Saša Horvat / Foto: V. KARUZA
Suvremene utopije gradova bave se konkretnim i realnim problemima, no svoj spas slijepo prepuštaju isključivo znanstveno-tehnološkim rješenjima i umjetnoj inteligenciji
povezane vijesti
RIJEKA – »Riječki znanstveni mostovi« svojom su ovogodišnjom temom »Urbano i humano: scenariji i planovi za grad kakav želimo« dali vrijedan znanstveni prilog gradu Rijeci kao Europskoj prijestolnici kulture, i ne samo Rijeci, već uopće promišljanjima današnjeg i budućeg »načina« života na Zemlji. Riječ je o interdisciplinarnom znanstvenom simpoziju, koji već petu godinu zaredom oko uvijek aktualnih tema okuplja sveučilišne profesore različitih znanstvenih polja iz više zemalja – ove godine iz područja urbanizma, arhitekture, ekologije, medicine, informatike, filozofije i teologije.
Organiziraju ga Teologija u Rijeci i Katedra za filozofiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Fakultet zdravstvenih studija te Katedra za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i Teološki fakultet Sveučilišta Nicolaus Copernicus iz poljskog Toruńa. Jedan od organizatora Riječkih znanstvenih mostova doc. dr. sc. Saša Horvat približio nam je sadržaje ovogodišnjeg simpozija. Dr. Horvat je filozof, profesor na Teologiji u Rijeci, voditelj je ili suradnik više znanstvenih projekata i istraživanja na temu teologije, filozofije i znanosti. Autor je brojnih znanstvenih radova; održao je predavanja na akademskim institucijama u Innsbrucku, Oxfordu, Pamploni, Parizu, Toruńu i drugima; sudjeluje u više međunarodnih znanstvenih projekata na temu teologije i psihologije, teologije i znanosti, te u projektima na temu vjerske slobode i sve većeg broja slučajeva diskriminacije i netolerancije prema kršćanima u Europi.
Potraga za istinom
– Ideja »Riječkih znanstvenih« mostova začeta je prije više od pet godina, prije svega zahvaljujući otvorenosti i dalekovidnosti prof. dr. sc. Amira Muzura, pročelnika UNESCO-ve Katedre za društvene i humanističke znanosti u medicini pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Zajedničkim promišljanjima iznjedrili smo viziju simpozija koji bi na jednu temu okupio znanstvenike različitih profila, a koji bi slušateljstvu približili perspektivu vlastite znanstvene discipline. Cilj simpozija je omogućiti dijalog domaćih i međunarodnih znanstvenika, pri čemu kompleksnost realnosti treba uvijek imati pred očima. To znači da samo jedna znanstvena metoda i metodologija ne mogu zadovoljiti i ponuditi konačan i potpun odgovor. Već nakon prvog simpozija uvidjeli smo kako je vizija pogođena i plodonosna, kako za znanstvenike, tako i za studente. Otvorenost i dijalog, poštovanje tuđeg mišljenja i stava, pa makar se i ne slagali, a sve u cilju potrage za istinom, pa makar je i ne dohvatili.
Grad Rijeku odlikuju pluralnost kultura i ideja koje povezuju sve strane svijeta, dok je sam grad povezan mostovima. Glavni naslov simpozija potekao je upravo iz te slike. Dosad smo obradili teme svijesti, trajanja/konačnosti/beskonačnosti, evolucije, umjetne inteligencije, a ove godine tema je bila grad budućnosti. Kao predavači sudjelovali su brojni znanstvenici s riječkog područja, uz redovito gostovanje međunarodnih stručnjaka. Na taj način simpozij promiče »domaće snage«, ali »Mostove« širi i prema međunarodnoj akademskoj sceni. Također, projekt su prepoznale te financijski podržale brojne institucije, od akademskih koje su suorganizatori, pa sve do Grada Rijeke, Primorsko-goranske županije, Ministarstva znanosti i obrazovanja te Riječke nadbiskupije.
Tema nadahnuta EPK-om
Koliko je zahtjevno organizirati tako koncipiran skup, posebno u vrijeme pandemije, zbog koje je ove godine održan putem interneta?
