3D projekcija se proteže od poda do stropa u prostoru Palače Bembo, u neposrednoj blizini čuvenog mosta Rialto - Dario Travaš / Foto DAVOR KOVAČEVIĆ
Našom instalacijom »Životni prostor« venecijanskoj publici interaktivno smo predstavili koncepte izdržljivosti, uporabljivosti i ljepote, što su značajke kvalitete u arhitekturi prema Vitruviju, rimskom arhitektu iz doba Julija Cezara, kaže Travaš
povezane vijesti
Na peto izdanje izložbe »Time Space Existence« u Veneciji pozvani su arhitekti tvrtke »ATP Zagreb arhitekti i inženjeri« da izlože svoj rad s još 200-tinjak kolega iz 51 zemlje svijeta. Predstavili su se instalacijom »Životni prostor«, virtualnim 3D prikazom u kojem se povezuju projektiranje i životni ciklus dvije tisuće godina starog maslinika na Pagu.
Izložba se održava paralelno uz Venecijanski bijenale, a organizira je Europski kulturni centar. Traje od 22. svibnja pa do 21. studenoga, a može se razgledati i u virtualnom obliku na internetskoj stranici OVDJE.
Tim povodom razgovaramo s Riječaninom Darijom Travašem, direktorom zagrebačke podružnice te voditeljem projektantskog dijela arhitekture i designa u Beču i Zagrebu tvrtke ATP-arhitects/engineers.
On je kao arhitekt i ATP partner, kaže, imao čast dati osnovni impuls i predvoditi tim koji je osmislio ideju filozofskog tumačenja arhitekture kroz procese ATP-ovog integralnog projektiranja.
S kime ste sve surađivali?
– Radili smo s uglednim europskim multimedijalnim i elektroničkim umjetnicima, koji su bili tehnička podrška u realizaciji instalacije. Bilo je veliko zadovoljstvo dvije godine raditi na ovom projektu za koji smo kao pozadinu videoinstalacije ukomponirali i tonski zapis koji odgovara temi izložbe.
Ponosni smo što smo se predstavili na izložbi na koju se poziva ugledne arhitekte i univerzitete diljem svijeta kako bi istražili i konceptualno umjetnički prikazali teme vremena, prostora i postojanja.
Instalacija »Životni prostor«
Riječ je o virtualnom 3D prikazu u kojem se povezuje životni ciklus dvije tisuće godina starog maslinika na Pagu i projektiranje?
– Da, 3D projekcija se proteže od poda do stropa u prostoru Palače Bembo, u neposrednoj blizini čuvenog mosta Rialto, na Canalu Grande. Našom instalacijom »Životni prostor« venecijanskoj publici interaktivno smo predstavili koncepte izdržljivosti, uporabljivosti i ljepote, što su značajke kvalitete u arhitekturi prema Vitruviju, rimskom arhitektu iz doba Julija Cezara.
Osim vitruvijanskih načela, u našoj digitalnoj i multimedijalnoj interpretaciji miješaju se još i temeljne vrijednosti integralne suradnje te europski kriteriji održivosti unutar pojmova vrijeme-prostor-postojanje. Polazna metafora koja je služila kao inspiracija za naš prilog Biennalu 21. je 2.000 godina star maslinik na otoku Pagu.
Fascinirani smo sposobnošću prirode, odnosno masline koja optimizira svoj životni prostor kroz vrijeme uzimajući u obzir sunce, vlagu, vlastitu konstrukciju. To su stabla koja su svjedoci svih suša, blagostanja, nevremena, ratova i političkih promjena praktički od trenutka kada počinjemo računati vrijeme do danas.
U našoj instalaciji masline su postale kreativna multimedijalna analogija procesa projektiranja s digitalnim medijima te sustavom BIM, Building information modeling.
Zašto je odabran baš maslinik na Pagu?
– Maslinik u Lunu na otoku Pagu jedan je od tri takva maslinika na svijetu. Prekrasni prirodni prostori mediteranskog krajolika nadopunjuju se zvučnom kulisom zrikavaca. Krećući se između starih maslina imate dojam da se krećete iznad stupova veličanstvene prirodne katedrale.
Naša polazna metafora instalacije »Životni prostor«, koja je holistički prikaz integralnog projektiranja u prostorno-vremenskoj strukturi, nije mogla naći bolje okruženje.
Kakve ste reakcije dobili na instalaciju?
– Kuratori izložbe »Time Space Existence« zadovoljni su s posjećenosti unatoč uvjetima u vrijeme pandemije koronavirusa. Naš prilog su dobro prihvatili stručni mediji te kulturne rubrike naročito na njemačkom govornom području, u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj.
Projekti u Rijeci
Na kojim projektima trenutno radi tvrtka »ATP Zagreb arhitekti inženjeri«?
– ATP Zagreb arhitekti inženjeri hrvatska je tvrtka sa sjedištem u Zagrebu, koja je dio ATP grupacije, jedne od vodećih arhitektonskih i inženjerskih tvrtki u Europi. U našem zagrebačkom uredu, koji broji više od 100 kolega iz svih projektantskih struka, trenutno radimo na mnogobrojnim projektima u Hrvatskoj iz područja turizma, industrije, logistike te poslovne i stambene arhitekture.
