Kakva dobra vijest! Zoran Vakula i Nik Titanik slikovnicom »Vjetropirasta« otvaraju zajednički projekt serije meteoslikovnica »Vremenaste priče«. Nik Titanik i Vakula dobro su nam poznata imena. No kombinacija njih dvojice na prvi pogled možda malo djeluje čudna, neobična. Vakula, dobro je znani meteorolog – prognostičar koji svakodnevno piše o (ne)vremenu i zanimljivostima vezanim za meteorologiju. Nik Titanik, pravim imenom Nikola Plečko – vrsni je karikaturist, osobito politički koji svakodnevno objavljuje barem dvije karikature na temu aktualnog stanja u zemlji i inozemstvu. Jedan piše, drugi crta i to za djecu.

Ovim je riječima kolegica Ivana Kocijan neki dan započela tekst u kojem obavještava javnost da je poznati dvojac udružio snage ne bi li svijetu podarili slikovnice. Eto povoda da se s autorima popriča. A kako je još uvijek pandemije i kako je u našeg dvojca poslova mali milijun, s jednim smo preko pisma, drugim preko telefona.

Davna ideja

»Šarenkasta, nimalo tmasta, ozbiljna al’ i djetinjasta.« Eto nama slikovnice o vremenu i vremenskim prilikama. E sad, dok je čovjek lista i gleda, sve se čini lako. Ali rekoste da je ideja u vas stara deset godina!?

– Ma i više od deset godina. Na počecima karijere prilično su me često zvali u emisije dječjeg i školskog programa HRT-a, primjerice »U vrtić, u vrtić«, »Vikendica«, »Dizalica« i druge. Govorio sam djeci o meteorologiji, odgovarao na njihova pitanja, ponekad ih i zapisivao… Uskoro se rodila i moja kći Luna, sada već punoljetna, pa sam izričaj prilagođavao i njoj. S vremenom se nakupilo toga pa sam napisao i kratke priče o pojedinoj temi. Razgovarao sam s nekim prijateljima za koje sam mislio da bi moje pričice mogli oslikati, dobio obećanja, ali ne i ostvarenje. No sada se taj svojevrsni san ispunio. Doživljaj mirisa vlastite tek tiskane prve slikovnice teško je opisiv. Ovo je ostvarenje davne ideje. Mogu ‘mrijeti. Ili barem u mirovinu.

Vjerujem da slikovnica ima napretek. Vjerojatno i s meteorološkom tematikom, ali ne znam je li i napisanih od stručnjaka. I još prilagođenih za djecu. Prve za koje znam su one od pokojnog mr. sc. Milana Sijerkovića, objavljene još oko 1990. koje je nadopunio i 2013. objavio u obliku priča. Posljednja meni poznata je »Mali meteorolog«, koju su napisali 2014. moje kolegice i kolege – Dubravka Rasol, Kornelija Špoler Čanić, Kristian Horvath i Krešimir Čanić. Uistinu je kvalitetna, ali čini mi se malo odviše »ozbiljna« za vrtićku dob i niže razrede osnovne škole, govori nam Vakula.

»S proljećem kao kakva lasta, od dvojice entuzijasta, s nešto, ne puno, kontrasta.« Taj stih hoće reći da je onaj koji tekst piše, a to ste vi, morao naletjeti na onog koji tekst sjajno crta, a to je Nik Titanik. Što vas je spojilo? Tko je tu koga osvojio i s čim? I gdje i što bi taj kontrast koji spominjete?

– Spojila nas je suradnja na Međunarodnoj izložbi karikatura Zagreb 2018. Upoznali smo se tijekom sudjelovanja u žiriju koji je odlučivao koje će se karikature pojaviti na izložbi i koja će od njih pobijediti. Sve je počelo kada sam, pripremajući mini dokumentaristički uradak povodom 90 godina Hrvatskog radija i 60 godina Hrvatske televizije, »naletio« na karikature Dinka Žibrata, koji je kasnih 60-ih i ranih 70-ih godina prošlog stoljeća svakodnevno crtao karikature za emisiju s vremenskom prognozom.

