NOVI VINODOLSKI – Završen je i 14. međunarodni festival klasične glazbe Art Novi u Novom Vinodolskom još jednim koncertom, petim po redu u proteklih nešto više od mjesec dana. Unatoč nesnosnoj vrućini, ili bolje reći vrelini, koju je dodatno podgrijavala crkva sv. Filipa i Jakova, poveća gužva s ulica grada prepunog turista prelila se i u gledalište. Crkva je bila izuzetno dobro popunjena što je svakako za pohvalu i organizatorima, Umjetničkoj organizaciji Art Novi.

Priča glasovirskog trija

Proslavljeni domaći umjetnici Martin Draušnik (violina), Zita Draušnik (violončelo) i Nadia Varga Modrić (glasovir) koncert su otvorili skladbom »Andante con moto u c-molu« Edvarda Griega koja je pomalo mirno uvela publiku u priču glasovirskog trija, ali i oblikovala ukupnu atmosferu u crkvi te potaknula zanimanje publike koja možda i nije vična redovitom odlasku na koncerte ove vrste.

Nakon Griega uslijedio je nadasve virtuozni Dmitrij Šostakovič i njegov »Glasovirski trio op. 8, br. 1 u c-molu«, a radi se o jednom od njegovih ranijih djela nešto drugačijeg naziva »Poeme« kojeg je tek kasnije odlučio i javno objaviti. Prva verzija koju je skladatelj napisao sa samo šesnaest godina izvođena je u uskom krugu slušatelja, a prva objava 1980. godine ostvarena je uz pomoć Šostakovičevog učenika Borisa Tiščenka koji je rekonstruirao 22 posljednja takta za glasovir koji su u trenutku tiskanja bili izgubljeni. Nominalno dva napisana stavka (Andante i Moderato) tvore jednu jedinstvenu cjelinu povezanu neraskidivim tematskim odnosom gradirajući turbulentne epizode uslijed spokojnih i eteričnih trenutaka.

Opsežna tematska građa

Kao posljednja skladba izveden je »Glasovirski trio op. 15, br. 1 u g-molu« Bedricha Smetane značajno klasičnijeg oblika u tri stavka (Moderato assai, Allegro, ma non agitato i Presto). Ovo je pak djelo nakon inicijalne premijere 1855. godine (posvećeno sjećanju na skladateljevu kćer) sam skladatelj kasnije revidirao, djelomično potaknut i Lisztovim komentarima, pa je konačna verzija izdana 1880. godine. Polusatno djelo isprepleće opsežnu tematsku građu sa zaključnim Prestom u 6/8 mjeri koji svakako predstavlja veliki izazov za izvođače.

Proslavljeni članovi ovog trija svakako su pravdali svoju reputaciju izvevši, unatoč teškim uvjetima vrućine, sva djela na izuzetno visokoj umjetničkoj razini. Martin i Zita Draušnik sjedeći gotovo sučelice izvrsno su se nadopunjavali tvoreći jedinstvenu i snažnu interpretaciju, a što je Nadia Varga Modrić upotpunila virtuoznim korištenjem svoga glazbala. Iako se ovaj trio naziva Tritonus, on nipošto nije bio disonantan, već upravo suprotno! Zvuk je bio jasan, neposredan, čvrst i gotovo agresivan, ali ne u negativnom kontekstu, već se jednostavno radi o glazbenicima koji sviraju bez zadrške, sigurni u sebe i u ono što stvaraju. Osvježenje je to od sve češćeg sviranja »u povjerenju« u kojem možda i ima neke suhe tehničke kvalitete, ali nedostaje snage i prodornosti koji ova glazbala, posebno kada su u ovom komornom sastavu, imaju.

Balans zajedničkog muziciranja

U brzim dijelovima zvuk glasovira koji nije bio koncertni možda je bio manjkav u smislu jasnoće, ali je mudrim zajedničkim muziciranjem sve dovedeno u dobar balans. Solistički nastupi (posebno violine na početku »Smetane«) bili su zvučno bogati i dojmljivi, a publika svakako nije ostala ravnodušna te je izvođače srdačno nagradila pljeskom. Iako se u praksi ustalilo da se od dobrih izvođača zatraži i poneki dodatak, ovoga puta glazbenici ga nisu ponudili, što je istovremeno i šteta, ali i olakšanje jer smo nakon jednosatnog koncerta svi pomalo bili željni ipak svježijeg zraka i povjetarca ispred crkve. No, sam koncert bio je izvrstan te nije mogao biti bolji završetak festivala Art Novi kojem želim još mnogo lijepih koncerata, posebno sljedeće godine u 15., jubilarnom izdanju.