RIJEKA – Zoom-film »Djeca luke«, autorski projekt Denis Kirinčić i njene Kazališne radionice »Malik«, ipak će biti prikazan u kontekstu sada već zatvorene Rijeke – Europske prijestolnice kulture 2020. godine. Rezultat je to dugih previranja oko rečena filma, za čije je prikazivanje uprava Rijeke 2020, firme koja je vodila projekt EPK, tražila suglasnost HAVC-a i pravobraniteljice za djecu. Iako se u jednom trenutku činilo da su razlike među dvjema stranama nepomirljive, dogovor je na koncu ipak postignut i film će ugledati svjetlo dana s logom EPK-a i svime što s tim ide.

Do dogovora je došlo, kako nam kaže Kirinčić, nakon što je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević poslala svoje očitovanje, a dvije se strane sastale i postigle suglasnost. Još je ranije HAVC isključio potrebu da komentira film, pa bi on tako trebao biti premijerno prikazan krajem lipnja na YouTube kanalu »Malika«, a Kirinčić je postigla dogovor i s Damirom Čargonjom Čarlijem oko projekcije filma na Art-kampu Empeduji u kolovozu, kada je plan organizirati i okrugli stol s temom kontroverzi oko filma.

Potražiti partnere

No, neće Kirinčić stati samo na tome, plan joj je, kaže, kontaktirati i Art-kino i HKD na Sušaku oko projekcija, kao i potražiti zagrebačke partnere s kojima bi se organizirale zagrebačke projekcije. Jedino će se izbjegavati Dječja kuća jer film, a to je rezultat dogovora, čini se da ipak nije primjeren djeci. Naime, na njemu će biti dobna oznaka 12, što je kompromis koji je postignut nakon što je pravobraniteljica utvrdila da on ipak nije primjeren za prikazivanje skupini do 14 godina i to primarno zbog toga što su u projekt zajedno uključena i djeca i mladi, oni od 9 do 18 godina.

– Tako velika razlika u godinama jako otežava odgojno-obrazovni rad s djetetom koji uvijek mora biti primjeren dobi djeteta, usklađen s razvojnim potrebama i zrelosti djeteta, a nedvojbeno je da se potrebe devetogodišnjaka i desetogodišnjaka jako razlikuju od onih 16-godišnjaka i starijih – kaže pravobraniteljica za djecu, no ključ njena dopisa ipak je na početku i na kraju teksta.

Na početku, naime, piše da pravobraniteljica nije nadležna davati procjene umjetničkih projekata ako u njih nije izravno uključena te da je Rijeka 2020 na čelu s direktoricom ovlaštena samostalno procjenjivati odgovara li sadržaj onome što je naručeno. Ta tvrdnja odgovara procjeni Denis Kirinčić da se film nije trebao ni naći na stolu pravobraniteljice, no ona je, na traženje, ipak pogledala film i dala svoj sud. Na koncu, pak, pravobraniteljica prepoznaje velik trud uložen u projekt i priznaje izazove pri mijenjanju formata predstave Zoom-formatom filma, što su »Djeca luke« doživjela i što će svi koji to ubuduće budu radili morati uzeti u obzir.

Pomak i granice

Denis Kirinčić je na koncu zadovoljna, no i dalje smatra da su Rijeka 2020 i ona trebali naći zajednički jezik bez pravobraniteljice.
– Uglavnom svi koji su pogledali film nisu u njemu vidjeli razlog da završi kod pravobraniteljice, iako je jasno da film ima pomak i da promišlja granice, no ja sam te granice uvijek promišljala tako da ne zadiru u prava djeteta. Mene je začudilo da su oni bili tako iznenađeni filmom, kada ja tako uvijek radim s djecom i mladima, kroz iskrenost, istinitost i emociju. Ja razumijem da to jest pomak, ali on je pozitivan, suvremen i napredan – kaže Kirinčić, dodajući da ona radi na način primjereniji razvijenijim zemljama, što joj potvrđuje i slučaj kad je Luc Besson hvalio upravo njen pedagoški rad s jednim »malikovcem« s kojim je snimao film.

– To jest pomaknuto i drukčije, ali nije negativno; to da netko promišlja i širi te granice, no onda se nađe u situaciji da ga okolina ne razumije. A to što pravobraniteljica kaže o zajedničkoj uključenosti djece i mladih – pa mi smo otpočetka pazili na to: tko što govori, tko što radi, tko snima i gleda; ja sam sve to znala i mirila koliko sam mogla. I nije prvi put sniman film na takav način da su mladi uz starije i da su tekstovi takvi, da su primjereniji starijima, ali ja sam iskusan dramski pedagog; mi smo analizirali tekstove i svi su shvatili, na svoj način, što rade – kaže Kirinčić, dodajući da su nekim procjeniteljima bile upitne dječje emocije, i to negativne emocije i njihovo izražavanje, no ona smatra da djeca itekako mogu izraziti negativnu emociju, da mogu razumjeti i razviti suosjećanje, da ona puno toga mogu razumjeti i osjetiti na svoj način, u čemu im ona ne stavlja nikakve prepreke.

Konačno, Kirinčić smatra da je film dobar i da radi dobru poveznicu svjetova mladih, ondašnjih, onih iz pjesama, i ovih koji su te pjesme obrađivali te da sasvim fino progovara o Rijeci, pa bi voljela da ga se i puno šire od Rijeke vidi.