Vijest o zabrani proizvodnje i stavljanja u promet novih benzinaca i dizelaša, ili točnije vozila koja ispuštaju CO2 od 2035. godine, punila je naslovnice  te izazivala reakcije i onih koji je u potpunosti podržavaju i onih koji su u potpunosti protiv takve odluke. Jednako tako javnost je reagirala i nešto kasnije, kad se pokazalo da ista nema ni očekivanu političku potporu, barem ne u onoj mjeri koja bi bila dovoljna za njezino lako i brzo izglasavanje u svim potrebnim tijelima, piše revija HAK.

No kako god ta priča u konačnici završi, odnosno kad, čini se da nam je po tom pitanju budućnost u svakom slučaju zacrtana. Točnije, da je sudbina automobila pokretanih motorima s unutarnjim izgaranjem zapečaćena čak i uz sva nastojanja Njemačke, Italije i ekipe da im pokuša produljiti život (a time i vlastitoj automobilskoj industriji) uključivanjem e-goriva u cijelu priču. No o tome ćemo detaljnije nekom drugom prilikom…

U praksi će spomenute odluke za najveći broj kupaca novih automobila, dakle, prije ili poslije značiti neizbježni prelazak na električna vozila. Postojeće benzince i dizelaše bit će, dakako, moguće voziti i nakon samog datuma zabrane proizvodnje novih primjeraka, što znači da će ih i nadalje biti moguće pronaći na tržištima rabljenih vozila. No nema sumnje da će ih i iz tih ICE oaza polako, ali sigurno istisnuti nova, ekološki prihvatljivija vozila.

A kakva je situacija po tom pitanju danas? Električari su na europskim, pa tako i hrvatskim cestama sad već dovoljno dugo da ih više nitko ne smatra egzotikom, a trendovi u proizvodnji i prodaji bili su jasni i puno prije početka priče o spomenutoj odluci europskih političara. Pitanje je samo u kojoj mjeri, odnosno po kojoj stopi neko tržište prati rast udjele u ukupnoj prodaji osobnih automobila. Ali i, možda još zanimljivije, pitanje je koliko je zapravo u ovom trenutku doista razvijeno tržište rabljenih električnih vozila, odnosno koliki mu je potencijal? U Hrvatskoj, ali i ostatku Europe.

Uvid u stanje na “terenu” na prvi pogled možda ne otkriva mnogo, no već i osnovne podatke pritom je zanimljivo vidjeti.  Među osobnim automobilima na Njuškalu je u trenutku pripreme teksta moguće pronaći više od 30.000 ponuđenih rabljenih osobnih automobila, a od njih se 400-tinjak ili 1,3 posto odnosi na potpuno električne automobile.  Ta brojka uključuje ne samo privatne oglašivače, nego i oglase za vozila preprodavača i uvoznika iz inozemstva, što pokazuje da tržište, dakako, još nije razvijeno koliko bi moglo biti, no i da potencijal itekako postoji. Ponuda je, međutim, već sad izuzetno široka, baš kao i cijene, koje se kreću od oko 6000 eura za rabljeni Twingo Electric pa do više od 200.000 eura za 761 KS jaki Taycan Turbo S Cross Turismo.   

Svoju ponudu električnih vozila također imaju i renomirana imena automobilske industrije pa tako hrvatski Das Weltauto na svojim stranicama oglašava oko 1100 rabljenih vozila, od čega je 28 potpuno električnih osobnih automobila (oko 2,5 posto), po cijenama od oko 19.000 za e-up! pa do 159.000 eura za Taycana 4S Cross Turismo. Ponuda je, dakle, iznimno šarolika, i to vrijedi i za spomenute oglasnike, odnosno trgovce i za sve ostale koje smo ovom prilikom konzultirali.

No pogledamo li udjele električara u oglašenim vozilima, spomenuti postoci doista se mogu činiti gotovo zanemarivima. Dizelaša i dalje ima najviše, slijede dakako benzinci, a tek daleko iza njih dolaze svi ostali. Takva je barem situacija na hrvatskim cestama, a što je s ostatkom svijeta, odnosno Europe? Početak i kraj svake priče vezane uz rabljene automobile za veliki je broj kupaca, pogotovo naših hrvatskih, dakako, njemački – mobile.de.

