Singer ih nije poslušao

Nekako u tom istom razdoblju u kojem se dogodila mitska Freddiejeva orgija u New Orleansu, članovi Queena su izjavili da »ne vole slijediti formule«. Singer ih očito nije poslušao. On itekako slijedi formule. Dominantna formula/mantra koje se držao bila je, »završi već jednom taj vražji film«. Jer, iz projekta nije izišao samo Cohen koji je trebao glumiti Mercuryja, već i Singer kojeg je na redateljskom kormilu zamijenio Dexter Fletcher, nakon što je prvi spomenuti bio najuren zbog seksualnog skandala. Iako je Singer na špici ipak naveden kao redatelj.

Film započinje sa zanzibarskim imigrantom Farrokhom Bulsarom, koji napušta svoju rasističku provinciju i prepušta se rock’n’roll glamu koji opako koketira sa »Spinal Tap« retorikom. Već tada nam on poručuje da »ne želi kompromitirati vlastitu viziju«. To nam je već na puno sugestivniji način poručila Lady Gaga u filmu »Zvijezda je rođena«.

I doista, Singerova zvijezda je rođena. Farrokh postaje Freddie. Sve ostalo je povijest, s kojom se Singer stalno nateže. Jer, iako je Freddiejev klimaktički nastup na Live Aidu sveden na čistu imitaciju bez duha, Singer se još gore snalazi u trenucima u kojima se on udaljava od svjetla pozornice, kad priča ulazi u zonu klasičnog holivudskog biopica. Tada autor postaje fokusiran na njegovu kompleksnu i ambivalentnu vezu s Mary Austin (Lucy Boynton).

»Želim te u svom životu«, kaže joj on. »Zašto?«, odgovara mu ona. Iako je naizgled potentnija junakova bromansa s ostalim članovima benda, Brianom Mayom i Rogerom Taylorom, te njihovim menadžerom Jimom Beachom. Oni se doduše nalaze na stražnjem sjedalu, jer ne žele dijeliti Freddiejeve seksualne preferencije i sudjelovati u njegovim gej orgijama.

Minhenska epizoda

Nažalost, Singer svodi junakovu homoseksualnost na družio-se-s-pogrešnom-škvadrom diskurs, koji će isplivati na površinu u minhenskoj epizodi filma. S jedne strane imamo Freddieja pedera, Freddieja narkomana i usamljenog Freddieja. S druge strane imamo hetero Freddieja, obiteljskog Freddieja i ponosnog Freddieja. Iako je Singerova površna hagiografija tek svedena na ono kreativno prosvjetljenje koje će iznjedriti song iz naziva filma. Ostatak filma sveden je na hladnu stranicu Wikipedije. Zato bi Baudrillard ovdje imao puno toga za reći.