RIJEKA – Rijeka se oprostila od Dragana Rubeše na jedinom mjestu na kojem je to u pravome smislu riječi bilo moguće – u njegovu Art-kinu.

Ne zato što to nije učinila na pogrebu, upriličenom u krugu obitelji, iako je bilo mnogo želje za prisustvom iz mnogih krajeva Hrvatske, nego zato što je sve Draganovo – i pamet, i strast, i golema filmofilija, i mar za drugo i drugačije – utkano u taj prostor. Onaj koji ga je pomogao graditi tako iz njega nikad neće otići, dok god bude sluha, volje i želje da ovaj grad ima baš takvo kino.

Komemoracija je bila tiha, skromna, uz čašicu razgovora i piće prisjećanja, baš kako bi Dragan volio, a govornici su bili redom inspirativni, na čelu s neponovljivom tetom Finom, Draganovom mamom.

“Malo bih vam se obratila, i ispričala nekoliko sitnica iz života, da ga upoznate”, rekla je teta Fina, i sve nas odmah kupila.

“Obično svaki život počinje rođenjem, pa je tako počeo i Draganov, a za to sam i ja bila pomalo zaslužna”, nastavila je duhovito ova visprena, energična i draga žena, rekavši da o njegovoj karijeri mi vjerojatno puno znamo, pa da će se ona zato više posvetiti životu. I vratila se teta Fina u vrijeme Draganove mature i ispiričala kako je jednom došao kući i roditelje obavijestio da želi u novinare. Odmah su ga, kaže, podržali, no preporučili su mu da radije studira jezike, nego povijest umjetnosti, što je mislio, a on ih je i poslušao te završio njemački i engleski.

Analogno doba

Kad je poželio pisati filmsku kritiklu, nije to baš bilo lako, jer u to vrijeme nije bilo interneta i lake dostupnosti friških informacija, pa se do podataka jako teško dolazilo. Znamo to dobro svi koji smo barem dijelom živjeli u analognom dobu. No i unatoč tome Dragan je bio uporan i ustrajao je te jednog dana došao kući s Novim listom u ruci. Teti Fini nije tu bilo ništa čudno, jer i tako ga je svaki dan čitala, no ovaj je bio poseban – unutra je imao tekst potpisan s Dragan Rubeša. I tako je postao filmski kritičar.

“Na taj način je svoju mamu činio više nego sretnom. Bio je dobar sin, ljudi su ga voljeli, a iznad svega je volio svoj posao i Art-kino. Zato hvala svima što ste me saslušali u ovom mom nepovezanom pričanju, a hvala i na divnom prisustvu ovoj manifestaciji u organizaciji dragog Art-kina, koje je bilo Draganov drugi dom”, rekla je teta Fina.

Uvodno je govorila ravnateljica Art-kina Slobodanka Mišković, istaknuvši posebno Draganovu viziju i energiju utkanu u Art-kino, koje bi bez njega bilo neko sasvim drugo mjesto. Ali nije samo Art-kino ono po čemu čemo pamtiti Dragana, dodala je Mišković, posebno apostrofirajući činjenicu da je bio veliki prijatelj, ali i erudit koji je svima širio horizonte.

“Lijepo je bilo raditi s njim, jer svi koji su s njim radili, bili su mu i prijatelji. Bio je iskren i autentičan”, rekla je Mišković.

Od Dragana se oprostila i Kim Cucullić, koja je toplo govorila i kao prijateljica i kao urednica koja je gotovo svakodnevno radila na njegovim tekstovima. Na kojima, kako je istaknula, bilo je poseban gušt raditi.

Smisao za humor

“Na žalost ne sjećam se tog prvog teksta koji je Rubeša objavio u Novom listu, o kojem je govorila teta Fina, ali pratim njegovo pisanje jako dugo. Mnoge filmove o kojima je pisao nisam uspjela pogledati, ali Dragan je znao sve te teme dobro približiti. A posebno su ga zanimali nezavisni filmovi, subverzivni, koji kritički progovaraju o društveno-političkoj situaciji. O svemu tome pisao je kompetentno i bilo je vidljivo njegovo golemo znanje o filmu, ali i ne samo o filmu”, rekla je Cuculić, napomenuvši da joj se jako sviđao Rubešin inteligentan smisao za humor.

Dragan je bio i idealan suradnik, dodala je, koji je uvijek unaprijed planirao i najavljivao što će gledati i o čemu će pisati, a tekstovi su stizali u dogovorenu minutu. Ujedno bio je i iznimno skroman, pa se uvijek kojekako snalazio da bi mogao otputovati na neki od velikih filmskih fetivala i od tamo izvještavati o filmovima koje bi među prvima uopće i pogledao.

No kako je to lijepo istaknula Cuculić, nije on samo gledao filmove, on ih je živio.

Dirljivo je pismo Draganu pročitao Željko Pendić iz Distunea, kojemu je Dragan bio također veliki prijatelj i pratitelj.

Inteligencija, humor, generacijsko razumijevanje, sve su to bile temeljne kote Pendićeva obraćanja, koje je bilo uvod u filmsku večer – svi su se složili – uz izbor filma koji bi Draganu zasigurno odgovarao: “Živjela ljubav”, redatelja Tsaija Ming-lianga.