Izraelski trubač i skladatelj Avishai Cohen (ne smijemo ga miješati s kontrabasistom istog imena i prezimena) snimio je svoj trinaesti album, »Ashes to Gold«. To je šesto izdanje što ga je objavio za ECM, izdavača koji je obilježio drugi dio njegovog diskografskog stvaralaštva. Do tada je desetak godina objavljivao uglavnom za Anzik, izdavača koji je utemeljila njegova sestra Anat Cohen, slavna jazz klarinetistica i tenor saksofonistica. Od te, 2016. godine, za ECM je objavio šest albuma. Za razliku od vatrenih izvedbi koje su obilježile dotadašnje razdoblje njegove karijere, na novom albumu upušta se u meditativne improvizacije svirajući strpljivo, smireno, u sporim tempima, bez eskapada i većih dinamičkih iznenađenja.

Djelovati intuitivno

Radi se o djelima koja potiču asocijacije te donose poseban ugođaj, nerijetko mučan, težak i depresivan, tek katkad prozračan i fluidan. Novi album nastavak je takvih nastojanja. Izvedbe su melodične, profinjene, melankolične, protočne i duboko osjećajne, no ne bez intenziteta, ali do te siline dolazi postupno, gotovo neprimjetno, i ne zadržava se dugo. Kroz te ugođaje tiho se šulja svirajući trubu i krilnicu, ali ovaj put i flautu koja donosi mekan i topao zvuk i koja se savršeno uklopila u njegove nove zamisli. Zapravo, Cohen je majstor u stvaranju napetosti i dojma užasa, jeze, što izranja iz naoko nježnih, blagotvornih izvedbi. Na doista moćan način donio je osjećaje nevjerice, očaja, bijesa i zgražanja koji su zavladali nakon napada na Izraelce 7. listopada 2023., upravo u vrijeme kad je pisao glazbu za ovaj album. Zato su u nju urezani osjećaji potaknuti iskustvom rata, raketama koje su mu letjele iznad glave, alarmima, sirenama… S druge strane, znakovit je naslov albuma, »Ashes to Gold«, koji upućuje na staru japansku umjetnost kintsugi – popravljanje keramike u kojem majstor uzima staro i polomljeno i pokušava ponovo spojiti dijelove, kako bi od fragmenata napravio nešto zlatno i lijepo.

Za ostvarenje takvog djela, a na album možemo gledati kao na jedno koherentno glazbeno djelo, bilo je važno da pronađe kompatibilne suradnike, glazbenike slična senzibiliteta, ne nužno vrhunske instrumentaliste nego one koji znaju slušati, komunicirati i djelovati intuitivno, te, što je iznimno važno, koji imaju strpljenja svirati sat vremena u gotovo istom tempu i ugođaju, u jednom introvertiranom glazbenom svijetu. Pronašao ih je u pijanistu Yonathanu Avishaiju, kontrabasistu Baraku Moriju i bubnjaru Zivu Ravitzu. Avishai je njegov najdugovječniji suradnik. Član je njegovog sastava od 2015., kad su snimili Cohenov album »Into The Silence«, prvi što ga je objavio za ECM. Mori mu se pridružio već na snimanju sljedećeg, »Cross My Palm with Silver« iz 2017., a Ravitz na snimanju albuma »Naked Truth« iz 2022.

Zaluđenost Ravelom

Iako se ne ustručava ukazati na djela velikana jazza, kako s vremenom razvija svoj glazbeni jezik, ti utjecaji sve više blijede. Osim što za svoje albume, pa tako i za ovaj, snima uglavnom vlastite skladbe, u svojem stvaralaštvu Cohen se oslanja na tradiciju klasične glazbe, ne samo na njezinu estetiku nego i na izravno pozivanje na neka djela slavnih skladatelja klasične glazbe. U tom kontekstu u nekoliko segmenata pomogla mu je klasična glazbena naobrazba i iskustvo što ga je stekao svirajući s Izraelskom filharmonijom i to pod ravnanjem velikana kao što su Zubin Mehta i Kurt Masur, više nego ono stečeno kroz suradnje s jazz glazbenicima i sastavima kao što su Mark Turner, Kenny Werner, Mingus Dynasty, Mingus Big Band i SF Jazz Collective. Naime, koketiranje s klasičnom glazbom često je prisutno u djelima jazz glazbenika koji su snimali za ECM i upravo je zato u tom izdavaču pronašao idealnog partnera. Na album »Big Vicious« iz 2020. uvrstio je osebujnu obradu »Moonlight Sonate« Ludwiga van Beethovena, a za novi »Adagia assai« (iz Ravelovog klavirskog koncerta u G-duru), skladbu koju je kvartet često izvodio na svojim koncertima. Znakovito je da je odabrao upravo to djelo, koje je Maurice Ravel napisao između 1929. i 1931. Naime taj Ravelov koncert, simbol transkulturalnosti, koji je utjecao na mnoge glazbenike raznih žanrova, Cohen je intenzivno slušao tijekom zatvaranja zbog koronavirusa, posebice izvedbu s Marthom Argerich s kojom ju je konačno i svirao.

Album zaključuju izvedbom skladbe »The Seventh« koju je napisala Cohenova kći Amalia Cohen. To je još jedan dokaz muzikalnosti obitelji Cohen. Naime, Avishai Cohen je, između ostalog, djelovao sa sastavom 3 Cohens, zajedno sa sestrom, klarinetisticom i saksofonisticom Anat Cohen i bratom, saksofonistom Yuvalom Cohenom, s kojima je 2012. nastupio u Rovinju.

Za one kojima slušanje albuma nije dovoljno, bit će zanimljivo proučiti plan za promotivnu turneju na kojoj će tijekom studenoga kvartet Avishaija Cohena nastupiti na koncertima i festivalima u Njemačkoj, Španjolskoj, Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, Rumunjskoj i Norveškoj.