Oštro i lebić

Došao sam do kontakta i nazvao Davora Trgovčevića, predsjednika Hrvatskog društva karikaturista (HDK), i predložio mu da potakne hrvatske karikaturiste na crtanje karikatura s meteorološkom tematikom, koje bih ja povremeno objavljivao na medijskim platformama HRT-a, kako bih dodatno potaknuo zanimanje za meteorologiju i vremensku prognozu. Dogodilo se i više nego što sam očekivao! Ideja je prihvaćena.

Štoviše! Ne samo da sam – i još uvijek to činim – objavljivao radove hrvatskih karikaturista nego i iz svijeta jer je upravni odbor HDK-a odlučio da tema izložbe te godine bude baš meteorologija. Izložba je održana u Klovićevim dvorima i manjim dijelom Francuskom institutu, a nastavila se – i dalje traje, uz nove dodatne radove – na internetskim stranicama HRT-a.

Nakon uspješne izložbe završio sam na druženju – ručku s članovima Upravnog odbora HDK-a. Sljedeće godine opet, pa sljedeće opet – e i tada sam tijekom opuštenog razgovora o koječemu, kada sam čuo da Nik ne samo što crta nego ima i izdavačku kuću – spomenuo ideju meteoslikovnica i ponudio suradnju.

Zainteresirao se istu večer i već sljedeći dan potvrdio suradnju. Iz toga bi se moglo zaključiti da je najprije on »osvojio« mene svojim djelovanjem, a poslije valjda i ja njega svojom idejom, točnije – već djelomično gotovim djelom?!
A glede kontrasta – osim što je on ekonomist i karikaturist, a ja geofizičar – meteorolog, ni po izgledu nismo baš jednaki – on visok, naočit, markantan, bradat, a ja sve to baš i ne…

»Za većinu mlađeg uzrasta, bez obzira kakvog su rasta, dolazi priča vremenasta.« Elem, u fokusu su vrtićka djeca, mlađi osnovnoškolci, ma i oni su danas na korak do mobitela na kojem su aplikacije za sve pa i za to kakvo nas vrijeme čeka. Ovdje će morati roditelji odigrati važnu ulogu, samo kuže li oni to da ni sami, mahom, ne znaju recimo nabrojiti koji vjetar više od juga i bure?

– E, tu nema aplikacija. Barem zasada. Iako već postoje ideje o mogućem proširenju suradnje i na tom polju pa možda moja »kći« HRT Meteo aplikacija za pametne mobilne telefone dobije mlađeg seku ili bracu?! U meteoslikovnicama neće biti ni vremenske prognoze, osim pri kraju, ostvari li se trenutačan plan.

Cilj je na jednostavan i djeci razumljiv način, s razmjerno malo slova i puno slika pojasniti neke meteorološke pojmove. Naravno, tu su važni i roditelji. Prvoj čitateljici – Sari – mama, moja kolegica – već svakodnevno čita slikovnicu i objašnjava joj ne samo meteopojmove nego i sve što vidi na prekrasnim Nikovim slikama.

Namjerno smo u slikovnicu uvrstili i stara hrvatska imena vjetrova na Jadranu kako bismo podsjetili da ona i dalje postoje, iako se u medijima uglavnom spominje jugo i bura. Posljednjih godina počeo sam na HRT-u češće koristiti ne samo maestral i tramontanu nego i oštro, lebić… Kao i sve drugo, i to neki kude, neki hvale. No ne može se reći da nema za svakog ponešto. Tako i u »Vjetropirastoj«, u kojoj će barem poneku zanimljivost naći »vrtićarci«, ali i stariji. Nadam se – i neki roditelji.

Foto: MOCKUPS DESIGN

HRT Meteo

U slikovnici nema ni rime, ni stiha, premda je baš to vaš zaštitni znak. Ovo citirano može se naći samo u onom »propagandnom materijalu«.

– Ni u čem ne treba pretjerivati. Umjerenost u svemu. Stihove u rimi svakodnevno pišem i objavljujem, kojegdje, katkad i na HRT-u, već mjesecima, što se nekima sviđa, nekima ne. Mislim da je za djecu nužna jednostavnost i razumljivost. A to moji stihovi uvijek ne daju. U meteoslikovnici je naglasak na edukaciji kroz zabavu.

