Sigurno znate da je Lopar smješten na sjeveru otoka Raba te da je dom nekoliko vrlo popularnih plaža – Livačina, Stolac, Sahara, Ciganka, Mel te najveće i najpoznatije – Rajske plaže. No, znate li da je Lopar dom i Geoparku Rab, području značajne geološke baštine, koji u označenih pedesetak punktova donosi geološku povijest, ali i sadašnjost kako Lopara, tako i cijelog otoka Raba?

Ondje ćete, ako već niste znali, saznati i da su u moru jugozapadno od otoka Raba 1979. godine pronađene kosti i zubi šumskog slona koji je ondje obitavao tijekom srednjeg pleistocena, da se u Loparu nalazi arheološko nalazište Zidine s ostacima rimske vile iz vjerojatno 3. do 5. stoljeća po. Kr., a čut ćete i o brodolomu antičke galije koja je sačuvana pod morem sjeverozapadno od rta Sorinj.

Taj dio jadranske i rimske povijesti, ako ste vični ronjenju, možete također razgledati pod vodom. Novolistovska ekipa ipak se nije okušala u ronjenju, ali će vam zato približiti ostale zanimljive dijelove Geoparka Rab, lokaliteta Lopar iz prve ruke.

Prvo treba znati da se za stručno vodstvo možete obratiti Infocentru Geoparka Rab 099/420-8007 koji se nalazi u samom središtu grada Raba, u ulici Bobotine 1a. Ondje vas očekuju prof. dr. sc. Tihomir Marjanac i dr. sc. Marina Čalogović, koji su i nama bili vodiči kroz Geopark i geološku baštinu.

U Infocentru možete pronaći i originalne suvenire, zaviriti u mikroskop, pogledati kemijski vrt te vatrene i eksplozivne pokuse. Infocentar je otvoren svakoga dana osim nedjelje 18-22, a ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom radi i u jutarnjim satima od 9 do 13 sati te sve najnovije informacije možete pronaći na njihovoj stranici na Facebooku Geopark Rab.

Turističkoj zajednici Lopara također se možete javiti na 051/775-508 i uzeti prospekte ili u njihovim prostorijama pogledati jedan mali dio geoloških nalaza i artefakata,a besplatno vodstvo Geoparkom nude svakog četvrtka. Direktor Turističke zajednice Marin Mušćo rekao nam je kako su projektu od samih početaka davali podršku i kao TZ i kao zajednica.

– U ovih 15 godina, otkad je projekt Geoparka započeo, svi na Rabu sazreli smo i postali svjesni naše geološke baštine te se nadamo da će se u budućnosti cijeli otok proglastiti geoparkom te da ćemo napraviti jedan multimedijalni centar u koji će moći dolaziti turisti, ali i studenti geologije, rekao je Mušćo, a mi smo započeli svoj put Geoparkom s jednim od njegovih koautora prof. dr. sc. Tihomirom Marjancem sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koji je danas u mirovini, ali je i dalje vrlo aktivan oko Geoparka na Rabu.

Uz njega tu si bili i njegova nekadašnja studentica, a danas doktorica znanosti, Marina Čalogović te braća Branko Paparić, planinarski vodič te vodič po Geoparku i Mirko Paparić, njegov brat i vlasnik zbirke geoloških artefakata.

Vrijeme je zaista brzo prošlo i saznali smo mnogo o geološkoj prošlosti otoka, između ostalog i da su stijene na Rabu dokumenti promjena na Zemlji tijekom posljednjih 100 milijuna godina te da najstarije stijene koje se mogu vidjeti na otoku potječu iz razdoblja krede.

Fosili, pješčani sprudovi, stromatolit

Put samog Geoparka kreće na istočnom dijelu Lopara s tragom organizma nalik na raka koji je nastao dok je organizam bježao iz sedimenta što se brzo taložio iznad njega, nastavlja se pješčanim sprudom, koji je izgrađen od mnogo dina naslaganih jedna na drugu te se pijesak taložio iz struja koje su pokretale visoke plime i oseke.

Na sjevernom dijelu nalazi se podmorsko klizište, zatim još jedan pješčani sprud koji je nastao u vrijeme značajnog pada razine mora, kada je ondje stvoren velik estuarij.

