Amerikanci su izračunali, vožnja električnim Tesla S Long Range automobilom košta po prijeđenom kilometru između 1,2 centa u Louisiani (gdje je struja u SAD najjeftinija), do 5 centi na Havajima (gdje je najskuplja). U isto vrijeme, kilometar vožnje Toyotinog modela Mirai koju pokreće vodik, košta 18 centi, što vodik čini skupljim i od vožnje na benzin ako računamo naše cijene, a kamoli SAD gdje je cijena litre benzina upola manja nego u Hrvatskoj. Dodajmo tome da je cijena modela Mirai preko 60 tisuća eura u Europi i da je infrastruktura pumpi za vodik vrlo slaba, pa se dolazi do zaključka da je jedina prednost ovog automobila što ne zagađuje okoliš.

Pa ipak, Toyota šest godina od predstavljanja ovog modela očito ne odustaje i jučer je na tržište izbacila osvježeni model Miraia na pogon gorivim vodikovim ćelijama. U odnosu na stari model, auto je prilično veći, rubovi na njemu su zaobljeniji i automobil izgleda zaista privlačno. Što se tiče pogona, u Toyoti kažu da novi Mirai  sa 151 konjskom snagom može s jednim punjenjem preći čak 30 posto više kilometara nego prva generacija koja je imala domet od oko 500 kilometara. Navodi se da će i biti jeftiniji za 20 posto.

Projekt automobila na vodik financijski potpomaže i japanska vlada koja si je postavila cilj da će Japan do 2050. biti država s nula emisija stakleničkih plinova, a sve se glasnije priča da će biti i zacrtan cilj da nakon 2035. godine u Japanu više neće biti moguće kupiti automobil samo na unutarnje izgaranje.

„Uporaba vodika će biti važan faktor u postizanju ugljične neutralnosti“ – smatra Yoshikazu Tanaka, glavni inženjer Mirai modela. Kako prenosi Reuters, Tanaka ističe da je automobil samo polazna točka široj uporabi vodika i vodikovih ćelija kao izvora energije u Japanu.

Zastupnici vodika kao energenta imaju svoje argumente. Vodik je čišći izvor energije od drugih oblika alternativnih izvora i nusprodukt njegove proizvodnje i potrošnje je voda i toplina. Moguće ga je dobiti iz različitih izvora, od vode, ugljena, čak i smeća. Japan ga dugoročno vidi kao garant energetske sigurnosti s obzirom da je vrlo siromašan prirodnim energetskim resursima, rudama i naftom.

Japanci imaju velike planove  s vodikom iako sad izgleda da je električna energija u prijevozu prevladala kao izbor za budućnost. Toyote Mirai se prodalo samo 11 tisuća komada u svijetu u šest godina, i uz Toyotu još jedino Honda i korejski Hyundai imaju model automobila na vodik. No u Japanu, s efikasnijim vodikovim ćelijama imaju plan obogatiti javni i komercijalni prijevoz vozilima na vodik. U planu je testno uključivanje manjih kamiona za transport roba za potrebe triju najvećih trgovačkih lanaca u Japanu, a predviđa se da će i stotinjak autobusa na vodik biti predstavljeno i upotrijebljeno za prijevoz gledatelja na sportska borilišta Olimpijade koja će se (valjda) održati naredno ljeto u Tokiju.

Japanci dosta nade polažu i u kinesko tržište jer Kina također ne želi odustati od vodika kao energenta u vozilima. Da je tome tako, govori i zacrtani cilj da do 2030. godine na njihovim cestama bude milijun vozila na vodik. Ambiciozan plan s obzirom da ih sada ima tek sedam tisuća, što je mrvica u odnosu na električna vozila kojih već sad na kineskim cestama ima 4 milijuna.