Osim na hrvatskom tržištu, ATP Zagreb je s dvama velikim poslovno-industrijskim projektima prisutan i na slovenskom tržištu. U Mađarskoj trenutačno projektiramo tvornice za autoindustriju kao i poslovno-stambenu zgradu u Budimpešti. U Zagrebu smo pobijedili na nekoliko arhitektonskih natječaja za objekte čijoj se realizaciji osobno veselim.
Digitalni nomadiKoliko često uspijevate svratiti do Rijeke?– Moderne komunikacije i digitalni mediji su od svih nas stvorili u određenoj mjeri digitalne nomade, tako da je moguće skoro sve sastanke vezane za riječke projekte odraditi virtualno. Unatoč tome, jako sam rado u Rijeci, gdje redovito srećem staru kompu i tada vrijeme, prostor i egzistencija postaju relativni. |
Zagrebački i bečki ATP projektirali su Zapadni trgovački centar u Rijeci (ZTC). Radite li na nekim novim projektima u Rijeci?
– Rijeka je prekrasan grad gdje se industrijska baština isprepliće s povijesnim slojevima grada. Nigdje se na istom mjestu u jednoj vizuri istovremeno ne vide lučke dizalice terminala na Brajdici i teatar Fellnera & Helmera sa svojim svodnim slikama koje je izradio Gustav Klimt. Fantastično! Čast nam je i veliko zadovoljstvo raditi trenutačno dva značajna projekta u Rijeci.
Danas se često može čuti da novosagrađene zgrade ne odgovaraju starim vizurama gradova. Uglavnom se misli na primorska mjesta i nove hotele, ali su nerijetko i stambene zgrade pod kritikom. Slažete li se s time?
– Arhitektura je zrcalna slika društva u kojem nastaje. Interpolacija moderne arhitekture u povijesne strukture uvijek je balans između samog arhitektonskog stvaralaštva, ekonomije, politike te kulture.
Potrebno je da estetski izraz nove praktične stvarnosti bude u dijalogu s postojećim. Nove zgrade moraju jednostavno pričati priče duha mjesta u kojem se nalaze. Ja sam uvijek za kvalitetan eklektički pristup, nikada za metodu faksimila.
Vertikalizacija arhitekture
Na arhitekturu utječu društvo i društveni procesi, no koliko je danas taj moment izražen i smeta li arhitektima u radu? Na primjer, The Guardian je objavio tekst u kojem se proziva »toksična muškost« urbanih prostora?! Jeste li se susretali s takvim pogledima na arhitekturu ili je to izdvojen slučaj?
– Ne može se ovdje govoriti o izdvojenom slučaju. Upravo je u londonskom Barbicanu izložba o feminističkoj grupi Matrix Feminist Design CO-operative, osnovanoj u Londonu ranih osamdesetih godina. To je bila prva svjetska arhitektonska organizacija koja je donijela feministički način razmišljanja u arhitekturi i designu s tendencijom mijenjanja patrijarhalnog prostornog pristupa.
U današnje vrijeme svjedoci smo klimatskih promjena koje je potrebno zaustaviti kako bismo sačuvali plavi planet i za sljedeće generacije. To je naravno moguće samo ako sačuvamo što veće površine zelenila i netaknute prirode.
U isto vrijeme smo svjedoci rasta broja gradskog stanovništva. Upravo iz tih razloga je neophodno zgušnjavanje i vertikalizacija arhitekture. Gradnjom u visinu sprečava se korištenje novih površina, što je osnovno načelo održive gradnje. To je tematizirao još u ranim tridesetim godinama velikan klasične moderne Le Corbusier.
Ranije ste spomenuli sustav BIM – Building information modeling. O čemu se radi?
– To je integralni dizajnerski alat koji je napravio određenu revoluciju u projektiranju održivih građevina s minimalnim utjecajem na okoliš, a koji predstavlja »digitalnu žilu kucavicu« naše tvrtke. Kao arhitekti i inženjeri koji integralno, istovremeno rade na projektu, optimiziramo i ponovo definiramo procese projektiranja pomoću digitalnih medija.
I tako održivo utječemo na minimiziranje rasipanja resursa. U BIM-u smo pronašli alat koji omogućuje svim strukama da integralno rade na modelu kuće. To je proces gdje svi sudionici u projektiranju ravnopravno i simultano grade digitalni model, koji postoji potpuno u numeričkoj formi prije nego postoji fizički.
Digitalni je blizanac buduće fizičke kuće. Ta forma omogućuje arhitektima da se odmaknu od tradicionalne ravnoteže između vremena, prostora i egzistencije odnosno da se odmaknu od linearnih odnosa između suprotnosti struka.
Ovdje se radi o preklapanju, gdje održiva gradnja može biti kultivirano definirana kroz zajedničko djelovanje bazirano na dijalogu i naravno entuzijazmu.