Idući prema sjeveru Lopara vidjet ćete i strme slojeve, zatim još tragova organizama koji su živjeli u pijesku na plitkom morskom dnu, a i foraminiferski pješčenjak te livadu cijanobakterija koje žive na pješčanoj podlozi, a na čiju se sluz hvata vjetrom i vodom doneseni pijesak te tvori tanke lamine, čime nastaje sediment stromatolit.

Baš tim procesom su nastale i najstarije biogene stijene na Zemlji prije približno 3,6 milijardi godina. Slijedeći stazu stići ćete i do zapadnog dijela Lopara gdje se nalazi najveći broj točaka.

Mirko Paparić, prof.dr.sc.Tihomir Marjanac, dr.sc. Marina Čalogović, Branko Paparić te Marin Mušćo

Za obilazak parka potreban je cijeli dan, a i automobil, pa je ovaj zapadni dio kod plaže Ciganke, rta Stojan i rta Zidine najpogodniji ako na jednom mjestu želite vidjeti najljepše motive na malom prostoru.

Na plaži Ciganki smo tako dulje zastali i poslušali profesora Marjanca koji nam je pokazao rapske “piramide” po kojima je Lopar poznat i koje se često znaju vidjeti na razglednicama.

– Na vrhu “piramide” vidimo tanki sloj vegetacije koja štiti sivi sloj pijeska. Taj sivi sloj pijeska nastao je u jednom tsunamiju, koji je zapljusnuo ovu obalu prije par stoljeća. Ne znamo točno kada, to pokušavamo otkriti i odrediti.

Ispod je pak sloj tla koji je nastao prije pola milijuna godina. Ovo je staro tlo koje je bilo obrašteno šumom, to vidimo po vrsti tla i to svakako treba čuvati. Nadam se da ćemo uspjeti postaviti i jednu ploču koja bi upozorila da je zabranjeno penjanje, jer kada ovaj grm ode, otići će i cijela piramida, a to bi bila velika šteta.

Nekad je piramida bilo mnogo više, na fotografijama iz pedesetih godina prošlog stoljeća postojao je cijeli niz piramida, koje su nestale i zbog erozije. Zadnjih godinu dana pokušavamo otkriti brzinu erozije i čini se da je to par centimetara godišnje, kaže profesor Marjanac.

Na vrhu rapske “piramide” je tanki sloj vegetacije koja štiti sivi sloj pijeska

Dakle, piramide se troše i zbog prirodnih utjecaja, erozije, ali i zbog ljudskog utjecaja. Zato i jedna od nakana ovog Geoparka jest da upozori ljude na bogatu geoprošlost Raba i da se označe mjesta na koja se ne bi smjelo penjati ili gaziti kako bi se ovo područje sačuvalo.

Bakterije stare 4 milijarde godina

Nakon piramida imamo i jednu biološko-geološku demonstraciju – Marjanac džepnim nožićem izrezuje kockicu tla na plaži te tumači.

– Većina se turista, kada dođe, žali i kaže da su plaže zagađene, jer vide ovaj crni pijesak. Ali to upravo tako mora biti. On je, upravo suprotno, dokaz da nisu zagađene. Ovaj crni pijesak lagano vonja, ako hoćete po sumporovodiku što znači da se tu organska tvar raspada zato što nema kontakt sa zrakom.

Kontakt sa zrakom priječi ovaj tanki sloj cijanobakterija. Njima treba jako malo vode te one preživljavaju i kada par mjeseci ne padne kiša, samo što su onda malo sivije. Kada ima puno vode i dosta svjetla, one postanu zelene i tada vidimo da je njihova površina glatka, zelenkasta.

One naprave jedan sloj i onda bakterija koja živi malkice ispod gornjeg sloja buši rupe kada dođe noć i izlazi van. Raširi se na površini i pokrije prethodnu. Onda prethodna ostane bez svjetla i sljedeći dan buši rupe i ponovno izađe, ali prethodni dio je ostao ispod i tako umre jedan sloj.

Nastane potomak, novi sloj, opet potomak, novi sloj i tako iz dana u dana i mjeseca u mjesec, narastu ovako prekrasne naslage koje se zovu stromatoliti, u fosilnom smislu. Takve naslage imamo i na Kamenjaku, isto na Rabu. Tako da zapravo tumačim i procese koji su stvarali vapnence koji se nalaze na Kamenjaku, opisuje Marjanac.

