RIJEKA  U sklopu Festivala Zoom u riječkoj Filodrammatici izveden je vizualni esej i performans »Čaj za petero: Opijumske lađe« slovenske vizualne umjetnice, pjesnikinje i spisateljice Neje Tomšič.

U nekoliko termina izvedbama je moglo prisustvovati samo pet gledatelja/gledateljica, za koje je Neja Tomšič priredila neobičnu čajnu ceremoniju s 15 komada keramike.

Male keramičke šalice i čajnike izradila je Anja Slapničar, a oslikala ih je Neja Tomšič. Uz pomoć slika izvođačica je ispričala zanimljivu priču o kolonijalnoj trgovini drogom, odnosno ova serija čajne keramike nastoji intervenirati u spoznaje o trgovini drogom kao načinu akumulacije kapitala, koji je imao snažan utjecaj na oblikovanje političkih odnosa.

Saga o kineskom snu

Tih petnaest komada keramike, naime, predstavlja niz povijesnih ličnosti, tvrtki i zbivanja od sredine 18. do kraja 19. stoljeća. Radi se o dodatku postojećim tumačenjima povijesti koja drukčije iščitavaju kolonijalnu arhivsku građu, uključujući ulogu trgovine drogom i njeno prisustvo danas.

Performans, koji traje oko 90 minuta, odvija se kroz pet setova ručno bojane čajne keramike po uzoru na tradicionalne kineske gongfu setove. Kroz ritual ceremonije čaja Neja Tomšič na engleskom jeziku pripovijeda istinite priče o zaboravljenim epizodama sage o kineskom snu koja je iznjedrila sukob, kolonizaciju i razvoj kapitalizma.

Kako se razvija priča o opijumskim brodovima, čajni ritual razotkriva poimanje dalekosežnih posljedica trgovine čajem i opijumom na političku sliku današnjeg svijeta. Autorica se dotiče i problema ovisnosti i trgovanja drogom danas.

Predstava nas podsjeća na opijumske ratove između Kine i zapadnih sila – prvi se vodio od 1839. do 1842. godine, a drugi od 1856. do 1860. Na početku 19. stoljeća britanski trgovci počeli su tajno krijumčariti opijum u Kinu. Imali su deficit u trgovini s Kinom zbog uvoza kineskog čaja te su željeli uravnotežiti trgovinu izvozom opijuma. Kina je 1839. zabranila korištenje opijuma, a Velika Britanija šalje topovnjače i napada kineske obalne gradove.

Kina je tada imala zastarjelo oružje te je poražena. Bila je prisiljena potpisati nepovoljan Ugovor iz Nankinga, kojim je morala dopustiti uvoz opijuma. Kina se nije mirila s postojećim stanjem, odbijala je prihvatiti strane veleposlanike, opstruirala je trgovinu, imala je sporove oko liječenja britanskih trgovaca u kineskim lukama. Kineske vlasti zarobile su piratski brod pod britanskom zastavom u Guangzhou. Kada su ga odbile predati Britancima, došlo je do Drugog opijumskog rata. Britancima su pomogli i Francuzi te u manjoj mjeri SAD i Rusija te su porazili Kinu, koja je morala definitivno prihvatiti sve političke i trgovinske zahtjeve.

Priča o povijesti čaja

Uz pomoću oslikanih šalica i čajnika Neja Tomšič evocira ove povijesne epizode, a istodobno pripovijeda i priču o povijesti čaja. Između ostalog, objašnjava i kako je u Engleskoj nastao običaj pijenja čaja u pet poslijepodne. Svoju ceremoniju, tijekom koje je i publika poslužena čajem, Tomšič izvodi polaganim, meditativnim pokretima, vrlo koncentrirano.

Meditativnom ozračju pridonijelo je i oblikovanje zvuka Gašpera Torkara. Projekt je nastao u produkciji MoTA – Museum of Transitory Art, a od 2018. u produkciji Teatra Glej. Neja Tomšič u svojem radu spaja risanje, fotografiju, poeziju i performans. Otkrivanjem često sakrivenih i previđenih povijesnih priča, njena je strast propitkivati dominantna tumačenja povijesti, istraživati specifičnosti i stvarati situacije u u okviru kojih se na nov način može sagledati sadašnjost. Članica je Nonument grupe, umjetničkog kolektiva koji mapira, arhivira i intervenira u zaboravljene, napuštene ili uništene spomenike, javne prostore i zgrade 20. stoljeća koji su promijenili svoje značenje.