S obzirom na to da od svog pojavljivanja prije skoro petnaest godina Nissanov kompaktni crossover Qashqai privlači iskazivanje nepodijeljenih simpatija, djelovalo je kako je i njegova najnovija, treća generacija tek – evolutivni pomak.

Dobro, on to u dizajnerskom smislu možda i jest jer svi će bez mnogo dvojbi odmah prepoznati poznati oblik, no već i nakon kratkotrajnog druženja s njime zaključit će se nešto mnogo važnije: riječ je o jednom od najkvalitetnijih kompaktnih crossovera. Kako je pak vožnja odmicala, kako smo prešli sve moguće konfiguracije prometnica, to nam je uvjerenje samo raslo. Zadnji dio priče, moramo priznati na trenutke i više nego izazovan, bilo je kružno putovanje oko samog vrha Učke.

OK, i nije neki napor dignuti se od Veprinca prema nekadašnjem odmaralištu, danas potpuno devastiranom, ispod Poklona, baš kao što nije ni stići do novog, ultramodernog Visitor Centra na Poklonu. Pravim izazovima se ne mogu smatrati ni dionice od Vele do Male Učke, ali svakako to jest put koji kružno obilazi vrh Učke, od Male Učke sve do ulaska u tunel Učka s kvarnerske strane. Opet – bez i najmanjih problema iako se taj put u pojedinim dijelovima, tim više jer smo usred godišnjeg doba koje obiluje blatom i ugaženim nakupinama otpalog lišća, pretvara u bespuće. Ali Qashqai, pa i bez korištenja integralnog pogona, odrađuje s nekom gospodskom indignacijom prema negostoljubivoj podlozi.

S funkcionalne strane promjena nema jer su dimenzije te volumen prtljažnika kao najznačajnije odrednice prostranosti nekog vozila ostale skoro jednake, kao i kod prethodne generacije. Drugim riječima, ostale su – idealno kompaktne.

Pogonski sklop koji pokreće testni Qashqai je neveliki benzinac koji je potpomognut baznom, »mild hibrid« tehnologijom. Ukupno razvija 160 KS koje se lako iskorištava. Ubrzanja su i više nego dobra, no kad se radi o takvom motoru, koji se neminovno mora »držati« u nešto višim okretajima, javlja se strah od – potrošnje. Mada, i on se na kraju pokazao potpuno nepotrebnim. Potrošnja se kretala između sedam i osam litara da bi se na kraju zaustavila na prosjeku od 7,4 litre. Ne previše, jer ipak se radi o poprilično kompleksnom automobilu tako da, iako je riječ o »mild« verziji, hibridna tehnologija i u ovom slučaju pomaže. Vrlo visoka razina opreme, automatski, variomatski mjenjač, pogon na sve kotače, dvobojnost, lakometalne »felge« od 19 inča kao i »brdo« digitalne opreme, sigurnost na najvišoj razini, kao i vrhunske ocjene na najnovijem EuroNCAP testiranju dogurali su relativno visoko i cijenu: skoro 270 tisuća kuna. I dok bi poneko mogao zaključiti – mnogo, jer ipak se radi »samo« o Qashqaiju s ne baš »nabildanim« motorom, naš je zaključak poprilično suprotan takvim, ishitrenim razmišljanjima.

Kad smo rekli kako su kvaliteta materijala i izrade na najvišoj razini, kad su dizajn i uređenje unutrašnjosti vrlo bogati i privlačni, jasno nam je kako je testirani Qashqai, dakle najnovija, treća generacija tog pionira crossover vala, koji je u cijelosti osvojio kompaktni razred, naprosto – premium automobil. Bez obzira na to što dolazi iz proizvodnih pogona velikoserijskog proizvođača i iz jednakog takvog koncerna. A kad je svemu tome tako, kad je u komparaciji superizdašna oprema testiranog modela, onda je tih 270 tisuća kuna skoro dvostruko manji iznos od onog koji za vrlo sličnu priču traže njemački premium razmetljivci. Naravno, na vama je izbor.

Ako niste rob »markica«, izbor se nameće sam po sebi. Treća generacija Qashqaija je naprosto – jako dobar automobil.