Crni pijesak dokaz je da plaže nisu zagađene

– Cijanobakterije su se prvi puta pojavile prije 4 milijarde godina, a i danas žive na Rabu.

One su važne jer su prve stvorile kisik na planeti Zemlji, u trenutku kada je atmosfera bila toksična, kaže naš sugovornik te dodaje da se za vrijeme oseke more ovdje povuče i za stotinu metara i više te se tada mogu vidjeti brojni različiti tragovi koje rade rakovi, školjke i ribe, a koji su i fosilno sačuvani u pješčenjacima na plaži te na razmaku od dva metra imamo fosilno i recentno.

Geologija je poput forenzike

Na našoj idućoj točki, rtu Zidine, puca krasan pogled na Kvarnerski zaljev te se vide Cres i rt Sorinj, a i rapski pješčenjaci u kojima se nalazi pijesak koji čini rapske plaže.

– Slojevi pijeska su ukoso jer vjetar nosi ovaj isti pijesak koji je nastao uništavanjem ovih stijena i brusi te stijene.

Dakle, pijesak brusi pijesak. Vidimo da su slojevi nagnuti u desnu stranu što znači da su plima odnosno oseka nosile pijesak prema otvorenom moru i nastale su velike podmorske dine, koje su vrlo slične ovima na kopnu, iako dine na kopnu imaju nešto strmiji kut nagiba.

Ispod ovog pješčanog horizonta nalazi se još jedan na razini mora, a iznad njega se nalazi jos jedan poviše i to je mjesto gdje studente obično upoznajemo s promjenama razine more. Razina mora diže se i do 50 ili 100 metara, što je velika promjena.

Kada se razina mora spustila erozija je uništila tko zna koliko stijena u podlozi – ponekad se mogu pronaći komadi pješčenjaka koji su promjera cijeli metar. Ogromne količine pješčenjaka su uništene i to prirodnim procesima, tumači Marjanac, a zatim nastavlja o geologiji i Geoparku.

Slojevi pijeska su ukoso – vjetar nosi pijesak nastao uništavanjem ovih stijena i njime brusi stijene

– Sve je zapisano u stijenama, ali vam nitko nije dao šifru! Ja kažem da je geologija poput forenzike, našli ste da je neki organizam umro, ali morate otkriti što mu se točno dogodilo da biste razumjeli kakve su prilike bile na tom mjestu, kaže i dodaje.

– Naša ideja s Geoparkom je bila da zainteresiramo posjetitelje i sve znatiželjne jer želimo da upoznaju našu prirodnu baštinu koja je neponovljiva. Sve radimo u suradnji s lokalnom zajednicom jer bez njihove podrške ne bi bilo ničega.

Također, iduće godine u jesen svakako želimo organizirati i međunarodni simpozij kako bismo promovirali znanstvena istraživanja na području geoparkova jer oni nisu, kako je jednom netko rekao, igrališta za geologe, nego vrela znanja koja treba iskoristiti.

Stijene s Krka na otoku Rabu

Radimo i na jednom kompleksnom vodiču po Rabu koji će biti prilagođen i odraslima i djeci, otkriva Marjanac i kaže da su zbog istraživanja na Rabu bili u situaciji i da bolje upoznaju otok Krk jer se na Rabu mogu naći rastaljene stijene asteroida koji je prije dva ili više milijuna godina pao na otok Krk.

Prof. dr. sc. Tihomir Marjanac, koautor projekta Geopark Rab te autor sadržaja i dizajna svih opisnih tabli

– Od silne eksplozije nastao je ogroman krater. Uži dio kratera je veličine 11 x 14 kilometara, a širi je još veći. I tako su se stijene s tog asteroida razletile te ih i danas možemo naći na Rabu, kod lokalnih entuzijasta ili u našem Infocentru.

Taj udar asteroida je bitan i zato što je promijenio klimu ovoga dijela svijeta, a i dobro svjedoči kako ništa nije u prostoru izolirano. Mi kad radimo na Rabu učimo i o Krku, Cresu te cjelokupnu povijest ovoga kraja, zaključuje.

Rimska arhitektura

Malo automobilom, malo hodajući, došli smo i do arheološkog nalazišta Zidine, po kojem je ovaj dio otoka i dobio ime. Radi se o ostacima rimske arhitekture na širem području sjeverne obale uvale Siće koju sa sjeverozapada zatvara rt Zidine.

