RIJEKA – Tijekom povijesti glazbene umjetnosti često su postojala razdoblja u kojima se tradicijska glazba smatrala manje vrijednom i značajnom. Težnja za profinjenijom, danas nazvanom »klasičnom« glazbom bila je prisutna, a osobe koje su imale znanja i vještine (pro)izvoditi takvu glazbu smatrane su višim oblicima glazbenika. Nasuprot tome, unatoč činjenici da je tradicijska glazba bila razumljivija i raširenija među publikom rijetko je imala priliku dokazati svoju vrijednost. Etnomuzikološka znanost je, stoga, mnogo mlađa, a brojnim etnomuzikolozima zahvalni smo za očuvanje tradicije koja bi inače davno bila zaboravljena. Srećom, takvi entuzijasti proputovali su i dostupnim sredstvima zabilježili izvođačku praksu u narodu, a prodor folklornih motiva u klasičnu glazbu, posebno od razdoblja romantizma nadalje, utemeljio je i nacionalne škole i omogućio ono čemu u današnjem globalizacijom obilježenom svijetu ponajviše težimo – oblikovanju i očuvanju identiteta.

Važnost poznavanja vlastitog identiteta u navedenom smislu dobra je podloga i za razumijevanje identiteta drugih zajednica i naroda, a s obzirom na to da je glazba univerzalni jezik koji s lakoćom prelazi većinu postavljenih barijera, navedeno može postati dobar temelj za veće razumijevanje, prihvaćanje i, u konačnici, suživot i mir kojem toliko težimo. Bogatstvo različitosti očituje se i u glazbenim i kulturnim događajima koje u nekoj sredini možemo doživjeti. Svakako nas veseli činjenica da brojni glazbenici svijeta u svojim planovima nastupa rado odabiru i Rijeku. Jedan od njih ovih je dana boravio u Hrvatskoj i, osim na manifestaciji Turski dan u Dardi, održao koncert i u našem gradu.

Savršena pozornica

Arslanbek Sultanbekov na svoj način zapravo je velika glazbena zvijezda u Turskoj, ponajviše poznat po svojim skladbama (pjesmama) inspiriranima folklorom. Rođen je u Erkin-Khalku, u Karačajsko-čerkeskoj autonomnoj oblasti današnje Ruske federacije, a cijeli život i dobar dio skladateljskog opusa posvetio je tradiciji Nogaja, etničke skupine duge tradicije i povijesti koja seže u davno doba Zlatne horde i turskog kanata, odnosno sjeverozapadnog dijela Mongolskog Carstva. Potpuno je jasno da je ova tradicija u svim svojim aspektima, a posebno u glazbi, neiscrpan melting pot u onom smislu u kojem omogućuje praksu jednakosti u kontekstu multietničnosti i kulturne raznolikosti. Zapravo, ova tradicija na neki način preslikava sve ono što se danas odvija u svijetu i to na globalnoj razini.

Sultanbekov je svoj rad započeo osnivanjem grupe Nogai i prvim nosačem zvuka »Nogay Keşeler« (Nogajske noći), a osvajao je i niz folklornih natjecanja kako svojim skladanjem tako i izvedbama. Godine 2004. seli se u Astanu, glavni grad Kazahstana gdje živi i radi. U novije vrijeme poseban doprinos dao je glazbi za filmove i popularne turske televizijske serije koje danas sve češće gledamo i na malim ekranima u Hrvatskoj. Stoga i ne začuđuje činjenica da su mnogi koji su bili prisutni na Sultanbekovom koncertu u Rijeci prepoznali, ako već ne cijele pjesme, onda svakako neke melodije ili boju glasa ovog umjetnika. Veliki prostor ispred monumentalnog i prelijepog Islamskog centra u Rijeci bio je gotovo savršena pozornica, a unatoč suncu i velikoj vrućini mnogi ljubitelji i glazbeni sladokusci odazvali su se pozivu i nazočili ovom događaju.

Raznolika tematika

Izvođačka praksa Arslana Sultanbekova u izvedbama koristi klasičnu gitaru, ali i tradicijska glazbala poput kopuza i dombre. Riječka publika mogla je čuti i vidjeti dombru, glazbalo dugog vrata koje zapravo ima samo dvije žice, ali je u znalačkim rukama izvođača uz pjevanje proizvodila bogate harmonije. Suprotno očekivanju, a sukladno prethodno opisanim karakteristikama i odrednicama Sultanbekova života, melos nije bio jednoličan, već se protezao od prepoznatljivih orijentalnih i plesnih pa sve do suvremenih popularnih melodija. U petnaestak izvedenih pjesama korišteni su autorski stihovi, ali i velike riječi poznatih pjesnika iz davnina koje je Sultanbekov očito temeljito proučio. Tematika skladbi bila je vrlo raznolika: obiteljska povezanost oca i sina prilikom jahanja kao simbol čvrstoće i zajedništva u životu, san, ljepote rodnog mjesta na Kavkazu, progon Krimskih Tatara, nezaobilazne priče o ljubavi, miru u svijetu i sl. Posebno mjesto na repertoaru dobila je i pjesma »Osman-bey«, posebno skladana za televizijsku seriju »Kuruluş Osman«, ali i pjesma »Dombra«, inače preuzeta kao melodijska podloga političke kampanje turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Prilikom izvedbi kojima je dominirao glas i osjećajima prožeta interpretacija, Sultanbekov je pokazao i nevjerojatnu opuštenost te spremnost za suradnju s nepoznatim osobama u publici pa je tako pozvao sve one koji žele da mu se i pridruže u izvedbi jedne poznate turske pjesme o ljubavi. Na pozornici mu se priključio gospodin Reşit Ismet Krüezi iz Prizrena, koji je, potpuno spontano, na poziv solista koncerta izveo i jednu svoju skladbu.

Na početku koncerta nazočne je pozdravio Vedran Obućina, predsjednik Hrvatsko-turskog društva Rijeka, jedne od najvažnijih organizacija ovog tipa u Republici Hrvatskoj koja se intenzivno brine o sve bližim vezama dvaju naroda posebno putem kulture, povijesti i baštine, a koja je i organizator ovoga koncerta. Riječi pozdrava uputio je i gospodin Fuat Korkmaz, ravnatelj Turskog kulturnog centra Yunus Emre iz Zagreba kao suorganizator koncerta. Nakon jednosatnog koncerta na kojem je publika pokazala veliko zadovoljstvo i privrženost turskom gostu uslijedilo je i zajedničko fotografiranje, a sumrak s pogledom na Rijeku završio je i prigodnim slasticama – kahvom, čajem i baklavom.