NOVI VINODOLSKI – Mnogobrojni turisti koji u ovim mjesecima pohode našu obalu zasigurno su privučeni ljepotama sunca i mora, dobre hrane i opuštanja. No svatko tko se turizmom ozbiljnije bavi zna da svakim danom sve navedeno nije dovoljno da se gosti zadrže koji dan duže ili da se ponovo na isto mjesto i vrate. Dodatni sadržaji, među kojima je i ponuda kulturnih događaja, uvelike može odrediti broj osoba i noćenja, ali i profil samih gostiju. Broj kompetentnih menadžera u kulturi vrlo je oskudan, a kultura kao resor u brojnim jedinicama lokalne samouprave biva donekle marginalizirana makar što se tiče ljudskih kapaciteta koji bi trebali ostvariti organizaciju nekih događanja.

U takvim okolnostima, ali i u vremenu u kojem se uspjeh nekog događaja mjeri isključivo kvantitativno (bilo brojem posjetitelja ili zaradom), sve više su kulturni sadržaji svedeni na ono što oni zapravo nisu: komercijalni »koncerti«, ribarske fešte, gastrodogađanja s glazbom i slično. Stoga je zadaća svih koji o kvalitetnoj kulturnoj ponudi brinu, ako ništa drugo, posjećivati »prave« kulturne događaje i promovirati ih jer oni vrlo često, više ili manje namjerno, lako prolaze ispod radara.

Kvalitetni koncerti

Novi Vinodolski jedna je od onih turističkih lokacija u našem kraju u kojoj se upravo ljeti događa velika eksplozija broja ljudi i sadržaja. Prekrasno je prošetati ovih dana središtem prepunim gostiju koji se vesele i uživaju ili se izgubiti u uskim uličicama tako karakterističnim za našu obalu gdje se uvijek može otkriti neki novi biser arhitekture ili povijesti. No samo će bolji poznavatelji posjedovati informaciju da se već dvanaestu godinu održava i jedan iznimno kvalitetan međunarodni festival klasične glazbe. Naravno, Umjetnička organizacija Art Novi iz Zagreba koja je organizator festivala, zapravo je preko svojih voditelja vezana za Novi Vinodolski, ali svejedno im ne nedostaje entuzijazma i energije koju, evidentno, cijele godine ulažu prikupljajući sredstva i dogovarajući termine kako bi u ovim ljetnim mjesecima organizirali čak šest iznimno kvalitetnih koncerata.

Festivalski program otvorio je Gudački kvartet Rucner s gošćom Marijom Mikulić Štimac na glasoviru još 15. srpnja, a program je nastavljen koncertom komornog ansambla Concilium musicum Wien 20. srpnja i Dua harmonikaša Vladimira Balyka i mandolinistice Nataše Balyk dva dana kasnije. Kao mjesto održavanja koncerata prevladava središnja crkva sv. Filipa i Jakova, ali i crkva u Bribiru ili Srićna kuća u Novom Vinodolskom.

Očaravajući zvuci

Posljednji održani koncert na pozornicu je pred publiku izveo Papandopulo kvartet saksofona, doista jedan od najeksponiranijih domaćih komornih sastava. Ako je suditi po predstavljenom i izvedenom programu, može se uz »najeksponiraniji« bez problema dodati i epitet »najkvalitetniji«. Iako je varijabilnost komornih sastava velika, a time i teškoća usporedbe izvedbenih dosega istih, ovaj sastav posjeduje sve odlike koje trebaju krasiti one najbolje: virtuoznost, muzikalnost i veliko opće znanje o glazbi.

Prilično publikom ispunjena crkva, koja zbog svojih prekrasnih, ali tamnijih zagasitih boja na zidovima uvijek djeluje toplije (što ljeti i nije odveć privlačno), pokazala se kao izvrsno mjesto za održavanje ovog koncerta. Osim večernjeg povjetarca koji je kroz vrata unosio ugodu i olakšanje, zvuci koji su na tom povjetarcu lelujali do ušiju svih prisutnih bili su doista očaravajući.

Spoj ambijenta, kvalitete i odmjerenosti izvedbe bili su na zavidnoj razini. Valja prije svega napomenuti da se ovaj kvartet saksofona prije samo nekoliko dana vratio iz SAD-a gdje su osvojili prvu nagradu na jednom od prestižnih svjetskih natjecanja i nastup u Carnegie Hallu.