U svakodnevnim tekstovima koje pišem i objavljujem na internetskim stranicama HRT-a često »zakompliciram« tekst s višestruko složenim rečenicama koje nedovoljno pozoran čitatelj mora i više puta pročitati želi li sve shvatiti. U slikovnici sam se trudio pojednostaviti izričaj.

Stiha nema, ali igre riječima itekako ima. Vjetropirast može biti svatko i pritom konotacija uopće ne mora biti lakomislen(a), zar ne!? Tko je tu zapravo vjetropirast i zašto?

– E, to je dobro primijećeno. I inače mi je zanimljivo igrati se riječima te otkrivati i spominjati njihovu višeznačnost. U tome se u slikovnici nisam suzdržavao. Naprotiv. I zato je važno da roditelji djeci čitaju slikovnicu i dodatno im otkrivaju čari ne samo meteorološke nego i jezika. A tko je vjetropirast tek će se otkriti.

Dade li se za vas reći da ste karijeru gradili na svom vjetropirastom talentu? Osim što ste 25 godina odani televizijskoj vremenskoj prognozi, nema gdje vas nije bilo. Pojavljivali ste se u televizijskim serijama, davali glas likovima iz crtića, plesali sa zvijezdama, opjevali su vas glazbenici, a sve to u ime promocije vremenske prognoze. Je li razlog tome i svijest da je, kako rekoste, prognoza uvelike formom zadana i da tu formu i nije lako učiniti životnijom?

– Ha, ne mislim za sebe da sam vjetropir i lakomislen, ali možda nekome djelujem i takav. No, da me je bilo kojegdje – jest. Ne samo ono što je za meteorologa – prognostičara uobičajeno – u informativnom programu, nego sam godinama »posjećivao« i dječji, školski, obrazovni i zabavni, a bilo me je povremeno i u kulturnom, dokumentarnom, sportskom, filmskom, čak i religijskom.

Nadam se da sam svojim djelovanjem barem nekoga zainteresirao za meteorologiju, a možda i za studiranje geofizike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu?! Vremenska prognoza jest prilično zadana forma, ali omogućava i kojekakve »izlete«. Nekome je to »životnije«, a nekima smeta. Važno je naći mjeru i ni u čem pretjerivati.

Spominjali smo aplikacije, ona HRT Meteo dobro gazi naprijed. Dade li se u brojkama to potkrijepiti?

– Nakon početnog naglog porasta, i to znatno većeg nego što se očekivalo, slijedile su umjerenije brojke. Kada sam nedavno posljednji put provjeravao – prosječan broj aktivnih korisnika bio je oko 90 000 iz više od 150 država. Svojedobno, prije pandemije, bilo je korisnika sa svih kontinenata, čak i iz Kine – vjerojatno turista koji su uočili HRT Meteo tijekom boravka u Hrvatskoj i poslije je još neko vrijeme zadržali!

Vedrana Nimbus

Koliko se TV vremenska prognoza mijenjala kroz sve ove godine? Ili, još bolje, koliko se odnos nas koji je konzumiramo promijenio pogotovo što se tiče svijesti o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju?

– Kao i klima, i TV vremenska prognoza doživjela je promjene. Nekada se većina »minutaže« emisije trošila na opis prošlog vremena, a prognoze, koju su bile manje pouzdane nego danas – bile su i manje detaljne. Sada se više govori o budućem vremenu jer prognostički izračuni to omogućavaju.

Postoje neke analize koje »tvrde« da je kvaliteta nekadašnje prognoze za treći dan unaprijed kao današnja prognoza za sedmi, čak i osmi dan od trenutka prognoziranja! A koliko se promijenio naš odnos prema vremenskoj prognozi, ne mogu objektivno suditi. No čini mi se da što imamo više – tražimo još više!

Nekada je bilo dovoljno spomenuti u prognozi dan s mogućom kišom, a sada se traže detalji njezina padanja – ne samo područje nego i mjesto, čak i ulica, pa od koliko do koliko sati, kakvim intenzitetom… Ima nas svakakvih, posebice u posljednje vrijeme. Neki pritom misle na svijet koji nas okružuje, ali mnogi i dalje ne.

Ne mogu ne pitati posve konkretno – ima li šanse da nam konačno dođe proljeće i što nam nosi ljeto. Može i u stihu.

