U čitavom moru »dobrih rješenja«, kako se često zna nazivati vozila koja zahvaljujući novim pogonskim rješenjima smanjuju emisiju CO2 i tako djeluju ekološki na okoliš, ističe se uvijek jedno te iste, ali – što je s plinom?

Što je s tim energentom čije su emisije minimalne, čija je cijena po prijeđenom kilometru više od 40 posto niža u odnosu na klasična goriva, a polivalentnost korištenja jednaka klasici, benzincima i dizelašima? Što je na kraju krajeva s energentom koji i sama Hrvatska proizvodi u dostatnim količinama da bi mogao biti itekako potican i u našim poreznim odredbama? Malo što, srećom tu je Renault koji se unutar svog koncerna itekako brine da pojedini njegovi modeli, a najčešće je riječ o velikoserijskim primjercima, imaju serijski ugrađen sustav za pogon na plin. Dvostruka je to korist jer se osim značajnog pojeftinjenja energenta i vožnje dobiva maksimalnu sigurnost i nenarušenu funkcionalnost.

Konkretno testirali smo model Renault Clia u paketu »intense« TCE 100 LPG. Riječ je dakako o agregatu snage 100 KS koji pruža sasvim zadovoljavajuću dinamiku, a kad je riječ o potrošnji ravan je najmodernijim hibridima. Konkretno, cijena litre plina »vrti« se oko 4,5 kuna.

Vožnjom na benzin troši se oko šest litara. Kako je plin energent sa značajno manje energetskih sposobnosti, treba ga po prilici 30-ak posto više. Potrošnja na stotinu kilometara je između 7,5 i osam litara. Pomnožimo li to s cijenom, maksimalno 35 kuna na stotinu kilometra. Ili još bolje cijenom je to potrošnja od oko 3,5 litara benzina na stotinu kilometara. Nije dvostruko jeftinije, ali tu je negdje. Ono što je najbolje, cijena ovakvog Clija, a riječ je i o vrlo izdašno opremljenom automobilu je 127 tisuća kuna, odnosno da se i dalje ponašamo ekonomski odgovorno: zbog ugradnje plinske instalacije i svih mogućih preinaka koje omogućavaju i uz korištenje plina dugovječnost motora, ovakav je Clio skuplji za svega šest tisuća kuna. Prevaljuje li se godišnje svega 12 tisuća kilometara, uloženo se u dvije godine vraća. A nakon toga, po današnjim cijenama svake se godine vraća, odnosno direktno štedi oko tri tisuće kuna što je i više nego dovoljno za godišnju registraciju i osiguranje.

Rješenje nam je dakle »pred nosom«, u vlastitom dvorištu. Bez da tražimo elektropunionice i državne poticaje kao bismo uz maltretiranje »kalkulatora« eventualno došli do ušteda. I da, da završimo – koriste li električni automobili struju dobivenu iz fosilnih goriva, ovaj naš mali plinaš je i u toj usporedbi daleko – ekološkiji.