RIJEKA  Na današnji dan 1990. godine, u dobi od 68 godina, napustilo nas je jedno od velikih riječkih imena – dr. Radmila Matejčić. Njezino ime mlađim Riječanima i Riječankama mahom je poznato po knjizi »Kako čitati grad: Rijeka, jučer, danas«, no ona je za Rijeku mnogo više od toga – bila je povjesničarka umjetnosti, istraživačica klasične arheologije i podvodne arheologije, srednjoškolska i sveučilišna profesorica, bibliotekarka, muzejska kustosica, upraviteljica nekadašnjeg Narodnog muzeja u Rijeci te likovna kritičarka.

Takvo što, jasno je, već govori dovoljno o svestranosti ove arheologinje i povjesničarke umjetnosti koja je neumornim radom uložila svoj čitav radni vijek u proučavanje, vrednovanje, očuvanje i popularizaciju vrijedne umjetničke baštine, posebice ističući spomeničko nasljeđe ovih prostora – Rijeke, Istre, Hrvatskog primorja i cijelog Kvarnera – za koje se najviše zanimala.

Malo je arheologa i povjesničara umjetnosti koji mogu stati uz rame Matejčić, koja je jednakom sustavnošću i jednakim žarom proučavala razna razdoblja povijesti umjetnosti, od antike, baroka, arhitekture 19. stoljeća, pa sve do suvremene likovne umjetnosti. Svojim je istraživačko-znanstvenim radom dala veliki doprinos pojedinim razdobljima povijesnoumjetničke baštine.

Predani rad

Nakon studija povijesti umjetnosti i kulture i klasične arheologije u Zagrebu, Matejčić je 1970. godine magistrirala na temu riječkih baroknih sakralnih spomenika, da bi potom i doktorirala 1977. godine na temu baroka u Rijeci, Istri i Hrvatskom primorju. Nakon prve diplome, radila je kao bibliotekarka Naučne biblioteke, kratkotrajno kao vršiteljica dužnosti upraviteljice Muzeja Hrvatskog primorja, gdje je kasnije bila i voditeljica arheološkog odjela.

Kao sveučilišna profesorica, ostala je zapamćena po predanom trudu i radu te isticanju važnosti povezivanja teorijskoga znanja s praktičnim znanjem studenata povijesti umjetnosti. Takvim pristupom stvorila je temelje za studije povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Rijeci kakvi su i danas. Njezin doprinos podvodnoj arheologiji na području Hrvatskog primorja je izniman te uključuje istraživanje lokaliteta Povile kod Novog Vinodolskog i lokaliteta kod otoka Ilovika, a osim toga imala je ineteres i za barokno kovano željezo.

»Kako čitati grad«

Istaknuto je znanstveno djelo, gotovo pionirska sinteza epohe »Barok u Hrvatskoj«, gdje je suautorica i autorica poglavlja »Barok u Istri i Hrvatskom primorju«. Sa svojim suprugom, liječnikom Marijanom Matejčićem suautorica je knjige »Art aesculapii«, koja se bavi poviješću zdravstvene usluge na Kvarneru, a »Crikvenica, područje općine turističke« je monografija i trajni spomen rodnom gradu njezina supruga.
Vjerojatno najznačajnije djelo Radmile Matejčić jest »Kako čitati grad«, koje je nastalo prikupljanjem članaka objavljenih u listu Naša Rijeka u periodu od 1981. do 1990. godine i koje je dokument njezinog dugogodišnjeg proučavanja graditeljstva, kulturne povijesti i prostornog razvoja Rijeke. Ta je knjiga imala uspjeh kod čitatelja upravo zbog zamjene akademske opširnosti kratkoćom i jednostavnošću izraza, no i zamecima sentimentalizma u donošenju svojevrsnog mozaika grada.

Osim tih, njezin opus uključuje i druga djela, većinski monografije, no i znanstvene članke, a ove je godine u ožujku izdana i knjiga »Radmila Matejčić« Daine Galvočić, koja je još jedan nesumnjiv dokaz rada i djela velike, odmilja zvane tete Rade.