Zagreb će 27. listopada biti domaćin Adriatic Translation Conference – prve konferencije prevoditelja koja okuplja sve zainteresirane za izazove prevoditeljstva. Konferencija, koja će se održati u Kaptol Boutique Cinema u zagrebačkom Kaptol centru, donosi odgovore na mnoga pitanja ove, po društvo i kulturu, izrazito važne struke, a na ideju za spomenutu došla je Ana Treger, sudska tumačica za ruski, francuski i engleski jezik.
Treger iza sebe ima uspješnu, dugogodišnju suradnju s inženjering poduzećima u Hrvatskoj i inozemstvu, ali krije naša sugovornica, zahvaljujući svojem dvadesetogodišnjem poslovnom putu, još puno više. O konferenciji, izazovima u prevoditeljstvu, umjetnoj inteligenciji, ali i o tome kako je došlo do sudskog tumačenja, razgovarali smo s Treger ususret listopadskoj prevoditeljskoj konferenciji.

– Završila sam francuski i ruski jezik i nikako se nisam vidjela u prosvjeti, jednostavno nisam imala ambicije ni talenta za to. Kako mi je otac radio u proizvodnom poduzeću, nekako sam i sebe vidjela u proizvodnji. Odmah po završetku faksa, u vrijeme krize, dobila sam prvi posao u proizvodnji, u inozemnoj prodaji na poziciji uglavnom fokusiranoj na rusko tržište. Tada sam provela godinu dana u predstavništvu kompanije u Rusiji gdje sam završila i postdiplomski za prodaju i za menadžment. Nakon toga sam se vratila u Hrvatsku gdje je, nažalost, propalo to i još brojna druga proizvodna poduzeća. Poslije toga sam odlučila položiti ispit za sudskog tumača. Uvjet za sudskog tumača je završen fakultet i C2 razina znanja jezika, što sam već imala zahvaljujući diplomi s fakulteta za francuski i ruski, a za engleski sam dobila CPE certifikat britanske ambasade, pa sam tako sudski tumač i za engleski jezik od 2011. U to vrijeme sam se često prijavljivala za posao u proizvodnim poduzećima i skoro svaki put bih došla do zadnjeg kruga pregovora, ali je poduzeće na kraju propalo. Tako sam završila u Končaru na poziciji voditelja projekata u prodaji, što je bilo super iskustvo, ali sam nakon šest godina željela pokrenuti nešto svoje. I tada se dogodila ta 2018. kada sam otvorila svoje poduzeće za prevođenje. Dugogodišnje iskustvo čitanja ugovora, tehničkih specifikacija, natječajne dokumentacije i sličnih dokumenata donijelo mi je klijente koji su uglavnom trebali tehničko

Ravnopravnost spolova

Nazivate li se sudskim tumačem ili sudskom tumačicom?
– Sudska tumačica. Kolegica Tatjana Radmilo se prije nekoliko godina uspjela izboriti da joj dostave rješenje o imenovanju kao tumačici, ali to, nažalost, nije bilo dugog vijeka niti su svi sudovi takvu praksu primjenjivali. Hrvatska ima usvojen Zakon o ravnopravnosti spolova koji definira i obvezuje na upotrebu rodno osjetljivog jezika. Tu je i cijeli pravilnik koji bi se trebao adekvatno prilagoditi, no s njim je puno veći izazov jer je trenutno na snazi onaj iz čak 2008. godine otkada se i nisu mijenjale cijene. Nadamo se da će biti objavljen što prije, jer nam je on potreban za reguliranje cijena prema državnim institucijama. Tržište, naravno, radi svoje, nitko ne može narediti cijenu po kojoj će prevoditelj prodati prijevod, ali prema institucijama su načelno vrlo niske cijene za usmene prijevode. Kod tumačenja na sudu ima raznih situacija, ali to su uglavnom složeni procesi, stresne, osjetljive situacije, a premalo plaćene, što predstavlja problem cijelom sustavu.

