Foto: Marko Gracin
Novac smo podijelile manjinskim zajednicama za nabavku namirnica, i to svakome isto, a same smo projekt odradile volonterski, kažu Ana Javor, Katarina Petrović, Andrea Šikljan i Franka Blažić, koje su osmislile i organizirale svojevrsnu proslavu različitosti nacionalnih kuhinja u Rijeci
Bakanalije – Baka nije odavde, kako su svojevrsnu proslavu različitosti nacionalnih kuhinja što obogaćuje Rijeku i njenu gastro ponudu nazvale četiri studentice koje su osmislile taj projekt, izazvale su prošlog vikenda ogromnu zainteresiranost građanstva. I to ne samo zbog toga što su jela bila besplatna, već i zato što su tradicionalna i karakteristična za pojedine manjine naše multikulturalne sredine, a što se idealno uklopilo u Etno smotru »Bogatstvo je živjeti u zajedništvu«, u suradnji s EPK Rijeka 2020.
Studentice posljednje godine Filozofskog fakulteta, Odsjeka kulturologije, pri udruzi IKS (Inicijativa kulturnih studija), tako su na najbolji način u praksi pokazale što su sve naučile od svojih profesora. Njihov je projekt zapravo bio uvertira u cijeli program koji će pratiti Europsku prijestolnicu kulture 2020.
Ana Javor, Katarina Petrović, Andrea Šikljan i Franka Blažić ne kriju da je ideja rođena u studentskim klupama i da im je u njenom ostvarenju znatno pomogao asistent Renato Stanković, koji je vodio kolegij. No, one se od ostalih studenata razlikuju po tome što su proaktivno doživjele teoriju o tome kako provesti neki projekt u život. Uz višak entuzijazma, golemu energiju, predanost cilju i jasnu viziju, već u ožujku su počele s pripremama. Najprije s obilaskom manjinskih zajednica, potencijalnih financijera i pokrovitelja.
Bakanalije su za sve građane bile besplatne, a tko je htio mogao je ostaviti donaciju u za to određene kutije, koje su stajale na svakom stolu manjinske zajednice. Do sada su samo iz talijanske manjinske zajednice javili kako će donacije dati u humanitarne svrhe, a za pretpostaviti je da će to učiniti i ostali sudionici ove manifestacije.
Dečki kao volonteri
– EPK je financirao projekt i vidjelo se da su u početku bili pomalo skeptični, u smislu – hoće li ove četiri mlade cure znati s tim novcem? Mi smo novac, naravno, podijelile manjinskim zajednicama za nabavku namirnica, i to svakome isto, sasvim dovoljan iznos, što se vidjelo i na samoj manifestaciji. Same smo projekt odradile volonterski. U manjinskim zajednicama smo bile jako dobro primljene, osjetilo se da su počašćeni time što se mladi ljudi trude uključiti ih u ovakva zbivanja, a pokrovitelji Studentski kulturni centar, Studentski zbor Sveučilišta u Rijeci, Odsjek za kulturalne studije Filozofskog fakulteta i Grad Rijeka isto su se rado odazvali. Uskočili su i dečki te brojni prijatelji kao volonteri – govori Katarina.
Pripreme su protjecale uglavnom u kafićima, a kako su trajale mjesecima, cure su svojim roditeljima poslale na stotine porukica mobitelom tipa: »Ne čekajte me, na sastanku sam«.
Kuhati ne znamo, ali…
– Ovakvi projekti uče nas da budemo aktivni, da umjesto da kukamo i žalimo se zbog nečega što nam se ne sviđa, djelujemo kako bismo to stanje promijenili. Mi smo nešto zakuhale. Vjerujem da je i drugim studentima ovaj naš primjer dao ideju da se, ako nešto želiš, možeš i moraš za to izboriti – kaže Franka. No, odakle baš kuhanje u centru projekta?
– Kuhati baš ne znamo, ali volimo jesti – iskrena je Ana, a nama je to bilo zanimljivo kako bismo privukle i mlađu publiku. Do sada je sudjelovanje na Etno smotri u okviru Grada Rijeke bilo na poziv, a mi smo htjele uključiti sve građane, da ih podsjetimo da svi živimo u istom gradu. Andrea pak dodaje kako im je jako drago da su u ovom multikulturnom gradu uspjele privući i stare i mlade, i ljude različitih svjetonazora, interesa i obrazovanja, jer hrana spaja.
Tako su za desetmetarskim stolom svi zajedno jeli i pili, dok su naše cure trčale okolo i brinule se da sve bude kako treba. No, nadaju se da će sljedeći put biti lakše jer planiraju ponoviti Bakanalije već u proljeće. Kostur će, kažu, ostati isti, a osmislit će samo varijacije na temu.