– Pandemija nam je oduzela izrazito bitnu dimenziju »Mostova«, a to je neposredan odnos između kolega i slušateljstva. Puno se toga odvija između predavanja, u raspravama, ideje se razvijaju, suradnje, prijateljstva… Ipak, unatoč neprilikama, i ove godine smo uspjeli okupiti stručnjake iz Nizozemske, Slovačke i Poljske, a prošlih godina sudjelovale su kolege iz Južne Koreje, Kanade, Srbije, Ukrajine… Inače, kolega iz poljskog Toruńa dr. sc. Piotr Roszak omogućio je dugogodišnju plodnu suradnju s njegovom institucijom na ovom projektu, kao i na brojnim drugima. Upravo zbog otvorenog, susretljivog i prijateljskog ozračja koje se širi za vrijeme simpozija, domaći i međunarodni stručnjaci koji su svojim sudjelovanjem pridonijeli ovom projektu i dalje su u kontaktu s nama i to je možda i najveće bogatstvo ovog iskustva.
Ovogodišnja tema više je nego aktualna, posebno za grad Rijeku kao EPK, iako naravno nadilazi Rijeku i može se odnositi na sve gradove, i ne samo gradove svijeta. Tema je na svoj način bila izazvana EPK-om te je simpozij znanstveni prilog prijestolnici kulture, iako izvan službenog programa.
– Lijepo primijećeno – tema nam je nadahnuta s EPK-om, a cilj nam je bio progovoriti o gradovima budućnosti. Ili preciznije, što mi kao građani, kao stručnjaci raznih profila, želimo od svoga grada, kako to možemo razvijati te koje nam sve opasnosti prijete. Dakako, brojne teme su ostale nedodirnute, ali neke smo uspjeli razviti te približiti njihovu problematiku. Vjerujem kako smo uspjeli na posredni način obogatiti sveukupni zamah stvaralaštva koji je pokrenuo EPK.
Zanimljiva predavanjaSimpozij se svojom aktualnom temom (iako je usmjerena prema budućnosti, govori i o sadašnjosti) bavio s različitih aspekata. – Prof. dr. sc. Amir Muzur održao je predavanje »Mozak i grad: pouke ispreplitanja neuralnog i urbanog«, kroz koje nas je upoznao s odnosom međuovisnosti urbanog života i živčanog sustava te suvremenim istraživanjima na tu temu. Međunarodno priznati stručnjak za pitanje voda i razvoja gradova MSc Nanco Dolman (Royal Haskoning DHV, Amsterdam) u predavanju »How water challenges can shape tomorrow’s cities« govorio je o svom dugogodišnjem iskustvu, što je bilo posebno zanimljivo s obzirom na to da naš grad Rijeka leži na izvorima vode i uz more. Uz nekoliko upozoravajućih primjera potrošnje vode, pokazao je i suvremene planove razvoja »plavih i zelenih« gradova koji brinu o vodnim zalihama. Prof. PhDr. Michal Valčo, PhD. (Univerzita Komenského v Bratislave) u predavanju naslova »The Prospects of IR 4.0 for Developing Sustainable Human Communities: A Christian Teological Perspective« upozorio je na moguće opasne utjecaje suvremenog razvoja znanosti i tehnologije na ljudske zajednice. Poljski kolega fr. prof. dr hab. Janusz Szulist održao je predavanje na temu »The Culture of Human Rights in the Development of Contemporary Cities« gdje je pažnju usmjerio na vrline i vrednote gradske zajednice. Izv. prof. art. Ingeborg Fülepp (Sveučilište u Rijeci, Akademija primijenjenih umjetnosti, Centar za inovativne medije) u predavanju »Rijeka, virtualni svjetionik medijske kulture« upoznala je slušateljstvo s mogućnostima umjetničkih medijskih instalacija na području Rijeke i okolice. Predstojnica Teologije u Rijeci prof. dr. sc. Veronika Nela Gašpar u temi »Solidarnost i grad u biblijsko-teološkoj perspektivi« govorila je o temi solidarnosti, koja se pokazala temeljnom i ključnom u vrijeme epidemije bolesti COVID-19 u suvremenom gradu. Izv. prof. dr. sc. Iva Rinčić (Sveučilište u Rijeci) održala je predavanje »Zbogom urbanizmu kakvog smo znali – što (novo) donosi urbanizam post-pandemije?« u kojem je približila iskustvo pandemije COVID-19 u vidu planiranja gradova otpornih na slične izazove. Izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ (Teologija u Rijeci) u predavanju »Praksa vjere u gradu danas. Pastoral u kontekstu kulturalnih promjena« govorio je o odnosu i izražavanju kršćanske vjere u suvremenim gradovima, dok je izv. prof. dr. sc. Marko Medved (Teologija u Rijeci) predavanjem »Crkvena povijest Rijeke: kultura i pluralnost identiteta« približio kulturalno bogatstvo ovoga grada. Dr. sc. Franjo Mijatović (Teologija u Rijeci) održao je predavanje »Kultura pisma vs. kulture slike« u kojem je tematizirao njihov odnos i složenu transformaciju vrijednosti i sadržaja. Dr. sc. Tomislav Zečević (Teologija u Rijeci) govorio je na temu »Grad budućnosti u Bibliji: Nebeski grad Jeruzalem i građani neba u Pavlovom korpusu«, dok je fr. dr hab. Piotr Roszak, prof. UMK (Uniwersytet Mikolaja Kopernika w Toruniu) upoznao slušateljstvo s budućim izazovima crkvene arhitekture i izražavanja svetog unutar grada. |
Utopije gradova
Vi ste izlagali o izazovnoj temi pod naslovom »Utopijski gradovi: ‘Reci mi kako shvaćaš čovjeka i reći ću ti kakav grad sanjaš’«. Približite nam tu temu.
