Usporedno s aktualnim rušenjem spomenika robovlasnicima i kolonizatorima, danas se u muzeološkoj struci događa nešto što je nazvano dekolonizacijom muzeja. Kolonijalizam je bio smjer u vanjskoj politici onih država koje su nastojale politički i gospodarski podrediti druge zemlje ili čak cijela kontinentska područja, u kojima radi očuvanja svoje prevlasti osnivaju kolonije.

Postkolonijalizam je odnos bivših kolonijalnih sila (Velika Britanija, Francuska, Španjolska, Portugal) prema državama Afrike, Azije i Kariba. On se razlikuje od izravnog izrabljivanja karakterističnoga za kolonijalno razdoblje, no neki autori tvrde da i postkolonijalni odnos ide na štetu novostvorenim državama, ograničavajući njihovu neovisnost.

To se poglavito očituje u gospodarstvima bivših kolonija, u kojima i dalje dominiraju velike međunarodne kompanije iz bivših kolonijalnih matica. Postkolonijalizam označava i skup teorija u filozofiji i književnosti koje se bave nasljeđem kolonijalizma.

Sada, izgleda, s rušenjem spomenutih spomenika i dekolonizacijom muzeja, ulazimo u period dekolonizacije. Nedavno je održana međunarodna online panel diskusija »Devuelve, pe!/»Vratite to!« o restituciji i samoodređenju latinoameričke kulturne baštine.

Tema je bila dekolonizacija europskih muzeja i zbirki, povrat muzejskih predmeta u zemlje podrijetla, a povod je otvaranje Humboldtovog foruma u Berlinu, jednog od najskupljih i najspornijih kulturnih projekata u Europi u kojem će biti izloženi i predmeti iz Amerike, njihov tek manji dio od ukupno 120.000 predmeta koliko ih se čuva u berlinskom Etnološkom muzeju.

Ova diskusija željela je uključiti latinoameričku perspektivu u raspravu o dekolonizaciji europskih muzeja i zbirki, kontekstualizirati tu perspektivu zajedno s drugim inicijativama i zauzeti kritičku i konstruktivnu poziciju.

Organizator diskusije je umjetničko sveučilište Institut für Kunst im Kontext der UDK Berlin, radna skupina Dekolonizirajte Modul 21 koju čine pretežito latinoamerički umjetnici/ce polaznici studija te Kristina Leko, docentica na Institutu.

Grupa je formirana 2018. godine u okviru projekta suradnje »Intervencija M21: Humboldt danas – zbirke u 19. stoljeću«, između UdK i Državnih muzeja u Berlinu. Projekt je s vremenom nadrastao tu suradnju.

S jedne strane, umjetnici razvijaju kritičku intervenciju u Modulu 21 Humboldtovog foruma, a s druge strane organiziraju događaje s različitim skupinama zainteresirane publike i aktivista na temu kontra-narativa kolonijalne povijesti u Latinskoj Americi, restitucije kulturne baštine i dekolonizacije muzeja.

U tekstu pod naslovom »Što znači dekolonizirati muzej?« Elisa Shoenberger ukazuje na trend da su posljednjih nekoliko godina muzeji diljem SAD-a, Europe i Australije prihvatili izazov dekolonizacije svojih ustanova. The Washington Post to je definirao kao proces koji institucije prolaze kako bi proširile perspektive izvan dominantne kulturne skupine, posebno bijelih kolonizatora.

»Muzeji su krenuli u ovaj važan rad kako bi pokušali da njihove ustanove odražavaju različitost i glasove ljudi u njihovim zbirkama i oko njih. Mnogi muzeji imaju ostavštinu ukorijenjenu u kolonijalizmu; njihove su zbirke nastale na temelju bogatih donatora koji su imali koristi od carstava.

Na primjer, Hans Sloane, liječnik i kolekcionar, financirao je svoju golemu zbirku kao temelj Britanskog muzeja zaradom od robovlasničkih plantaža njegove žene na Jamajci. Njegova zbirka profitirala je od osvajačkih pohoda Britanskog carstva gdje su kolekcionari i putnici širom svijeta »nabavljali« predmete za njega.

Mnogi su kolekcionari svoje napore vidjeli kao način očuvanja prošlosti, vjerujući da će autohtone zajednice nestati. A tu su i kontroverze o tome kako su stečeni predmeti u zbirkama, poput partenonskog mramora u Britanskom muzeju ili Zodijaka iz Dendere u pariškom Louvreu.

Field Museum of Natural History iz Chicaga pozvao je nekoliko umjetnika Indijanaca da predstave svoje radove u galerijama Indijanaca. Neki muzeji razvijaju strateške planove za preuređenje svog koncepta zbirke i reviziju institucija u cjelini. Australski muzej u Sydneyju, na čelu s Frankom Howarthom, ponovo je procijenio vlastiti odnos prema svojim predmetima i svoj pogled na Muzej kao vlasnika predmeta promijenio u »čuvare tih zbirki, s obvezom prema narodima koji su stvarali predmete, i pričama i njihovim potomcima.«

Oni su usred desetogodišnjeg projekta stvaranja autohtonih mapa. Značajno je da je australski muzej doveo vođu Ni-Vanuatua da pregleda kolekcije Vanuatua i pomogao muzeju da razumije raznolikost strelica, nešto što muzej nikada prije nije znao. Ovo je samo jedan primjer kako ti napori podjednako pogoduju muzeju i starosjediocima«, osvrnula se Elisa Shoenberger.

Neki od spomenutih napora su samo dio velikog projekta dekolonizacije muzeja. Umjetnica i kustosica Shaheen Kasmani objašnjava da napori na dekolonizaciji mogu uspjeti, no da ponekad i pridonose ponavljanju kolonijalnog ponašanja i stavova.

Ona primjećuje da dekolonizacija nije isto što i raznolikost. Umjesto toga, smatra da je dekolonizacija izazov nadmoći bijele boje, decentrira eurocentrični pogled te vrijednosti koje su izražene vezano za to; rastavlja sustave misli koji postavljaju bijelog čovjeka kao standard.

Ne radi se samo o pozivanju domorodačkih i drugih marginaliziranih ljudi u muzej kako bi pomogli instituciji da poboljša svoje izložbe; to je remont cijelog sustava. Inače, muzeji samo kopiraju sustave kolonijalizma, iskorištavajući ljude u boji za svoj emocionalni i intelektualni rad unutar svojih institucija, bez ikakvih posljedica u pogledu moći, smatra Kasmani.

Osim odlučivanja i troškova, popratni tekstovi na izložbama još su jedan važan čimbenik u procesu dekolonizacije. Tekstovi na izložbama se obično doživljavaju kao neutralni, autoritativni narativi prikazanih predmeta.

Ali Kasmani objašnjava: »Te ploče na zidovima vašeg muzeja su politički čin. Riječi koje su korištene važne su za razumijevanje prezentiranog materijala; izabrane riječi utjecat će na to kako ljudi razumiju izložbu.«

Objašnjava da kad se, primjerice, »koncentracijski logor« promijeni u »internistički logor«, to služi za poništavanje iskustva i povijesti ljudi. Jezik koji se koristi u tekstu također će stvoriti prepreke ili ih srušiti, ovisno o tome kako se koristi. Neke institucije širom svijeta počinju pružati tekstove na drugim jezicima osim na dominantnom.