Praizvedba Devete simfonije Ludwiga van Beethovena 7. svibnja 1824. doživjela je velik uspjeh. Nastup je “više puta prekidan oduševljenim klicanjem publike”, napisao je jedan kritičar nakon koncerta u Beču.

Na premijeri Devete bio je i njezin gluhi skladatelj, a publika nije mogla znati da sluša ono što će u konačnici postati himna Europe.

Stoljećima kasnije glazbeno djelo burne političke povijesti smatra se remek-djelom zapadne klasične glazbe.

Ispred svoga vremena

Bila je to prva simfonija u povijesti glazbe u koju je bio uključen zbor, a neki su se kritičari iz onoga vremena pitali je li posljednji stavak simfonije, uz stihove pjesme Friedricha Schillera “Oda radosti”, ipak previše nekonvencionalan.

“Beethoven je bio avangarda”, rekao je ugledni austrijski dirigent Martin Haselböck za dpa.

“Bio je hipermoderan”, kazao je o skladatelju koji je rođen 1770. u Bonnu, a umro je u Beču 1827. godine.

Bečko kazalište u kojem je 9. simfonija prvi put izvedena danas više ne postoji. Stoga će 7. svibnja četiri njezina stavka interpretirati četiri različita ansambla: Gewandhausorchester u Leipzigu, Orchestre de Paris u francuskom glavnom gradu, orkestar Teatra alla Scala u Milanu i Bečki simfonijski orkestar.

Pjesma za opijanje

Za Devetu simfoniju Beethoven se oslanjao na pjesmu koja je u to vrijeme bila vrlo poznata i koju su drugi uglazbili prije njega.

Schiller je napisao “Odu radosti” 1785., a pjesma je bila hit i prije nego ju je Beethoven prihvatio, objašnjava povjesničarka glazbe Beate Kraus.

Kao himna radosti i prijateljstva bila je popularna među studentima. “Bila je to pjesma za opijanje”, kaže Kraus.

Schillerovi stihovi postali su srž Beethovenove Devete simfonije.

Hitleru za rođendan 

Beethovenova glazba bila je instrumentalizirana tijekom nacističke vladavine, a Deveta simfonija je čak bila izvođena za Hitlerov rođendan.

U komunističkoj Istočnoj Njemačkoj skladateljevo se djelo tumačilo kao glazba mira i prijateljstva među narodima.

“Samo u miru možemo njegovati našu nacionalnu baštinu”, pisalo je na plakatu za izvedbu Devete simfonije 1952. godine.

“Oda radosti” pratila je i njemačku podjelu i ponovno ujedinjenje.

Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća bila je himna ujedinjene njemačke reprezentacije na Olimpijskim igrama.

Nakon pada Berlinskog zida slavni dirigent Leonard Bernstein izveo je simfoniju u Istočnom i Zapadnom Berlinu u prosincu 1989. godine.

Većina Beethovenovih rukom pisanih partitura za Devetu simfoniju čuva se danas u državnoj knjižnici u Berlinu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata i tijekom podjele Njemačke, međutim, čuvale su se na različitim mjestima.

Zbog politike je neki ne vole

Početkom 1970-ih austrijski dirigent Herbert Karajan razgradio je složeni četvrti stavak s njegovim disonancama, dramatičnim obratima i isprepletenim vokalima u himnu Vijeća Europe prikladnu za široke mase.

Kasnije je postala himna Europske unije. Zbog toga Beethovenovo remek-djelo nije voljeno u određenim političkim krugovima.

Na primjer, zastupnici Europskog parlamenta iz britanske stranke Brexit okrenuli su leđa dok se u Europskom parlamentu svirala himna EU.

Pojedini članovi desničarske političke skupine Identitet i demokracija ostali su prije koji dan sjediti kad se Deveta svirala na svečanosti u povodu dvadesete godišnjice širenja EU-a 2004.

Ali moguće je i jednostavno uživati u Beethovenovom remek-djelu bez imalo politike.

U Japanu su izvedbe Devete simfonije s amaterskim zborovima novogodišnja tradicija. Najveći od ovih koncerata održava se u Osaki s ukupno 10.000 pjevača, pod ravnanjem Yutake Sadoa.

Sado, koji je i šef dirigent Tonkünstler orkestra u Austriji, rekao je da su među sudionicima oboljeli od raka ili osobe koje se brinu o starijima i nemoćnima te žele crpiti snagu iz glazbe.

Beethovenova glazba pokazuje da do radosti nije tako lako doći, kaže Sado.

“Moramo prihvatiti jedni kako bismo to ostvarili”.