– Pozadina mog izlaganja je činjenica da kada govorimo o gradovima budućnosti ili zamišljamo utopije savršenih gradova, uvijek polazimo od toga kako sami sebe shvaćamo i razumijemo. Na razvoj utopija utječu i mogućnosti tehnike koju posjedujemo, te (ne)prilike koje vladaju. Grčki filozof Platon i humanisti su imali u vidu cjelokupni razvoj čovjeka unutar savršeno organiziranog grada, ali s vremenom ta plemenita ideja ustupa mjesto raznim ljudskim ostvarenjima, kao što su rad, kapital, obrada zemlje, industrija, energija, tehnologija… Danas stojimo pred izazovnom projekcijom mega-gradova u kojima će do 2050. godine živjeti više od 70 posto stanovništva. Suvremene utopije gradova (koje se već dobrim dijelom i realiziraju), kao što su pametni gradovi ili kognitivni gradovi, pokušavaju odgovoriti na izazov organizacije urbanog mega-tkiva.
Uz postavljanje suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnoloških (ICT) rješenja u tkivo urbanog života, pametni gradovi žele prikupljati i analizirati informacije te osmisliti učinkovita rješenja. Temeljna ideja je puls urbanog života pretvoriti u digitalnu informaciju, prikladnu za obradu i analizu, te onda povratno utjecati na svakodnevni život ljudi kako bi se povećala učinkovitost. Učinkovitost tako zadobiva prednost pred ostalim momentima urbanog života, a nadzor građanstva se prevodi kao svjesnost o događanjima na terenu. Vodeća utopijska nit u ideji »grada kao kompjutora« je »pametno«, iako nije sasvim jasno što je to uopće i kojim kriterijima mjeriti to »pametno« te koji sve slojevi građanstva mogu sudjelovati i imati koristi. S druge strane, kognitivni gradovi vide »grad kao um« te se razvijaju na temeljima umjetne inteligencije, Interneta stvari (Internet of things – IoT) i širokog razvoja računarstva (computing). Naglasak je na učenju, koje se razvija kroz neodgodivi zahtjev integracije ljudske i umjetne inteligencije.
I konačno, tu su utopije gradova na drugim planetima, kao što je Mars. Zahvaljujući znanstveno-tehničkom razvoju i činjenici kako Zemljini resursi nisu neograničeni, čovjek se počeo prepoznavati kao mogući svemirski putnik. Nadahnuća na ovu temu su brojna, međutim, osobno smatram kako je nedavni serijal »Mars« National Geographic Channela izrazito uspješno dočarao ovu sveprisutniju i gotovo dohvatljivu utopiju. Temeljnu motivaciju u seriji postavlja Elon Musk, osnivač Tesle i SpaceX-a, kada kaže kako ćemo ili postati putnici kroz svemir i preživjeti ili živjeti na jednom planetu dok se ne dogodi nekakav oblik istrebljenja.
Suvremene utopije gradova bave se konkretnim i realnim problemima, no, svoj spas slijepo prepuštaju isključivo znanstveno-tehnološkim rješenjima i umjetnoj inteligenciji. Bez daljnjega, kompleksna pitanja ne mogu se odgovoriti bez njihove pomoći. Ipak, unatoč mjerljivosti prirode, nepreglednim količinama podataka urbanog života i preciznim kalkulacijama kompjutora, nepredvidiva ljudska narav i dalje se nameće kao nešto nezaobilazno i od presudnog utjecaja. Kao, na primjer, u seriji »Mars« – gdje su svi detalji isplanirani i proračunati, no, u borbi za opstanak kolonije na Marsu ljudska slobodna volja nosi zadnju riječ. Smatram kako je Platonova ideja odgoja i sudjelovanja svih slojeva društva ono temeljno što omogućuje utopiji grada da se približi realnosti. Grad budućnosti uključuje sve građane, a odgoj je na prvom mjestu.
Mirjana GRCE
