Dan nakon što je na blagdan Duhova održao instrumentalni koncert u praznoj riječkoj katedrali, zbog mjera predostrožnosti, razgovarali smo s riječkim gitaristom Andrejom Grozdanovom čiji je album »Gospel on Guitar« dobitnik ovogodišnjeg Porina u kategoriji Popularne duhovne glazbe.

Nastup u crkvi sv. Vida bilo je moguće pratiti u prijenosu uživo na Kanalu Ri te na platformama Facebook i Youtoubeu i stranicama Riječke nadbiskupije. Svi koji su uživali u koncertu priželjkuju bar još jedan, ali ovaj put s publikom.

“Ni za jedan koncert nisam osjećao ovoliku odgovornost, iako sam ih održao mnogo i to pred jako puno ljudi, dok je nedjeljni nastup bio bez publike. Još ne mogu sa sigurnošću otkriti što je to toliko drugačije bilo u ovom nastupu, je li činjenica da je prvi put nakon dugo godina koncert bio u mom gradu, ili pak to što kao dobitnik Porina sada moram potvrditi tu prestižnu nagradu, ili činjenica da sviram na mjestu koje je toliko molitvi i vapaja čulo kao niti jedna sportska dvorana ili klub u kojem sam svirao, a možda i činjenica što se prenosilo uživo.

Sada kad razmišljam koliko elemenata je tu bilo, danima će se pojavljivati značajke ovog nastupa. Vrlo je nadrealno svirati pred praznim auditorijem, treba vam jedno vrijeme da u sebi objasnite tu situaciju na koju niste navikli.

Malo vam resetira i dodatno produbi vaš poziv kao glazbenika, a pogotovo kao glazbenika duhovne glazbe koji, tako vjerujem, svira najvećoj publici na svijetu, a to je nebeskoj vojsci i samom Trojstvu. Jer, naime, ove pjesme su ljubavne pjesme Bogu“, o dojmovima s koncerta rekao nam je Andrej Grozdanov.

«Stari križ«

Kad je riječ o repertoaru koji ste izveli, ima li neka skladba koju biste izdvojili?

“Koncert sam otvorio skladbom »Stari križ (The Old Rugged Cross)«, poznatom gospel pjesmom iz 1912. godine. Nikada koncert nisam započeo njome. Ona je dosta teška, a budući da govori o križu koji je simbol patnje i boli, nije baš skladba za otvaranje, no tu sam tako napravio, da bude temelj cijelog nastupa, ali i mog života.

Predivna melodija koju su snimili Al Green, Chet Atkins, Brad Paisley, Ella Fitzgerald, Mahalia Jackson i mnogi drugi, monumentalna je pjesma koja govori o životnom principu, držeći se za taj stari križ jednog dana će ga se zamijeniti s krunom vječnosti.

Paralelizam koji je u sebi definirao najveći životni princip, iz pepela u slavu. Ljudi jako reagiraju kad je sviram, naravno kad je pun auditorij.”

Hoćete li kad mjere zbog korone budu blaže održati još jedan koncert s publikom?

Svakako bih volio. Mi glazbenici vježbamo, sviramo, trudimo se da bi publika to čula. Nadam se da će ovaj koncert pokazati kako je Rijeka i mjesto kvalitetne duhovne glazbe i da Riječanima osim drugih glazbenih izričaja treba ponuditi i ovaj jer publike ima.

Uvjeren sam, da smo pustili ulaz, katedrala bi bila puna. Sada je i na drugim strukturama da prepoznaju vrijednost u toj glazbi. Mislim da bi Rijeka kao EPK ozbiljno trebala razmisliti i o segmentu popularne duhovne, gospel glazbe.

Drago mi je da sam pozvan odsvirati jednu pjesmu na završnoj ceremoniji povodom dana sv. Vida u HNK-u. To su koraci, vjerujem, k polaganom vrednovanju i prepoznavanju ove glazbe u našem gradu.”

Električna i akustična gitara

Gdje ljubitelji duhovne glazbe mogu pronaći vaše albume?

“Moji albumi se daju nabaviti u poslovnici Verbum u Starom gradu kao i putem njihove mreže, zatim u Dallas Music Shopu i putem kanala Bono Recordsa koji je specijalizirana kuća za žanr suvremene kršćanske glazbe.”

Koliko se razlikuju vaša prethodna tri albuma od zadnjeg i kako biste okarakterizirali svoj glazbeni put?

“Kao gitaristu koji primarno koristi električnu gitaru, put u svijet akustične gitare mi je bio pravi izazov. Akustičnu gitaru je mnogo teže svirati i delikatnija je.

Nemate na raspolaganju elektronička pomagala, već samo drvo, njegovu rezonanciju i metalne žice. Ništa drugo. Moj prvi instrumentalni album bio je upravo to, samo dvije gitare snimljene uživo u studiju Roberta Funčića.

To je i danas jedan od najprodavanijih instrumentalnih albuma u Hrvatskoj i Europi. Dobio je fantastične kritike i svratio pozornost bitnih ljudi u svijetu gitare na moj rad, kao što je to na primjer Vlatko Stefanovski koji ga je proglasio jednim od najboljih gitarističkih albuma na ovim prostorima, što je nevjerojatna čast sama po sebi.

Taj album je i prvi donio gospel pjesme na gitari. Sljedećim sam proširio zvučnu sliku akustičnim bendom, bio je to božićni album koji je donio moju prvu nominaciju za Porin i prvu suradnju sa Zoranom Majstorovićem kao gitaristom, aranžerom i producentom što je ostao do danas.

Treći album sam napravio s električnim bendom svirajući moderne duhovne pjesme, a ovaj zadnji, četvrti instrumentalni je bio povratak akustici. Bez nadosnimavanja i dodavanja, samo gitare. Kao da sam optrčao krug i ponudio gitare u svim njenim oblicima. Jako edukativno za samog glazbenika.”

«Izgubljeni sin«

Za kraj me zanima još jedan detalj vezan za inspiraciju. Na tiskovnoj ste govorili i o slikarstvu pa me zanima je li vas možda neka crkvena slika religiozne tematike inspirirala za neku skladbu?

“Ne pišem pjesme sam, ali itekako učim od drugih grana umjetnosti. Možda me najviše inspirirala i naučila Rembrandtova slika »Izgubljeni sin« koju je nacrtao pred sam kraj života i već poluslijep.

Ta slika mi je primjer kako prenijeti poruku. Ono što je on tu napravio je toliko slojevito da zaslužuje svaku pažnju. Slika donosi scenu sada već ostarjelog oca koji dočekuje sina koji je izgubio sav imetak. Sin je u dronjcima i na koljenima, a otac dostojanstveno stoji, zaogrnut crvenim plaštem, znakom kraljevskog dostojanstva i grli ga rukama.

Slika je dosta tamna, u pozadini se naziru neki tipovi koji sigurno negoduju prizoru, a jedina svjetlost je ona koja baca svoje trake na taj zagrljaj. Ako malo bolje pogledate ruke starca koje grle pleća mladića, primijetit ćete da je jedna nježna i tanka, kao ženska ruka, a druga gruba i veća, kao ruka muškarca.

Ono što je Rembrandt tu napravio, bez ijednog slova, poslao toliko snažnu poruku da je u Bogu kojeg predstavlja otac sadržana i blagost majke i mudrost starog oca, primjer je kako je umjetnost višeslojna, trajna i kako su joj dane tajne da ih otkrije. Veliki, veliki primjer”, zaključuje Andrej Grozdanov.