Ernest Hemingway jednom je rekao: »Pišite o onome što znate«. Ja sam svoj radni vijek provela radeći kao zagovornica za prava žrtava na višem kaznenom sudu u New Havenu, Connecticut. Pored velikog broja ubojstava, najveći broj slučajeva na kojima sam radila bilo je zlostavljanje djece i nasilje nad ženama. Svojim pisanjem nastavljam ono što je bila moja misija na poslu, pomoći žrtvama nasilja i podučiti ih kako da najbolje prebrode tu životnu traumu, govori nam hrvatska spisateljica Beata Bagi u razgovoru u povodu njezinog novog romana »Domino br. 1« objavljenog lani.

Naša sugovornica u SAD se otisnula 1989. godine, s diplomom zagrebačkog Pravnog fakulteta, kako bi se pridružila suprugu koji je već radio u Americi. I, nakon što je veći dio života provela pomažući žrtvama raznih zločina, sada u mirovini živi na relaciji SAD – Brač – Zagreb i – piše.

Iskustva sa suda predstavila je u svojevrsnoj autobiografiji »Ožiljci – priče iz američke sudnice« iz 2021. godine, a od tada se okušala i u pisanju krimića, objavivši tri romana u kojima glavnu ulogu istražitelja imaju Ela Klarić, umirovljena forenzička psihologinja i njezin suradnik i ljubavni drug, policijski detektiv Aidan – »Oceanovih 18« (2022.), »Četvrti M« (2023.) i najnoviji »Domino br. 1«.

Tema terorizma

Uvijek zanimljiva sugovornica, Beata Bagi, govori nam kako je svojim novim romanom htjela poručiti da svako ljudsko biće zaslužuje biti sigurno i poštovano.

– Mahatma Gandhi rekao je: »Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu«, a moja je želja da svojim pisanjem čitatelje poučim da žrtava ima svuda oko nas, da svatko od nas može postati žrtva, da biti žrtva nije sramota i nije njihova krivnja. I, možda ono najvažnije, da potaknem čitatelje da pomognu žrtvama tako da se one ne osjećaju osuđivane, usamljene i izgubljene, govori.

Uz nasilje nad ženama, jedan od motiva koji se pojavljuju u novom romanu »Domino br. 1« je terorizam. Reći će da se njime bavi jer je opasnost od različitih oblika terorizma danas prisutna u cijelom svijetu.

– U novom romanu htjela sam pokazati da se teroristički napad može dogoditi i u Hrvatskoj, i da je moguće da šira javnost nije upoznata s pravim detaljima planiranih atentata jer se pravovremenim akcijama sigurnosnih službi velik broj tih akcija na sreću spriječi. Nadalje sam htjela skrenuti pažnju čitatelja da razlozi za terorističke akcije mogu biti različiti, od ideoloških stavova do osobnih interesa, kaže.

Ljepota krimića

Dodaje da je interesantno, a u isto vrijeme zabrinjavajuće, što danas u svijetu postoji velik broj enormno bogatih ljudi, od kojih su neki bogatiji nego državni budžeti velikog broja zemalja.

– Stoga nas ne bi trebalo iznenaditi da terorističke aktivnosti ne moraju uvijek biti rezultat terorističkih organizacija, već mogu biti koncipirane inicijativom pojedinca koji si to može priuštiti, smatra naša sugovornica.

Kako je oduvijek voljela čitati krimiće, odlučila se i okušati u pisanju u tom žanru.

– Napetost, strah, ljubav, smijeh, sve se to može naći u krimiću. Ljepota krimića je to što te uvuče u uzbudljivu priču gdje dok čitaš pokušavaš odgonetnuti tko, kako, zašto. Dok pišem, kreiram situacije, zaplete i rasplete, i prepuštam svojoj mašti da me vodi u nove svjetove kroz koje mogu podijeliti svoja iskustva i svoje misli s čitateljima, ističe.

Nakon četiri knjige, radi i na novom romanu. Ela i Aidan igrom slučaja nađu se na prekooceanskom kruzeru i tamo počnu istraživati sumnjivu smrt i pokušavaju naći odgovore na pitanja što, kako i zašto.

Amerika se promijenila

Na kraju se dotičemo i osobnijih i širih tema od književnosti. Turbulentno je stanje u SAD-u i svijetu, a kako naša sugovornica »preko bare« živi od 1989., pitali smo je koliko se Amerika od tada do danas promijenila.

– SAD se jako promijenio od kasnih osamdesetih kada smo tamo došli. Tih nekoliko desetljeća bilo je interesantno promatrati ne samo kako se Amerika mijenja, nego i kako se mijenja Hrvatska dok prati promjene u svijetu. Živimo u vrlo zanimljivom vremenu i svi ćemo se htjeli to mi ili ne morati prilagoditi novim globalnim odnosima, novim tehnologijama i ukratko novim pravilima igre, kaže.

Smatra da su promjene neizbježne te su neke nabolje, a druge na gore. No, brine je situacija u domovini.

– U Hrvatskoj prebrzo prihvaćamo stvari koje uništavaju naše tradicije, naš jezik, ono što nas čini jedinstvenom, najljepšom zemljom na svijetu. Nasreću, uvijek postoje mjesta poput Milne na Braču, a gdje ja provodim puno vremena, i gdje se tradicije, jezik, Crkva i obitelj još uvijek poštuju i njeguju, podcrtava.

Uloga vjere

Vjera u Boga ima veliku ulogu u njezinom životu, daje joj snagu, utjehu i nadu. U prvoj knjizi »Ožiljci« opisala je mnoga zla kojima je svjedočila.

– Kako objasniti stravične zločine koje su počinili pojedinci koji iznenada postanu agresivni? Veliko zlo je ušlo u njih. Ako veliko zlo postoji, onda postoji i veliko dobro. Odgovor je Bog. Bog koji je ljubav, nada, utjeha, naglašava.

Dodaje da čovjek puno toga ne razumije, a puno toga vjerojatno neće ni razumjeti. No, uvjerena je da svijet i ljudi nisu rezultat kaosa.

– Nešto nije moglo postati ni iz čega, jer samo život daje život. Mi nismo samo atomi, stanice bez duše. Ono što nam se dešava nisu samo slučajnosti i koincidencije. Kako objasniti ljubav, predosjećaj, žalost, veselje, ambiciju, vjernost, moral? Još jednom, odgovor je Bog. Bog koji je ljubav, koji nas obasipa neizmjernom naklonošću i koji nam daje nadu za konačnu pravednost, zaključuje.

O čitanju

– Nedavno sam pročitala knjižicu Mire Gavrana »Priče o samoći«. U jednoj od kratkih priča njegovi likovi diskutiraju je li dobra knjiga vrednija i kompleksnija od filma. Iako volim gledati filmove i slažem se s riječima jednog od Gavranovih likova koji kaže da je »film sintetska umjetnost u kojoj se spajaju različite umjetnosti«, još uvijek vjerujem da bi svaka osoba trebala pronaći mjesto u svom životu za čitanje knjiga. Nema ništa ljepšeg nego kada sjedneš s knjigom u ruci i čitajući je prepustiš svojoj imaginaciji obogatiti detalje koje je u knjigu unio pisac, rekla nam je Beata Bagi.