VELI LOŠINJ – Daizy Gedeon, novinarka i filmašica iz Sydneyja, rodom iz Libanona, bila je posebna gošća festivala dokumentarnih filmova »Apox« u nedavno osuvremenjenoj kinodvorani u Velom Lošinju. Pod nazivom »Enough! Lebanon’s Darkest Hour« (»Dosta! Najcrnji sati Libanona«) lošinjskoj je publici predstavila analizu sadašnjih društveno-političkih prilika u Libanonu i nastojanja opozicijskih inicijativa da na izborima, najavljenim za svibanj sljedeće godine, osvoje značajniji broj mandata u parlamentu i pokušaju dokinuti višegodišnje stanje korupcije i sve nižeg standarda građana.

Potpuni raspad

U susjedstvu ratom zahvaćenih bliskoistočnih zemalja, izrazito »šaren« prema etničkoj i religijskoj pripadnosti, Libanon se još nosi s posljedicama građanskog rata koji se razvukao od 1975. do 1990. godine, čiji protagonisti i dalje drže poluge vlasti, pri čemu je stanje još težim učinio gospodarski pad uslijed pandemije koronavirusa, a naročito razorna eksplozija u luci u Beirutu prije godinu dana, u kojoj je poginulo više od dvjesto ljudi, a uslijed oštećenja, 300 tisuća ljudi ostalo je bez domova.

Gedeon ovih dana posjećuje festivale u Europi (bila je na festivalu u Cannesu), a potkraj ove i početkom sljedeće godine film će u distribuciju u kina, na internet i televiziju.
– Stanje u Libanonu je potpuni raspad, i to vrlo brz. Došla sam u Libanon u srpnju, a već do kraja rujna cijena benzina skočila je s pet dolara po galonu na 50 dolara. Plaće su jako pale, primjerice, kada sam naručila taksi, vozio me vozač ‘Ubera’ koji radi u vojsci i ima plaću od 40 dolara mjesečno, a vožnjom pokušava popuniti kućni budžet. Ljudi rade po nekoliko poslova i uzdaju se u pomoć članova obitelji koji žive u inozemstvu. Da nisam bila tamo, ne bih vjerovala kako je naglo pao standard – kaže Gedeon, koja je kao petogodišnjakinja s obitelji postala stanovnica Australije, gdje su njeni roditelji potražili bolji život.

– Najveći cilj filma nije toliko da učinim ljude tužnim i ljutim, koliko da ih pokušam uvjeriti da imaju moć promijeniti stvari. Prije su mislili da pojedinac nema šanse, ali prošli put 51 posto ljudi nije ni glasalo. U domovini je šest milijuna, a u inozemstvu još 16 milijuna Libanonaca i ovim filmom agitiram da iskoriste demokratsko pravo i glasaju. Prošli tjedan rečeno je da dijaspora neće smjeti glasati, tako da trenutno traje pobuna protiv takve odluke. Vlast sve drži pod kontrolom, ali ako i onemoguće glasanje dijaspori, ona svejedno ima velik utjecaj na one koji su ostali u domovini. Ulog je takav, da u protivnom za Libanon nema nade.

Svi će otići, stvaraju se redovi za putovnice. Kolektivnoj opoziciji nije potrebna uvjerljiva pobjeda, samo dovoljna većina koja bi ljudima dala nadu. Sadašnja vlast sastavljena je od dvadesetak stranaka i one se moraju međusobno dogovarati da bi zadržale vlast. Ako kolektivna opozicija dobije izbore, vjerujem da će neke od trenutno vladajućih stranaka prijeći k njoj, poput stranke koju vodi Samir Geagea, više politički nego ekonomski korumpiran.

Osobna misija

Lideri opozicije zasad ostaju u tajnosti i objavit će kandidature krajem godine, da se ne bi prerano izložili opasnosti. Razgovarala sam s predstavnicima četrdesetak organizacija i sve rade na tome da stvore pravu alternativu. Obično se Libanonce kritiziralo kao kaotične i neorganizirane, ali ovi su ozbiljni, profesionalni i sustavni, a ima ih s jakim vezama u Londonu, Ženevi, Parizu, Americi i Australiji. Pozivali su me da se izravno uključim, ali ja sam nezavisna autorica, iako nam je zajednička crta da smo protiv establišmenta, a film je za sve one koji su protiv sadašnje vlasti – nastavlja Gedeon, koja je političke promjene u domovini shvatila i kao osobnu misiju.

U kontakt s voditeljem festivala »Apox« Markom Heskyjem došla je pretražujući festivale na internetu, uvidjevši da joj se sviđa opredijeljenost lošinjskog festivala za teme o ljudskim pravima, pravdi, demokraciji. U Hrvatskoj ranije nije bila, ali je u počecima novinarske karijere pratila sportske teme i hrvatski klub Sydney United. Kako kaže, nakon početaka u sportskom novinarstvu, nakon jednog posjeta domovini otkrila je bliskoistočne teme i počela se njima profesionalno baviti.