Program u Novom Vinodolskom je započeo izvedbom 1. stavka (Allegro con brio) iz Gudačkog kvarteta op. 18, br. 1 u F-duru L. van Beethovena u kojem je kvartet pokazao, poput kakvog usviravanja, dobro vladanje klasicističkim stilom. Iako navedeni Beethovenov kvartet ima ukupno četiri stavka, koncert je nakon prvog nastavljen izvedbom skladbe suvremenog hrvatskog autora Davora Bobića pod nazivom »Choral i Scherzando«. Bez obzira radi li se o liričnom i mirnom karakteru prvog ili dinamičnom karakteru drugog stavka ove skladbe, kvartet je zvučao uigrano i akustički primjereno. Osim pojedinačne visoke razine vladanja glazbalom u kojoj je svaki glazbenik pokazao da zna što radi, kvartet je i u suzvučjima odisao preciznošću kako ritma, tako i harmonijskih sklopova. Intonativna preciznost bila je na zavidnoj razini, kao i virtuoznost zahtjevnih melodija prepunih brzih pasaža ili drugih tehnički zahtjevnih elemenata. Izostala je i, za saksofon u preakustičnim prostorima toliko karakteristična, neprecizna attacca ili »padanje« tempa prilikom brzih repeticija istog tona (što je primjerice odlika akordičke pratnje u Beethovenovom kvartetu).

Papandopulijada

Ime ovog kvarteta saksofona izabrano je u čast slavnog hrvatskog skladatelja i dirigenta Borisa Papandopula, kojeg je publika na ovom koncertu mogla upoznati kroz impresije jednog drugog suvremenog skladatelja, Tomislava Uhlika, čija je skladba »Papandopulijada« na programu bila treća po redu. Radi se o svojevrsnoj vizitkarti ovog ansambla kojom se predstavlja svuda i kojom samom Papandopulu odaje veliku čast. Izvedba višestavačne skladbe prepune stilskih elemenata 20. stoljeća, ali i nekih poznatih citata, publiku je doista ostavila bez daha do te mjere da su brojni strani posjetitelji pohrlili na svojim mobilnim uređajima provjeriti tko je to bio Boris Papandopulo. Osim toga, izvođač na bariton saksofonu, Tomislav Žužak, prigodnim je komentarima oplemenio cijeli koncert te je u isti, iako samo na hrvatskom jeziku, unio i toliko potreban edukativni trenutak.

Inače, cijeli koncert ujedno je bio i svojevrsna promocija novog (četvrtog) nosača zvuka na kojem se, osim »Papandopulijade«, nalazi i sljedeća skladba koncerta – »Petrichor« Petra Obradovića. Publici je objašnjeno da naziv potječe od mirisa nakon kiše koja pada na različitu podlogu (kamen, trava i sl.), ali nakon dugog vremena suše. Upravo ti mirisi bili su inspiracija skladatelju, a kvartet je ponovo zablistao u izvedbi punoj različitih melodija i zvučnih efekata.

Enciklopedija znanja o saksofonu

Nikola Fabijanić (sopran saksofon), Goran Tudor (alt saksofon), Goran Jurković (tenor saksofon) i već spomenuti Tomislav Žužak (bariton saksofon) za cijelo vrijeme trajanja koncerta djelovali su kao enciklopedija znanja o saksofonu kao glazbalu jer su, osim fizičkog prikaza varijanti saksofona u prostoru, koristili i najsuvremenije sviračke tehnike poput kucanja po tijelu glazbala, pritiskanja klapni u određenom ritmu, a u dodatku koncertnom programu, i pjevanju. Službeni završetak programa bila je skladba inspirirana najpoznatijim melodijama iz pera skladatelja Gioachina Rossinija oblikovanim u jedinstveni potpuri. Publika je doista ovacijama ispratila izvođače i bila ponesena njihovom muzikalnošću i uigranošću. Ako bi se ipak morao dati i neki konstruktivni komentar, onda bi on, više u obliku preporuke, bio da se pripazi na prebrza tempa u kojim nešto od melodijskih linija ostaje nedovoljno čujno, a navedeno je moguće vidjeti ponajviše u izvedbi Beethovena (npr. grupetto u glavnoj temi) i Rossinija (npr. rastavljeni trozvuk teme arije Figara »Largo al factotum«). Prethodno spomenuti dodatak programu, »Patchwork« Philippea Geissa, samo je zaokružio i cjelokupan dojam i potvrdio zašto ovaj ansambl u recentnoj prošlosti osvaja zapažene nagrade poput Diplome »Milka Trnina«, Grand Prixa na 3. Međunarodnom Berlinskom glazbenom natjecanju (2019.), Zlatne medalje na Bečkom međunarodnom glazbenom natjecanju (2021.), Godišnje nagrade Osorskih glazbenih večeri za najbolji festivalski koncert i slično.

Dvanaesti Međunarodni festival klasične glazbe Art Novi 2022. na programu donosi još dva događaja: duo Diane Grubišić-Čiković i Veronike Čiković na harfama 9. kolovoza i koncert ukrajinske gitaristice Viktoriye Kulykovske 16. kolovoza. Ako je suditi po dosadašnjim koncertima i zadovoljnoj publici, možda je vrijeme da se i ova dva događaja upišu u osobne kalendare svih ljubitelja glazbe.