Među gotovo 1,2 milijuna osobnih polovnjaka, ovdje je oglašeno oko 40.000 potpuno električnih vozila, što znači da njihov udio ni ovdje nije posebno veći (3,3 posto). Sama ponuda je ovdje, međutim, znatno šarenija jer uključuje i niz egzotičnih vozila, prerada, jednosjeda, dvokolica i trokolica koje je nemoguće registrirati za redovni promet, ali i onih vozila koja su naizgled sasvim normalna, ali im nedostaje ključan dio – baterija. Nekima od njih je očito prošao životni vijek, a uz to, na nekim europskim tržištima, kao što je poznato, pojedini  proizvođači neke svoje elektromodele ne isporučuju s baterijom, nego se ona daje u najam.

Tržište rabljenih električnih automobila u Europi, dakle, možda je nešto razvijenije nego u Hrvatskoj, no prostora za rast itekako ima, i on će nesumnjivo uslijediti već u godinama koje su pred nama. Priča, dakle, možda nije u povojima, ali sigurno još nije stasala do pune zrelosti. Tome u prilog govore i neki popratni elementi: primjerice, pokuša li namjernik – potencijalni kupac električnog polovnjaka ispitati situaciju i raspitati se o najboljim opcijama koje mu se nude, u svojoj će potrazi vjerojatno pokušati barem izguglati deset najboljih primjeraka.

A tamo će pronaći, ovim ili onim redoslijedom, primjerke koje i očekuje: Renault Zoe, Nissan Leaf, Tesline modele, Hyundai Ioniq, BMW i3, Kiju Soul, VW e-up, Smarta…, dakle sve one modele koji se nerijetko ocjenjuju i najpovoljnijima, barem u inozemstvu. I, zapravo, gotovo sve one električne automobile za koje je prosječni vozač danas uopće i čuo. Iz svega je moguće još jednom zaključiti kako tržište rabljenih ni vani nije sasvim razvijeno, odnosno strukturirano, te da će se stvari u tom smjeru značajnije pokrenuti nakon što nas na to prisili regulativa. I time se vraćamo na početak teksta…

No ostaje nam zapitati se i hoće li mnogo rabljenih europskih automobila i u budućnosti – kad u tom smislu budemo govorili o električnim automobilima ekskluzivno ili barem u najvećoj mjeri – završavati na hrvatskim cestama, kao što je to i dosad bio slučaj?  Prema podacima Eurostata, primjerice, Njemačka kao općenito najveći izvoznik rabljenih automobila u 2020. godini izvezla je gotovo 404.000 primjeraka. Pritom treba imati na umu da je spomenuta brojka, ma koliko nam se činila velikom, bila zapravo vrlo mala (godinu ranije iznosila je 520.000), jer je pandemija koronavirusa tad znatno povećala domaću potražnju.

Od spomenute 404.000, električnih je automobila bilo samo oko 5500, dok su u prodaji prednjačili benzinci i dizelaši s po više od 190.000 komada. Najveći ukupni uvoznik pritom je bila Francuska s oko 35.000 primjeraka, a najveći uvoznik potpuno električnih vozila, bez ikakvog iznenađenja, Norveška s gotovo 2600 primjeraka. Istodobno, Hrvatska je iz Njemačke uvezla ukupno 3818 osobnih polovnjaka, od kojih su 3022 bili dizelaši, a samo 17 potpuno električni automobili. A kad su brojke tako male, iz bilo kojeg razloga, to znači da je potencijal koji se krije iza njih izuzetno velik.

K tome ne treba zaboraviti da se tržišta neprestano mijenjaju te da neke specifičnosti koje utječu na njih nije moguće predvidjeti: uz spomenute poremećaje u opskrbnim lancima uzrokovane pandemijom, tu su dakako i oni uzrokovani ratovima i njihovim posljedicama. Španjolska je 2019. izvozila 165.000 rabljenih vozila, ali se za razliku od njemačkog slučaja taj broj 2020. praktički nije promijenio te je izvezeno 164.000 rabljenih, i to najviše u Francusku, Italiju i Njemačku.

Što donosi budućnost, dakle, nije moguće sigurno prognozirati, ali je gotovo sigurno da bi potražnja za rabljenim električnim vozilima i na hrvatskom tržištu i ubuduće trebala biti sve veća. Ne baš kao u spomenutoj Norveškoj, koja u sljedećih nekoliko godina po tom pitanju očekuje rast od 13 posto godišnje, ali možda jednoga dana dođemo i do toga…