RIJEKA  Kao završni događaj ovogodišnjih Dana talijanske kulture i talijanskog jezika u Rijeci, sinoć je u Muzeju grada Rijeke otvorena izložba koja predstavlja arhitektonski opus Giovannija Rubinicha (1876-1945), uz koju je objavljena i prateća monografija, na hrvatskom i talijanskom jeziku. 

   Rubinicheva životna i profesionalna priča jedna je od tipičnih riječkih sudbina – Lovranac je rodom, Hrvat porijeklom, Talijan opredjeljenjem, a »mitteleuropejac« profesionalnim odgojem.

Rođen je u obitelji samoukog lovranskog graditelja Andrea Rubinicha, a diplomirao je 1900. godine na Politehničkom fakultetu u Budimpešti. U Rijeci je osnovao projektnu i građevinsku tvrtku, a radio je i u Tehničkom gradskom uredu. 

   Smatra se jednim od najvažnijih predstavnika riječkog secesijskog graditeljstva uz Emilija Ambrosinija, ali je nepravedno ostao u njegovoj sjeni, jer je sve dosad ostao poznatiji kao riječki političar nego arhitekt.

Talijanska ga historiografija pamti kao jednog od najglasnijih zagovornika pripajanja Rijeke Italiji, a zbog takvih je stavova 1945. u Jugoslaviji postumno proglašen državnim neprijateljem i sva mu je imovina zaplijenjena. 

   Namjera autorice izložbe i monografije Deborah Pustišek stoga je bila osvijetliti njegov arhitektonski opus kojeg čini oko 70 realiziranih projekata u Rijeci.

Predmet Rubinicheva interesa bili su projekti za stambeno-poslovne kuće i vile te objekti industrijske i komunalne namjene, a zanimljivo je da ih je većinu realizirao u prvih petnaest godina 20. stoljeća, jer se nakon Prvog svjetskog rata posvetio politici, a arhitekturu donekle zanemario. 

   – Rubinicha predstavljamo kao arhitekta koji ravnopravno stoji uz Emilija Ambrosinija, pionira riječke secesije, a možda je i značajniji, jer je njegova tvrtka bila specijalizirana za gradnju armirano-betonskih konstrukcija – kaže Deborah Pustišek. Među njegove najvažnije realizacije ubrajaju se kuća Braun-Biro u Verdijevoj ulici, kuća Hauszner-Rosenthal u Laginjinoj ulici te kuća Sirius u Dežmanovoj ulici u kojoj je bilo sjedište masonske lože kojoj je pripadao i Rubinich. 

   Od njegovih značajnijih industrijskih objekata nije sačuvan niti jedan, a radio je čitav kompleks Uljare Hungaria, proširenje tvornice parketa u Vodovodnoj ulici, kao i projekt zgrade pogona za lomljenje kamena u kamenolomu na Škurinjama, koji je prvi put prezentiran na ovoj izložbi. 

   Izložba će biti otvorena do kraja siječnja iduće godine.