ZAGREB – Fraktura, najuspješnija hrvatska izdavačka kuća, koja uporno uspijeva u misiji prosvjećivanja hrvatskih čitatelja naslovima za koje često nisu ni znali da im trebaju, dobila je brata. Zove se Bodoni, i iako je posve nova pravna osobnost, osmišljena za neke sasvim nove poslovne ideje, DNK koji mu teče krvotokom garantira neke dosad osvojene pozicije. U kakvoći sadržaja, paketu, ali i plasmanu, što se kao poslovna filozofija ustrajno, precizno, rekli bismo austrougarski, a ne balkanski, gradi od početaka Frakture 2002. godine.

A Bodoni će, iako mlađahan, donositi klasike, klasike koji će to tek postati, moderne klasike, neotkrivene klasike, ali i slikovnice, za kojima su, kako nam to kaže Seid Serdarević, uz suprugu Sibilu suvlasnik ovog hrvatskog izdavačkog imperija, osvijestili potrebu te odlučili prvi put ući i na taj segment tržišta.

Knjiga u kutiji

– Dugo sam u izdavaštvu, i mi u firmi uočili smo potrebu za tim. Što se tiče klasika, objavljivali smo ih i u Frakturi, međutim htjeli smo to usustaviti, pojačati i u tom smislu smo kreirali novi brend, jednu priču koja će i vizualno i pristupom biti drukčija od Frakturine, tako da su te dvije stvari na prvi pogled različite, bez obzira na to što i Fraktura i Bodoni teže vrhunskoj kvaliteti – kaže Serdarević, napominjući da bi Bodoni trebao objavljivati 15-ak knjiga godišnje, koje će na tržištu biti konkuretne podjednako cijenom, kao i dostupnošću.

– Recimo, uvidjeli smo potrebu za slikovnicama, prije svega za drugačijim slikovnicama. Uz to, dobar dio vrhunskih slikovnica radi se za uzak krug, a naša ideja je da ga probamo proširiti – kaže Serdarević.

Knjige će se i vizualno isticati: bit će u tvrdom uvezu, ali neće imati klasični ovitak, već će biti u kutijama. Kako kaže Serdarević, knjige imaju ilustracije ili fotografije, a posebno se pazilo na »layout«, pa će cijela biblioteka biti drugačija od svega drugoga što je u ponudi, pri čemu se jako pazilo na sam dizajn, pogotovo u smislu stvaranja dugotrajne vrijednosti.

Pametno zbori Serdarević kada ga pitamo još malo o toj potrebi koju su uočili, gdje oni nalaze tu svoju nišu, a on nam odgovara da se potreba i stvara.

– Ono što smo mi uspjeli detektirati i kroz ponudu i kroz ono što je na tržištu, jest to da klasika nedostaje, a mi mislimo da ih treba postojati, da se ljudi trebaju vraćati klasicima, no dostupni prijevodi stari su 50-ak i više godina, pa više nisu prikladni za čitanje mlađim generacijama. I to se ne može ispraviti redakturom prijevoda; koliko god su oni nekad bili dobri, moraju se raditi novi, jer osim što se jezik mijenja, postoje i nova saznanja o autorima i nije sasvim isto prevoditi Dostojevskog danas, kao što je to bilo prije 60 godina. Pa cijela riznica znanja o Dostojevskom je danas puno veća i postoji cijeli niz specijaliziranih ljudi koji su se njime bavili – kaže Serdarević.

Pogovori knjigama

Ono što nas posebno veseli činjenica je da će svaka knjiga imati pogovor, u suvremeno doba nažalost sve više zaboravljenu formu, koja je izdavačima neisplativa pa joj više i ne pribjegavaju. Ove pogovore pisat će prevoditelji ili pisci, a tome će se pristupiti tako da ti tekstovi budu čitljivi, ali i da daju širu informaciju o piscu i djelu.

I naravno da u Bodoniju, koji zasad nema zaposlenih i malo se šlepa na stariju sestru, ne računaju na brzi profit, jer u proizvodnji longsellera toga, dakako, nema, no to ne znači da nema ni profita ili da neće biti knjiga koje će postizati ozbiljniju prodaju. Recimo, kada možete najaviti da vam uskoro izlazi knjiga autora »Sarajevskog Marlbora«, koja uz to stupa i u poseban odnos prema ovoj knjizi koja dominira u većini popisa najvažnijih knjiga na ovim prostorima, to što je riječ o pričama, koje se inače slabije prodaju, uopće ne znači da početnu tiražu nećete staviti na 1.500 primjeraka. A upravo to Bodoni čini s »Trojicom za Kartal« Miljenka Jergovića.

Dvadeset pet ljudi dobiva plaću u okrilju Frakture, što je u kontekstu hrvatskog tržišta knjiga izuzetno postignuće, koje će s Bodonijem još i rasti, kada, kako to najavljuje Serdarević, dobije svoju stalnu ekipu. Valja ovdje i nedvojbeno podcrtati: Bodoni, uspije li u svojoj misiji, za hrvatsku kulturu bit će velik dobitak, jer osmisliti uspješan model za proizvodnju najavljenog sadržaja u najavljenoj formi nije ništa manje od toga.