Bijenale slikarstva, šesta po redu likovna manifestacija Hrvatskog društva likovnih umjetnika, otvoren je koncem listopada u Domu hrvatskih likovnih umjetnika. Bilo je prijavljeno gotovo dvije stotine umjetnika, a unutar glavne sekcije te dodatnih izložbenih programa predstavljeno ih je ukupno nešto više od stotinu, uključujući i gostujuću izložbu irskih umjetnika – »Dubliners«. »Neki slikari i slikarice, primjerice, koji su zanimljivi, se nisu prijavili, ali mislim da smo prikazali 75 posto relevantne i reprezentativne slikarske produkcije u posljednje dvije godine«, istaknuo je predsjednik HDLU-a i dekan zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti Tomislav Buntak te dodao kako uvijek ima nekolicina pozvanih umjetnika – ali kroz godine manje nego na prvom Bijenalu 2011. godine i to iz jednostavnog razloga – percepcija i vidljivost se pozitivno promijenila.

»Nadamo se razumijevanju i sudjelovanju, zajedničkoj gradnji popularizacije jednog od likovnih medija – u ovome slučaju slikarstva. Nadamo se jačoj profilaciji i Salona mladih i Zagrebačkog salona, kao i drugim koncipiranim izložbama koje bi pristupile sveobuhvatno, najviše moguće, drugim likovnim medijima«.

Bijenale slikarstva ustvari je pokazna vježba, kroz koju se ispituje stanje na sceni, ističe se pitanje promocije, suradnje s poslovnim partnerima izvan javnog prostora, pitanje tržišta i ekonomskog poslovanja umjetnika, status umjetnosti i umjetnika u društvu, ali i, kazuje Buntak, pitanje koliko još umjetnost donosi promjenu i daje identitet društvu, koliko ljudima čini život kvalitetnijim, ispunjenijim, ljepšim i ugodnijim te u kojoj mjeri potiče kreativnost.

Hrvatski i irski umjetnici

Pobjednik prošlog Bijenala – Zoltan Novak, automatski je, kao nagrađeni autor, ušao u ovogodišnji Bijenale i to je tradicija, uz pretpostavku da su nagrađivani bili slikarski aktivni te su samim time dio ovogodišnje konkurencije. Hrvatska selekcija okupila je različite generacije umjetnika, a od pozvanih, pored Novaka, izlažu i Lovro Artuković, Jelena Bando, Tara Beata Racz, Zlatko Keser, Tihomir Lončar te Igor Rončević, a predstavljena su i djela još šezdesetak hrvatskih autora. Što se tiče gostujuće, irske izložbe – koja predstavlja jedinstvenu priliku da se hrvatska publika upozna s irskom likovnom umjetnošću, Buntak ističe kako »kada gledamo irsku izložbu, vidimo i europsku tradiciju i posebnosti u različitom pristupu i realizaciji ideja i tema koje prezentiraju kroz svoja umjetnička djela.

Uvijek je jedinstveno kada na jednom mjestu imate priliku pogledati veći broj umjetnika i umjetnica, različitih generacija, te se prošetate kroz njihove radove i osjetite energiju. Svaka sredina odašilje svoju energiju. Meni je zanimljivo susresti se sa živućim, razigranim, kreativnim umjetnicima koji se sučeljavaju sa svojom sredinom i stvaraju umjetnička djela. Mogu se usporediti i svjetski poznati momenti – od Joyceovog »Portreta umjetnika u mladosti« do jednog epiloga, epitafa karijeri Johna Houstona i njegovog filma »Mrtvi«, iz zbirke »Dubliners« – ponovo Joyce, pa možemo sve spojiti s ovom generacijom Dublinersa i slobodne Irske danas, u Europskoj uniji, s pitanjima o budućnosti«.

Novi programi i prostori

Svako se Bijenale temeljno razlikuje od prethodnog – jer predstavlja recentnu dvogodišnju slikarsku produkciju u Hrvatskoj, što obuhvaća temeljne izložbe, hrvatsku selekciju i međunarodni projekt, kao i proširenje prostora hrvatske selekcije na Galeriju Stančić. Svako Bijenale, kao jedan od temeljnih ciljeva, ima predstaviti najmlađe generacije, pa taj dio izložbe uvijek predstavlja iznenađenje. Ovogodišnja je razlika, međutim, pokretanje niza dodatnih suradnji, radionica i izložbi – otvaranje novog izložbenog prostora (Galerija Cloverfield) s izložbom akademika Zlatka Vrkljana, edukativni programi vezani za Dom HDLU-a, s prigodnim tiskanim materijalima; izložba Šandrka i suradnja s Galerijom Forum i voditeljem iste Feđom Gavrilovićem, komercijalni programi pop-up izložbi koji nude slike slikara i slikarica prisutnih na ovogodišnjem, ali i prethodnim Bijenalima (Galerija Canvas), kao i novopokrenuti likovni program u Galeriji Dalia, vezan isključivo za male formate.