I sami ste kazali kako ste se prije pet godina počeli baviti isključivo prevođenjem. Kakvim biste ocijenili položaj prevoditelja u našoj zemlji? Poznato je kako se prevoditelje književnosti, iako je riječ o izrazito kompleksnom području, itekako podcjenjuje.
– Osobno, književnim prevoditeljima se divim. Sama to ne bih mogla raditi. Nemam dovoljno iskustva niti sam se ikada usudila to raditi. Na konferenciji ćemo imati zaseban panel o izazovima književnog prevođenja na kojemu će biti kolege Tatjana Radmilo, Mišo Grundler i Lea Kovač. Sve su to nagrađivani književni prevoditelji i za mene su oni zvijezde. Fenomenalno. Što se tiče položaja prevoditelja u hrvatskom društvu, jako je teško govoriti o tome jer nemamo mjerilo, puno nas je različitih prevoditelja, od već spomenutih književnih do tehničkih, simultanih, odnosno konferencijskih, konsekutivnih itd. i svi imamo svoj određeni status u društvu. Ne mogu govoriti o društvu općenito jer ću sigurno pogriješiti, ono što znam je da moji klijenti mene iznimno cijene i to mi daju do znanja nakon svake suradnje, tako da sam sretna sa svojim statusom. Možda neki smatraju da će nas umjetna inteligencija zamijeniti, ali mislim da to govore oni koji nisu svjedočili situacijama u kojima radimo i ne znaju što točno radimo. Jedna draga sutkinja s kojom surađujem mi je baš nedavno, nakon zahtjevnog ročišta, rekla: »Pa koja bi umjetna inteligencija mogla izvesti to što ste vi danas, kolegice?« Ako radimo savjesno, predano i kvalitetno, uvijek će nas cijeniti.

Google prevoditelj

Kada ste se već dotakli umjetne inteligencije, Google prevoditelj znatno je uznapredovao, a novi alati samo pristižu.
– Slažem se. Nisam jedna od onih koji govore veliko »ne« strojnom prevođenju. Međutim, to jest alat koji bi se trebao i koji se neminovno mora koristiti, prvenstveno zbog vremena u kojem živimo. Strojno prevođenje može ubrzati naš rad, ali se nikako ne možemo u potpunosti osloniti na njega. Možda nam može pomoći uz davanje nekog »kostura«, ideje za rješenje i slično, no oblikovanje misli i ideje koja se prenosi mora doći od čovjeka koji je stručan i u potpunosti poznaje jezik na koji i s kojeg prevodi. Kada se stroju sve prepusti, dobijemo situacije u kojima se, primjerice na nacionalnoj televiziji, u titlu prevede da Hrvatska ima najbolje nachose na svijetu, iako se sugovornik referirao na »top-notch food«, odnosno vrhunsku hranu. Naravno, sve ovisi što prevodite. Ako je to književnost, strojno prevođenje nema smisla ni kao najmanja pomoć. I to je najveći apsurd – književno prevođenje je jedno od najlošije plaćenih prevođenja, uz audiovizualce, a ne mogu koristiti strojno prevođenje. Na ljudima koji rade titlove i koji prevode književnost je velika odgovornost, to svi znamo. Kada dođete u kino i gledate film koji je loše preveden, to svaki put nekako zapeče. Tako da je na tim prevoditeljima velika odgovornost i zbog očuvanja našeg jezika. Pola ljudi je već zaboravilo hrvatski. Imam trogodišnje dijete s kojim gledam crtane filmove i čudim se kada čujem: »On je duboko ušao u svoj karakter.« Ma, kakav karakter? Pogrešno prevedeno, mislilo se na lik.
Je li se, pojavom novih televizijskih kanala i streaming platformi, otvorilo i više posla za prevoditelje?
– To ne radim i teško mi je govoriti o tome. Znam od kolega da, iako je u početku poslova bilo više i cijene su bile zadovoljavajuće, sada postoji velika tendencija da se prevoditelje zamijeni s umjetnom inteligencijom i da se prevoditelje koristi samo za uređivanje. A zbog istog dolazi do izazova o kojima sam upravo pričala, kao i do degradacije jezika. U mom slučaju, kada radim prijevode uputa za neke strojeve, znam da ima ljudi koji to možda nikada neće pročitati. Ali jednom kada zatreba, onda to mora biti dobro prevedeno. Primjerice, na velikim proizvodnim sustavima o tome znaju ovisiti i ljudski životi. Imam matematički pristup prevođenju – želim što točnije prevesti i ukazati na nešto što nije u redu pa se ne ustručavam nazvati i pitati – što ste pod time mislili? Vrlo mi je važno konzultirati se s klijentima. To vjerojatno rade i književni prevoditelji koji usko surađuju s autorima, jer moraju prenijeti emociju i odgovoriti na pitanje: »Što je pjesnik htio reći?«