Procjenjuje se da arhitektura potječe iz 3. do 5. po. Kr. te su i danas pojedini zidovi rimskoga kompleksa dobro vidljivi. Smatra se da je to bio veći arhitektonski sklop o kojem se ne zna previše, ali se zbog položaja ruševine unutar zaklonjene uvale i uz samo more, pretpostavlja da je to bila rimska vila koja je možda bila dio većeg gospodarskog kompleksa.

Pojedini nalazi upućuju i na moguće postojanje termi unutar kompleksa, a snažna erozija koja je stoljećima ispirala sedimente s viših položajima prema obali, omogućila je da se sakupi velika količina nalaza iz tog antičkog kompleksa.

Arheološko nalazište Zidine, ostaci rimske arhitekture iz 3. do 5. st. po. Kr.

– Pronađeni su komadi posuđa, ali i novčići te kopče za odjeću, fibule. Također, podalje od ovoga mjesta nalazi se i stalni izvor vode, a znamo da su Rimljani uvijek gradili svoje kuće uz izvore vode.

Pronađeni su i artefakti iz još starijeg vremena, malo dalje od ovog lokaliteta. Radi se o strelicama s vrlo malim vrhovima pa se pretpostavlja da su ovdje živjeli i praljudi koji su, prema veličini vrhova strelica, lovili ptice, zečeve i srne, rekao nam je Tihomir Marjanac.

Nakon ovog antičkog nalazišta unutar Geoparka možete nastaviti prema jugu i uvali Lopar te ondje razgledati još pješčanih sprudova i pješčenjaka koji su se taložili u vrijeme podizanja razine mora te odražavaju postupno produbljavanje okoliša te ćete pomalo stići i do kraja Geoparka Rab, lokalitet Lopar.

No, tu nije kraj geološkim doživljajima jer se na Rabu nalaze još tri geološke rute – staza Rab-Maman te Premužićeve staze 1 i 2 na kojima također možete upoznati bogatu geološku povijest smaragdnog otoka.

Lopar jedinstvena geološka baština

Poluotok Lopar na sjeveroistočnom dijelu otoka Raba je zaštićena geološka baština u Primorsko-goranskoj županiji, u kategoriji značajni krajobraz. Građen je od eocenskih lapora i pješčenjaka koji su nastajali u okolišu estuarija pradavne rijeke, prije otprilike 40 – 50 milijuna godina.

Zbog brojnih fosila i neobične geološke građe uključen je u projekt Geopark otoka Raba čiji je cilj zaštita, promicanje i održivo korištenje geološke baštine.

Infocentar Geoparka Rab

Antički brod kod rta Sorinj

Ostaci antičkog broda kod rta Sorinj evidentirani su 2004. godine. Uz ostatke broda pronađen je i velik broj amfora iz kraja 2. st. pr. Kr. osnovnoga oblika koje pripadaju tzv. kasnom grčko-italskom tipu, korištenom uglavnom za prijevoz vina.

Među izvađenim primjercima jasno se razaznaju dvije varijante, ali se unutar njih amfore u pojedinostima međusobno razlikuju.

Probnim istraživanjem potvrđeno je da se pod pijeskom nalazi i velika količina dobro očuvanih nalaza, a pojavljuju se i tragovi drvene brodske konstrukcije napisala je Irena Radić Rossi u Hrvatskom arheološkom godišnjaku nakon što su ostaci brodoloma otkriveni.

Na opisnim pločama saznajte više o svakoj točki Geoparka

Šumski slon

Podsjetimo se, koća Malik jugozapadno od otoka Raba 1979. godine izvukla je ostatke slona koji je tu nekada obitavao.

Radi se o ravnokljovom ili šumskom slonu, izumrloj vrsti koja je živjela tijekom srednjeg pleistocena odnosno razdbolja koje je trajalo od otprilike prije 780.000 godina pa sve do prije oko 130.000 godina.

Jedan kutnjak i jedna bedrena kost danas se čuvaju u HAZU u Zagrebu, kao i dio čeljusti s donjim kutnjakom, koji je kasnije pronađen, ali pripada istoj vrsti. No, Rabljani se nadaju da će ove vrijedne nalaze uskoro uspjeti vratiti na svoj otok.