Foto Vedran Karuza
U servisnim radionicama osjećaju se posljedice dvogodišnjeg zastoja u prodaji i proizvodnji novih automobila
povezane vijesti
- Sve je više prijava ogrebanih automobila na parkiralištima. Jedan veliki uzrok je u novim vozilima
- Stiže nam velika promjena: Od 1. studenog i danju su na motornim vozilima obavezna upaljena svjetla
- Val otkaza u njemačkoj autoindustriji. Razlog nisu samo električni automobili, problem je mnogo dublji
Ono što se pak događa unazad točno dvije godine, nevjerojatni je sunovrat proizvodnje i prodaje novih automobila. Dakako, uzrok je pandemija koronavirusa i njome izazvan lockdown koji je od 2020. godine učinio jednu od lošijih po prodaji automobila u ovom tisućljeću.
Posljedica toga je bio i »domino efekt« problema u tvornicama za proizvodnju automobila. Nestajala je potreba za radnicima, ali i za nabavkom repromaterijala.
Sada, kad bismo na neki način mogli istaknuti kako je pandemija prošla, tek se sastavljaju kockice prijašnjih proizvodnih lanaca što pak za posljedicu ima – nestašicu automobila i krajnje neuobičajene rokove za njihovu isporuku.
Dobiti automobil unutar pola godine prava je rijetkost, kupci se suočavaju s čekanjima koja se protežu sve do godinu dana.
Izlaz se donedavno pronalazio u kupnji rabljenih automobila, no kako su vrijeme i problemi s proizvodnjom novih automobila odmicali, i mogućnost nabavke rabljenih automobila se smanjivala.
Izvori, a riječ je primjerice o rent-a-car kompanijama kao i velikim tvrtkama što automobile nabavljaju u flotama, su skoro presahnuli.
Pomaknuti rokovi
Danas su i u takvoj strukturi korištenja automobila rokovi pomaknuti, u »rentama« nije rijetkost pronaći automobile starije od šest, sedam godina jer ni oni do novih – ne mogu.
Servisno gledano – skoro se prepolovio broj automobila pod jamstvenim rokom tako da su posljedice sve vidljivije i u ovlaštenim prodajno-servisnim radionicama.
Naprosto – nedostaje automobila koji su u logičnom slijedu nakon prodaje dolazili na redovite servise kojima bi se njihova ispravnost u tehničkom smislu preslikavala i na poštivanje odredbi iz jamstvenog roka.
Upravo stoga, nemali broj takvih objekata okreće se servisiranju automobila, ne nužno samo one marke za koju su specijalizirani čemu prilagođavaju satnicu, cijenu rada, ali i samog repromaterijala, odnosno servisnih dijelova.
Nije dakako »grijeh« servisirati automobile kod neovlaštenih servisnih radionica jer i oni podliježu baš svim propisima, koriste profesionalne alate, a i dijelovi koje ugrađuju su posjednici najstrožih certifikata.
No, baš kao i u slučaju obiteljskog liječnika, nekako je najjednostavnije nastaviti sa servisiranjem automobila tamo gdje se s time i započelo.
Najgora opcija
Mehaničar na održavanju zna za »dječje bolesti« vašeg automobila, on je provodio zamjene svih potrošnih materijala i tekućina, njemu je vaš automobil – dobar poznanik.
Prijeđe li se nakon jamstvemog roka u neovlaštene, ali verificirane, servise morati će proći proces »zbližavanja« u kojem će novi serviser morati ustanoviti što se mijenjalo na automobilu, a što tek treba učiniti.
Najgora opcija u koju se može upasti je nakon servisnog roka povjeriti održavanje automobila uličnim »sam svoj majstor« »znalcima« ili pak nadriservisima koji od znanja i alata imaju tek one najelementarnije stvari.
Nešto je bolja slika sa sivom zonom, s »fuš majstorima« koji istina sa svog radnog mjesta donose zanat, ne i alate ili sotverske sustave za analizu ispravnosti.
Dolaskom sa svojim automobilom u zonu »kubanskog sindroma«, popravljanja automobila svim priručnim materijalima i alatima, jako se lako može trajno oštetiti automobil i biti sretnim ako sve na tome završi.
Odlazak s automobilima takvim mehaničarima je sličan pretužnim pričama s ilegalnim abortusima koje nerijetko završavaju užasom smrti.
U slučaju naše priče još je i dobro završi li se sve samo na smrti automobila, ne i onih koji se u njemu nalaze ili onih koji bi mu se u takvoj situaciji našli na putu.
Nikako »uradi sam«
Što je dakle činiti?
Po prestanku jamstvenog roka mnogi prodajno-servisni saloni nude povoljnije cijene nastavka održavanja.
To bi bio najbolji i najuputniji smjer jer će se znanjem i materijalima nastaviti prijašnji, jamstveni put.
Moguće isprava je i odlazak u neovlaštene specijalizirane i maksimalno profesionalne servise, dok se ni za živu glavu ne smije srljati nadrimajstorima, u procese poput »kubanskog sindroma«.
Taj je karipski otok lijep i poetičan, na žalost ne i po sigurnost njihovih »uradi sam« automobila.