– Ovo što imamo je proljeće! Samo si to priznat’ svatko neće. Evo spontanog deseterca! Na ovakva njegova obilježja mnogi su zaboravili. Ovih dana čuo sam razne komentare, pa i one prema kojima nikada nije bilo hladnije i kišovitije nego ove godine, što je samo još jedan dokaz selektivnog pamćenja. Kao u pjesmi: »Pamtim samo sretne dane…« A ne tako davni svibanj 2019. bio je gotovo diljem Hrvatske i hladniji i kišovitiji od ovoga. I ne samo on.

No svakako je ovaj svibanj, pa i cijelo proljeće u većini Hrvatske svježije i kišovitije od mnogobrojnih prošlih. Srećom, nije i ekstremno! Dugoročne prognoze za ljeto su prilično postojane i daju već mjesecima razmjerno veliku vjerojatnost za iznadprosječno toplo i razmjerno sušno ljeto, pa bi ova akumulirana oborina mogla dobro doći.

Imate stabilan brak, kćer. Kakav je Zoran Vakula privatno? Koliko ste slikovnica pročitali svojoj kćeri i sjećate li se koje?

– U braku s Lavandom od 1997., neslužbeno i dulje, a Luna je prošle godine postala punoljetna. Kompromisi su svakodnevni. Ali valjda je to recept za stabilnost!? Ne znam koliko sam slikovnica pročitao. Bilo ih je… Možda je zanimljivo spomenuti kako slikovnica nije samo Nikova i moja.

Oko »Vremenastih priča« sudjeluju i moje djevojke. Svojevrsni obiteljski posao. Lavanda je osmislila naslov i savjetovala me oko dosta toga – čak i skraćivala tekst, a i neke premetaljke su njezino djelo. Luna čuje što radimo pa daje konstruktivne kritike i savjete što joj djeluje bolje.

Posljednje je, primjerice, blagoslovila moj prijedlog imena i prezimena »junakinje« sljedeće meteoslikovnice – Vedrane Nimbus, nakon što je neke moje prijedloge žestoko iskritizirala…

Kad smo kod spominjanja obitelji, i to šire, valja spomenuti da je slikovnicu lektorirala moja teta – Marija Pepelko, profesorica iz Našica. Kod promocije slikovnice pomogao mi je i prijatelj Tomislav Tišljar iz Pitomače, koji je za mnoge simpatičan najavni jingl »Vjetropiraste« skladao glazbu – u kojoj se čuje vjetar, naravno.

Kad crteži govore

»Vjetropirasta« je prva u nizu »Vremenastih priča«. Što nam donosi nastavak, koje teme ćete obraditi u njih dvanaest koliko ih je u planu?

– Sljedeća je »Oblačasta« s glavnom Vedranom Nimbus, a poslije dolaze »Zrakasta« ili »Sunčana«, pa slikovnice o kiši, snijegu, munji i gromu, godišnjim dobima, vremenskoj prognozi, klimi, ekologiji… Ha, možda ih na kraju bude i više?!

Nego, ona lutka glavnog junaka što se Val zove, je li rađena po vašem modelu?

– Val u obliku lutke je zamisao Mile Lončar, poznate osječke umjetnice – ilustratorice, karikaturistice, lutkarice. Ona ga je osmislila prema Nikovu crtežu. Ne vjerujem da sam pritom ja poslužio kao model. Ne djeluje mi, ali valja nju pitati… Inače, i Mila je ove godine bila u Viku zbog svojeg specifičnog umijeća – izrade lutaka iz recikliranih materijala. Izložbe istih već je imala kojegdje.

Teško mi ne pitati štogod o pandemiji. Da nam se to priroda zbog nečeg ne sveti? I da nije i slikovnica nastala zato da bi nam odnos s tom prirodom danas-sutra bio bolji?

– Ta mi je teza o svojevrsnoj osveti odavno na pameti. Ne samo zbog pandemije nego i potresa i vulkana… Priroda teži ravnoteži. A u njoj nije već godinama, čak i desetljećima – dobrim dijelom i zbog naše (ne)aktivnosti i naših (ne)djela. Nadam se da će »Vremenaste priče« potaknuti barem djelomično »osvješćivanje« i edukaciju skoro pa najmlađih te njihovu ljubav i veću brigu za svijet koji nas okružuje, nada se Vakula.