»Naravno, kao što sam već kazao, nadamo se i da je medijska vidljivost prisutnija no ranije. Nadamo se da će se ovaj program nastaviti na aktivnosti Turističke zajednice Grada Zagreba i pravac usmjeren na kulturni turizam te da će program kulturno-umjetničke akcije »ARTUPUNKTURA« dobiti cjelogodišnji ritam, s ciljem što većeg populariziranja umjetnosti, umjetničkih djela i, svakako, osvještavanja različitih mogućnosti susreta s djelima, u ovom slučaju slikama – od galerijskog prostora za izlaganje do galerijskog prostora za prodaju slika i prostora za kreativne radionice te prepoznavanja važnosti mreže prostora za konzumiranje kulture ugrađenih u živo tijelo grada«, istaknuo je dekan zagrebačke ALU-e te dodao kako ne postoje samo ugostiteljski objekti i trgovine. »Trebaju nam prostori za poticanje ljudske kreativnosti i zato smo izašli van, jer čitav grad je prostor za umjetnost i kreativnost«.

Izazovi pandemije

Ono po čemu se 6. Bijenale razlikuje od prethodnih jest da je organiziran u doba aktualne pandemije – što za organizatore predstavlja poseban izazov. »Ponekad, u javnosti, postoji predodžba da je Hrvatsko društvo likovnih umjetnika javna ustanova, no mi smo udruga, kao i NGO organizacija s, ruku na srce, 153 godine kontinuiteta, stoga mi imamo veće izazove, manje ljudi – premalo plaćenih, mnoštvo volontera iz društva i to sve donosi jedan oblik organiziranog kaosa u vođenju projekata i nalaženju sredstava do medijske prisutnosti. Na naše ulaznice se zaračunava PDV, dok na ulaznice u muzeje sa sličnim programom ne. Postavljaju se i pitanja kod niza momenata potrebnih za održavanje ovakvog sustava, jer mi smo samostalni, pa za javni novac, bez obzira na to što radimo društveno važan i koristan posao, uvijek treba dodatno pojašnjenje, ukoliko se želi dobiti isti za neke posebnosti koje su u javnom sektoru potpuno normalne.

Nekad je odnos sredstava u našim financijama, u korist podrške Ministarstva i Grada, bio gotovo 75 posto, nekad i više, dok je danas ispod 40 posto, a možda i niži, dok je godišnji proračun osjetno veći no prije šest ili sedam godina, stoga je izrazito dinamično sve pokriti i realizirati«, naglašava Buntak dodajući kako osjećaju veliko zadovoljstvo jer su izdržali deset godina, predstavili velik broj slikara i slikarica, mlađoj generaciji omogućili sigurnu i reprezentativnu platformu za evaluaciju i prezentiranje te svake godine sve bolji medijski tretman.

Deset godina nakon prvog Bijenala, došli su do prave početne pozicije s koje mogu početi graditi ozbiljnu izložbu, ozbiljan umjetnički skup te skupljeno iskustvo, metodu i kontakte upotrijebiti i za poboljšavanje Bijenala. »Još važnije – to iskustvo i potencijal možemo upotrijebiti na druge naše velike projekte, već spomenute, Salon mladih i Zagrebački salon, projekte s međunarodnim partnerima, nove planirane izložbe većeg opsega, kao i izložbe koje će sustavno pokazivati druge likovne medije.

Bijenale je, za nas, bio iskustvo ulaska u nove načine organizacije i ispitivanja organizacijskih procesa koji mogu komunicirati i s poslovnim okruženjem, a istovremeno razvijati našu temeljnu zadaću – promociju vizualnih, likovnih umjetnika i umjetnica i njihovih umjetničkih djela te propitkivanje značenja istih za kvalitetu i identitet društva kako Republike Hrvatske, tako i našeg mjesta u Europskoj uniji«, kazuje Buntak te dodaje kako su sretni što su organizirali niz nagrada – od onih novčanih pa do onih koje važne muzejske i galerijske ustanove daju u obliku samostalne izložbe za odabrane slikare i slikarice u svojim prostorima. Vjeruju, ističe, da će svim partnerima pružiti zadovoljstvo sudjelovanja na ovom projektu, kako javnim, tako i privatnim.