Jedno od iznenađujućih i pomalo neočekivanih postignuća klimatskog samita COP26 u Glasgowu koji danas završava s radom je svakako dokument kojim se neki veliki proizvođači automobila obvezuju da će do 2040. prestati prodavati, dakle i proizvoditi, automobile s unutarnjim sagorijevanjem.

Dokument pod nazivom Glasgowska deklaracija potpisali su General Motors, Ford, Volvo, Mercedes-Benz, kineski BYD i Jaguar Land Rover. Osim njih tu su i neke države, ali i velike tvrtke koje se bave taxi djelatnošću i rentanjem vozila. Potpisnik je druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu Indija, leasing kompanija Leaseplan koja iznajmljuje 1,7 milijuna automobila u 30 zemalja, pa onda IKEA koja ima veliku flotu vozila, Uber Technologies…

No koliko se napori automobilske industrije da ograniči emisiju stakleničkih plinova činili ozbiljni, ipak za primjetiti je da su mnogi veliki proizvođači ostali izvan sporazuma. Prva tri najveća proizvođača u 2020. godini, Toyota, Volkswagen i Renault-Nissan nisu potpisali sporazum iako u svojim internim planovima imaju zacrtane ciljeve napuštanja motora s unutarnjim sagorijevanjem.

Iz Volkswagena su i ponudili objašnjenje zašto nisu potpisali deklaraciju, oni misle da je to samo lijepa želja, ali realnost je drugačija.

Izvršni direktor VW grupe Herbert Diess rekao je da predloženo postupno ukidanje automobila s motorima s unutarnjim izgaranjem do 2040. “nije izvedivo”.

“Potrebne su nam sirovine, novi rudnici, kružno gospodarstvo. Kapacitet baterija i izgradnja mreža obnovljivih izvora energije diljem Europe bit će usko grlo” –  izrazio je Diess svoj skepticizam i objasnio u čemu je problem u srijedu tijekom online konferencije.

U VW-u misle da se to posebno odnosi na manje razvijena tržišta. Europa možda neće biti toliki problem, uostalom VW je i prije Glasgowa odredio 2035. godinu kad će proizvesti zadnji automobil na unutarnje sagorijevanje, ali na globalnoj razini cilj nije 2040. nego realnija 2050. godina.

Treba napomenuti da deklaraciju nisu potpisale ni neke od država s najvećim auto-tržištem poput Njemačke, Kine i SAD-a, pa je efekt ovog dokumenta u praksi zapravo prilično upitan.