Rekli ste jednom prilikom kako je humor ozbiljan posao. Kad je tako, što li je tek ilustriranje slikovnice!?

– Još ozbiljniji! Kada se radi za djecu, treba paziti na mnogo faktora. Najvažnije je bilo najprije shvatiti što je Zoran htio reći u svom tekstu (smijeh), a onda to pretočiti u ilustracije na način da bude šareno, da bude jednostavno, da je privlačno, slatko, a sve s ciljem da djeca to prime na pravi način, da im bude zanimljivo.

Pa ako i ne znaju još čitati, da barem uživaju u ilustracijama i kroz njih shvate što se zapravo htjelo reći. Nisu crteži sami po sebi ‘prazni’, govore i oni i pričaju neku priču, a kad se to još nadopuni Zoranovim tekstom, tad dobijemo puni paket, kaže Nik.

Znači, htjeli – ne htjeli, morali ste postati meteorolog ili barem ljubitelj meteorologije!?

– Baš tako! Naš zajednički projekt je krenuo i u planu nam je godišnje na tržište izbaciti dvije slikovnice, svaku s drugim meteopojmom. Zato je i moja edukacija morala s tim paralelno krenuti. Vjetar sam apsolvirao skroz, ali imam tu komociju i sreću da ne moram izlaziti u javnost s prognozama, pa da me osuđuju kad nešto promašim.

Ali s obzirom na to da je u planu dvanaest slikovnica, sada imate najmanje šest godina taj privilegij da možete nazvati svog meteorologa pa mu reći: »Opet pogrešna prognoza!«

– Haha, to imam, direktnu vezu s najeksponiranijim meteorologom u državi.

Bijeg od politike

Može li se u dvjema rečenicama reći s čim vas je to, narodski rečeno, kupio ovaj projekt, zašto ste ga tako rado prigrlili? Je li to želja da se klincima neke stvari i ovako objasne ili je to želja da se okušate u nečem novom!?

– Nije to meni toliko nov posao jer sam jednu slikovnicu ilustrirao prije jedno 10, 15 godina, ali nije mi to tad bio primarni interes. Budući da sam prije dvije godine konačno objavio svoj prvi strip, malo sam se bacio u te neke druge ilustratorske vode koje su drugačije od dnevno-političke karikature.

Bila mi je ovo, kao prvo, prilika da se malo odmorim od teških dnevnih političkih tema – dakle, mislio sam na svoje psihičko zdravlje, a s druge strane kako je crtanje moja najveća strast u životu, bio je tu i poriv da se okušam i kroz tu vrstu ilustracije koja je puno drugačija od stripa i dnevne političke karikature.

S treće strane, i neću pritom uopće lagati, Zoran mi je jako zanimljiv i znao sam da će ta naša sinergija, u krajnjoj liniji taj naš spoj probuditi i medijski interes. Ipak se mi ilustratori, umjetnici bavimo jednom vrstom šoubiznisa tako da svaki spomen u medijima dobro dođe.

Hajde da riješim svoju znatiželju; koliko u Valu, dječaku iz slikovnice, ima Zorana, koliko mu Val nalikuje?

– Haha, zapravo ga i nema. I dobro da nema ni njega ni mene, jer ipak je taj dječačić morao biti sladak. (smijeh)

Dalo bi se za Vakulu reći da je i sam vjetropirast u onom dobrom smislu. Taj se, naime, usudio raditi sve i svašta. Niste, čini se, ni vi daleko. Diplomirani ekonomist koji se usudio živjeti od karikature pa tako već skoro 30 godina, podosta je to vjetropirasto.

– Kao što rekoh, sve je to šoubiznis. Treba se tu znati marketinški probiti, odigrati dobar osobni PR, a onda dođe i faktor prodaje rada tako da mi nije žao što sam završio ekonomiju. Naravno, čim sam je završio, htio sam pobjeći od nje, ali dobro dođe, jer kako imam svoju firmu, tamo sam zaista – sve. Sve što ima jedna firma, ja radim, od proizvodnje kao takve, odnosno crtanja, pa do prodaje, strategije, marketinga, računovodstva, financija, apsolutno sve. Tu i tamo i očistim ured, obrišem prašinu.

