Unutrašnjost zgrade HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci čuva veliku vrijednost – tri slike Gustava Klimta čija se 150. godišnjica rođenja ove godine nizom izložaba i različitih programa obilježava u Beču, ali i drugdje. Razlog za uključivanje u proslavu ima i grad na Rječini, koji se može pohvaliti da strop njegova kazališta krase Klimtova djela. Kako je do toga došlo, u članku »Zaboravljene slike Gustava Klimta« (magazin Welcome, 2001) objašnjava istraživač riječke povijesti Igor Žic. 

    Nakon što su Riječani odlučili podignuti novo kazalište i za to odabrali atelje Fellner i Helmer, za oslikavanje unutrašnjosti zgrade izabrana je bečka tvrtka »Udruženje umjetnika«. Ono što je bilo neobično u odabiru umjetnika za izvođenje tako važnog i velikog posla bila je njihova mladost: Franz Matsch tada je imao dvadeset i dvije, Gustav Klimt dvadeset i jednu, a njegov brat Ernst samo devetnaest godina. Bila je to hrabra odluka riječke gradske uprave da posao povjeri umjetnicima koji su 1883. godine završili školovanje, nezavisno od toga što su Fellner i Helmer bili garancija solidnosti izvedbe. 

   Slike pune mašte

Slike izrađene na platnu najprije su bile izložene u Austrijskom muzeju u Beču, a tim povodom u »Neue Freie Presse« objavljen je članak sljedećeg sadržaja: »U Austrijskom muzeju izložene su na tjedan dana nove velike slike namijenjene stropu i predsceni novog gradskog kazališta u Rijeci, koje su izveli Franz Matsch i braća Gustav i Ernst Klimt. Tri umjetnika, kojima maestro Laufberger predviđa lijepu budućnost, također su izveli fresko dekoracije i veliki zastor kazališta u Reichenburgu. Nove su slike pune mašte, komponirane s velikim umijećem i slikane s velikom bravurom, tako da treba poželjeti da ovoj trojici cijenjenih umjetnika brzo bude ponuđena prilika da slično djelo izvedu u Beču«. 

    Čim su slike stigle u Rijeku, odlučeno je da ih se stavi na strop i proscenij, iako je i u Rijeci bila predviđena njihova izložba za javnost. Naime, Giacomo Zammattio, arhitekt koji je nadzirao gradnju kazališta, žurio je s dovršenjem zgrade, tako da je slike odmah postavio na predviđena mjesta. Prema zamisli Fellnera i Helmera, oko monumentalnog lustera trebalo je ispuniti šest ovalnih polja, dva nešto manja polja ostavljena su iznad dviju loža, dok je za najveću sliku bio predviđen prostor iznad scene. I tako su se na stropu našle alegorije: »Opereta«, »Ljubav« i »Ples« koje je potpisao Franz Matsch i datirao ih s 1885. godinom, potom »Ratna«, »Koncertna« i »Religiozna glazba« koje je potpisao Gustav Klimt i koje su nastale u dužem vremenskom rasponu, dok je veliku alegoriju »Kazalište« i dvije manje slike s po dva anđela potpisao Ernst Klimt. 

   Rijeka prije Beča

Zgrada je inaugurirana 3. listopada 1885. godine, a tom je prilikom prvi put jedna građevina u Rijeci bila osvijetljena električnom strujom. Cijelom ugođaju blještavila i sjaja nesumnjivo su pridonijela i djela Gustava Klimta i njegovih suradnika. Rijeka je tako prije Beča prepoznala najvećeg dekoratera svoga doba i posve mu otvorila vrata. Nakon rada na dekoraciji u Muzeju za povijest i umjetnost u Beču, uslijedila je narudžba za dekoriranje novog Burgtheatera. To je bio vrhunac ranog razdoblja Gustava Klimta. 

    Ubrzo je došlo do lomova: 1892. umrli su mu otac i brat Ernst, a ubrzo se raspala i njegova poslovna suradnja s Matschom. Riječanima u naslijeđe ostao je čarobni trag kista Gustava Klimta na stropu njihova kazališta.

_______________________________________

    Veličanstveni »Poljubac« 

   

    Gustav Klimt (14. srpnja 1862. – 6. veljače 1918.) bio je najvažniji slikar austrijske secesije s izrazito istančanim simbolističkim stilom. Klimtov život podudara se sa zlatnim dobom Beča s kraja stoljeća. Bilo je to vrijeme umjetničke obnove i umjetničkog bunta te rađanja modernizma. Nova umjetnost, art nouveau, donosi svoje samosvjesne i dekadentne pravce u slikarstvu i literaturi, kroz koje se provlačila snažna opčinjenost erotikom. 

    Bečka zanesenost erotikom našla je u Klimtu velikog pjesnika. Njegovo slikarstvo ispunjeno je naturalističkim prikazima erotskog i težnjom da platna ispuni sjajnim zamršenim dekoracijama. U njegovim najpoznatijim radovima, kao što je »Poljubac«, osjećaji i dekorativna prekomjernost sjedinjeni su na veličanstveni način. 

    Godine 1897. skupina umjetnika, koja je željela na moderniji, pustolovniji način stvarati svoja djela, osnovala je secesiju, a Klimt je postao prvim predsjednikom. Njegove dekoracije počele su izazivati oštre kritike konzervativnog Beča, ali je on slikanjem portreta žena iz otmjenog društva mogao dovoljno ugodno živjeti. Iz njegovih slika zrcali se unutarnji svijet i ljepota puna senzualnosti. Umro je 6. veljače 1918. godine, nekoliko mjeseci prije potpunog sloma Austro-Ugarske.