Fragmentirani

Kako je došlo do ideje za Adriatic Translation Conference?
– Pred kraj mog poslovnog puta u Končaru upisala sam MBA, odnosno specijalistički studij na Ekonomskom fakultetu, i uvijek sam mislila da ću za temu rada odabrati inozemnu prodaju. Na kraju sam se odlučila za temu »Primjena marketinških aktivnosti u prevoditeljskoj djelatnosti«. Cilj mi je bio o našoj djelatnosti što više naučiti i pripremiti teren za poslovanje te napraviti svojevrsnu analizu tržišta. Najprije sam vidjela da je umrežavanje najvažnije za uslužne djelatnosti i da moramo cijelo vrijeme »iskakati iz paštete« kako bismo bili vidljivi i kako bi se ljudi oko nas, baš u trenutku kada zatrebaju prijevod, sjetili upravo nas. S druge strane, ovo je i samački posao. Nisam konferencijski prevoditelj, manje sam među ljudima, i nedostaju mi kontakt i interakcija, taj prodajni aspekt. Zato sam odlučila organizirati konferenciju. Svaka konferencija koju gledam u Europi, a ima ih jako dobrih i kvalitetnih, financijski je jako zahtjevna, skupi su naravno i hoteli i letovi i organizacija obiteljskog života. Sve je to komplicirano. Imala sam podršku prijatelja i posebice svoje obitelji i, kako sam shvatila da našoj zajednici nedostaje kontakta, odlučila sam se za ovaj pothvat. Smatram da smo, kao zajednica, malo inertni te fragmentirani i moramo se udružiti i povezati jer ćemo tako sami sebe više cijeniti, a posljedično i drugi nas. S ovom konferencijom želim povećati razinu svijesti javnosti o prevoditeljima i važnosti prevođenja kao posla, a nama tako i povećati vrijednost. To je cilj. Naravno, želim i upoznati kolege, družiti se s njima i umrežavati se, što je i poanta malih poduzetnika i obrtnika.

Vidjeli smo program, konferencija obiluje različitim gostima i temama panel rasprava te se čini kako ste pokušali obujmiti što više aspekata svoje struke.
– Tako je. S druge strane, nismo uspjeli obuhvatiti sve, što je i dobro, nešto nam mora ostati i za buduće razdoblje. Moji prvi školski poslovi su bili u knjigovodstvu kod majke. Kada sam osnovala svoje poduzeće, shvatila sam da puno prevoditelja ne zna osnovne stvari vođenja poduzeća, a meni su te stvari bile logične – što zbog knjigovodstva, što zbog rada u velikim poduzećima. Htjela sam te stvari približiti kolegama, vidim da se bore s tim pitanjima jer nemaju koga pitati. Kako bi i mogli znati? Studenti se nalaze u situaciji da završe fakultet te se ili zaposle u prevoditeljskom uredu ili osnivaju svoja poduzeća, odnosno postaju »freelanceri« – što ne postoji u Hrvatskoj. Mi moramo imati nekakav pravni oblik poslovanja. To mi je bila najvažnija tema. Onda sam uključila i književnost, jer su mi književni prevoditelji apsolutne zvijezde i definitivno mislim da će to biti fantastičan panel. Sami su se nazvali »Tegleća marva književnosti« (smijeh), što je svojevrsna parafraza Puškina. Želja mi je bila pozvati i udruge da se predstave i pokažu čime se bave. Svako malo mi netko dođe i kaže – trebali ste i ovo, trebali ste i ovo i tako dalje… Znam da ima puno tema, ali zato vjerujem da ćemo ih staviti na stol narednih godina. Plan je da se konferencija održava na godišnjoj razini.
U najavi stoji da će biti riječi i o aktualnim pitanjima djelatnosti, kao što su?
– Kao i u svakoj djelatnosti – to je umjetna inteligencija – bilo kuda UI svuda. Pozvala sam Martinu Silov iz CroAI udruge koja radi na tome da približi umjetnu inteligenciju svim sferama; tu su i pitanja poreznog i pravnog aspekta poslovanja koje će nam približiti ekipa iz Krestona Croatia te problemi sudskih tumača koji imaju određeni strah od odlaska na sud. Doći na sud na ročište je veliki izazov, jer se prevodi na mjestu na kojem o tvom prijevodu ovisi nečija sudbina.

Uvijek traženi

Čvrsto, i dalje, vjerujete da valja studirati jezike?
– Ako netko voli jezike – treba se njima baviti. Osim prevođenja, oni se mogu koristiti u milijun aspekata. Danas je sasvim normalno na visokokvalificiranim poslovima poznavati čak nekoliko jezika. Netko tko se želi baviti isključivo jezikom kao takvim, a ne koristiti ga kao alat, on će odgovor i sam znati. Mene nije strah da će djelatnost nestati, možda će se prilagoditi novom vremenu, novim navikama.
Kakva je budućnost sudskih tumača u Hrvatskoj?
– Teško mi je predviđati budućnost, mogu govoriti o tome kako je danas, a danas ima malo usmenih prevoditelja, i konsekutivnih i simultanih, i to je vidljivo u potražnji. Vjerojatno je to još jedna od posljedica stravičnog odljeva stanovništva koje nas je pogodilo. Klijenti i dalje žele i trebaju prevoditelje, možda ne toliko često za engleski, iako za engleski imam jako puno angažmana, ali za druge jezike svakako. A sudski tumači i tumačice će uvijek biti traženi, dokle god je i administracije, bila ona digitalna ili fizička.