Koje li je onda samo fakultete završila Hloverka Novak-Srzić kad je, koliko čitam, jedina kojoj je uspjelo da vam, onomad, ne plati honorar za nacrtano?

– Hahaha. Prije dvije godine kad sam u Mimari imao svoju retrospektivu u povodu 25 godina rada, prije toga smo preko jedne prijateljice došli do Hloverke Novak-Srzić i mogu reći da smo izgladili taj nesporazum. (smijeh)

Rekli ste da je slikovnica bila i jest svojevrstan bijeg od svakodnevne nam politike, koja je takva kakva jest. Svakodnevno producirate političku karikaturu, taman da pitam je li lakše karikaturistu kad pred sobom ima ovako poprilično očajnu politiku kakva je naša ili mu to posao čini možda težim?

– To sam sto puta rekao, da sam ja k’o Dr. Jekyll i Mr. Hyde. Kao svaki građanin ove države, normalna osoba, želim da je politika nevidljiva, da nema čovjek pojma tko je premijer, tko su ministri. To bi značilo da su političari ljudi koji nemaju nikakve repove iza sebe. S druge strane karikaturistu, pogotovo političkom karikaturistu, Hrvatska je El Dorado! Uvijek sam u toj dvojbi, kad god da su bilo kakvi izbori, nikad ne znam želim li da pobijedi netko normalan ili netko tko je stereotip u hrvatskom političkom smislu.

Kad će sunce?

Svako malo dolaze novi političari pred nas. Vidi li se to odmah, na onoj prvoj sjednici novog saziva Hrvatskog sabora recimo, tko je od njih dobar materijal za karikaturu?

– Dobar se materijal uvijek primijeti na prvu. Nažalost, mentalitet naših ljudi, pogotovo političara, takav je da se odmah eksponiraju maksimalno tako da se odmah zna tko je kakav i kakav će biti. Rijetki su slučajevi, ali ih ima, da je netko krenuo civilizirano i umiveno, da bi mu tijekom godina moć i vlast dala krila pa se razotkrilo to isto lice na sasvim drugi način. Ima i takvih primjera, ali češće je da se odmah zna tko će tu biti dobar materijal za karikature.

Kako današnja mladost reagira na karikaturu? Novi mediji su tu, taman da svi misle kako znaju sve.

– Što se tiče karikature kojom se ja bavim, crtanja kao takvog, nisam optimist ako me pitate hoće li se puno mladih u budućnosti baviti takvom vrstom humora, baš karikaturom. Društvene mreže, novi mediji donijeli su svoje i onaj tko iole zna raditi u photoshopu ili nečem sličnom, vrlo lako napravi neku fotomontažu, a s druge strane kriteriji publike su pali na način da se danas široka publika zadovoljava čak i lošim humorom. I onda se dogodi da netko nabrzinu napravi fotomontažu koja ne mora biti kvalitetna, široka publika koja kvalitetu i ne traži lajka, autori misle da su uspješni jer ih publika prati i tako dolazi do začaranog kruga gdje se producira puno nekvalitetnog materijala za nezahtjevnu publiku. Samim tim, oni koji se bave kvalitetnijim stvarima, a nisu na kratke staze polučili uspjeh, nemaju motiva, tako da puno potencijalno dobrih autora jednostavno nestane. Ne probiju se, nemaju upornost da se probiju. A činjenica jest da se probiju najuporniji, sadomazohisti kao što sam bio i ja na početku karijere. Sadomazohizam je rješenje za sve, ali malo ljudi želi ići tim putem i malo ih izdrži.

Da se samo malo vratim na suradnju vas i Vakule. Kao da je on tu ipak bio malo više šef. Znam, naime, da ste htjeli da poslije vjetra dođe snijeg, ali nije prošlo i u sljedećoj slikovnici čeka nas priča o oblacima.

– Plan je da sljedeća slikovnica izađe pred Božić, pa sam mislio snijeg je idealan, ali ima Zoran logičan put da postupno dođemo do snijega. Vjetar, pa nastanu oblaci, od oblaka kiša, pa snijeg… Evo već teme otkrivam. A kad će sunce doći!? Valjda za nekoliko godina, haha.