Arhitektura kao zrcalo u kojemu se ogleda povijest

Premda su zemljopisno, povijesno, kulturološki i na druge načine bliski, Trst i Rijeka kao da danas ne znaju mnogo jedan o drugome

RIJEKA Znanstveni skup »Arhitektura i umjetnost u Rijeci i Trstu krajem 19. i početkom 20. stoljeća«, što će ove subote s početkom u 9,30 sati biti održan u vijećnici Grada Rijeke, aktualizira odnos Rijeke i Trsta. Stručnjaci iz Hrvatske i Italije na skupu će s različitih aspekata govoriti o arhitektonskom razvoju dvaju gradova u navedenom razdoblju, kada Rijeka i Trst doživljavaju snažan urbanistički rast, a gradska arhitektura odražava jasnu pripadnost jeziku europske kulture i umjetnosti.

Premda zemljopisno, povijesno, kulturološki i na druge načine bliski, Trst i Rijeka kao da danas ne znaju mnogo jedan o drugome. S hrvatske strane Trst se u novije vrijeme uglavnom svodio na grad u koji se odlazilo u šoping, a koliko je Rijeka poznata Tršćanima bilo bi zanimljivo istražiti. Zato je važno održavanje spomenutog skupa u Rijeci, koji predstavlja jedan od prvih koraka prema produbljavanju suradnje između Rijeke i Trsta na kulturnom, ali i na nekim drugim planovima.

Kad je riječ o razdoblju krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Trst se tijekom 19. stoljeća razvija kao najznačajnija luka Habsburške Monarhije, dok je početkom 20. stoljeća bio kozmopolitski grad u kojem su živjeli pripadnici mnogih naroda. U usporedbi s Rijekom, krajem 19. stoljeća Mađarska ubrzano razvija Rijeku u svoj najveći pomorsko-lučki centar, te nastaje određeno suparništvo između dvije najveće luke u Monarhiji.   

Komparativni pristup

Arhitektura i umjetnost u Rijeci i Trstu tema je koja pruža mogućnost za komparativni pristup. U svom izlaganju »Italija i riječka arhitektura u dualističkom periodu« Guido Zucconi, između ostalog, uspoređuje i konfrontira hrvatski Sušak s Rijekom kojom tada dominiraju mađarska i talijanska komponenta. Rossella Fabiani izlagat će o eklekticizmu u Trstu, odnosno o arhitektonskim i dekorativnim stilovima. Kako ističe Fabiani, za Trst je arhitektura zrcalo u kojemu se ogledaju austrijska i europska povijest. Zahvaljujući talijanskim, austrijskim i njemačkim majstorima, koji su radili za bogatu lokalnu buržoaziju, kao i na politici javne izgradnje, Trst je postao veliko gradilište na kojem su isprobavane inovacije u području graditeljstva. Palazzo Gopcevich u Trstu otvara put prema eklekticizmu i historicizmu. Rossella Fabiani osvrnut će se i na dvorac Miramare i palaču Revoltella.

»Arhitektura historicizma u boji« tema je izlaganja Radovana Oštrića, koji u sažetku navodi da gradovi kao Rijeka svoj moderni urbanitet duguju upravo arhitekturi neostilova i nadolazeće secesije.

– Zadnjih dvadesetak godina zdušno smo krenuli u obnovu potamnjelih stogodišnjih zdanja, čije su kićene fasade potom zasjale u šarenim paletama živih boja. Pritom smo, međutim, prilično zanemarili jedno od osnovnih načela konzervatorske struke, načelo poštivanja originala. Naime, malo pažljivijim promatranjem i ponekim sondiranjem lako možemo ustanoviti da je na pročeljima historicističkih palača izvorno prevladavala monokromija – po svemu sudeći autentična ideja ondašnjih arhitekata, koji su projektiranju fasada posvećivali veliku pažnju i znanje – ukazuje Oštrić.   

Susret Mitteleurope i Mediterana

O arhitekturi Trsta u razdoblju između 19. i 20. stoljeća govorit će Diana Barillari, koja tršćansku arhitekturu opisuje kao susret Mitteleurope i Mediterana. Na ovu temu nadovezuje se i predavanje Federice Rovello o tršćanskoj arhitekturi početkom 20. stoljeća. U kontekstu vremena kada luka i prometni putovi u Mediteranu vide važan resurs, autorica spominje skladišta u tršćanskoj staroj luci (Porto Vecchio), koja čuvaju sjećanje na pionirske eksperimente s armiranim betonom. Od 1972. Porto Vecchio gubi prvobitnu funkciju, a stara tršćanska luka dobiva nove sadržaje, između ostalih i kulturne (u Magazzinu 26 održava se Biennale di Trieste). Ova tema također bi se mogla usporediti s riječkom lukom, odnosno starim riječkim lučkim skladištima koja još uvijek čekaju prenamjenu.

Uz imena kao što su Enrico Nordio, Giorgio Polli, Lodovico Braidotti, Eugenio Geiringer, u Trstu su djelovali i suradnici i učenici Otta Wagnera. U svom izlaganju Berislav Valušek podsjeća da je vrijeme kraja 19. i početka 20. stoljeća u arhitekturi obilježeno stilskim razdobljima historicizma, secesije i moderne. Riječ je o turbulentnom periodu koji je rijetko kada i gdje označen neupitnim stilskim jedinstvom.   

I u Trstu i u Rijeci

Na arhitekturu secesije u Rijeci osvrnut će se Julija Lozzi-Barković. U riječkoj arhitekturi s početka 20. stoljeća tako je odlučujući djelokrug domaćih inženjera koji studiraju na politehničkim fakultetima Budimpešte, Graza, Beča i Münchena, a školuju se i u Trstu i Veneciji. Dominantan je utjecaj bečke secesije koja je u Rijeci imala višestruk odraz. Arhitektonska koncepcija škole Otta Wagnera u konstruktivnom i dekorativnom smislu prevladava i kod graditelja koji se školuju u Budimpešti, a oni su u većini. Od riječkih inženjera značajni su Venceslao i Eugenio Celligoi, Giovanni Rubinich, Francesco Mattiassi, Bruno Slokovich, Giuseppe Farcas, Luigi Luppis i drugi. Među tršćanskim arhitektima posebno mjesto ima Emilio Ambrosini kao projektant najamnih kuća, hotela i vila.

Alessandra Marin izlagat će o regulacijskom planu Trsta Paola Grassija , na što se veže izlaganje Olge Magaš »Grassijev urbanistički plan Rijeke«. Mogućnost usporedbe pružaju i predavanja Luce Bellocchija i Daine Glavočić – Bellocchi će se osvrnuti na monumentalno groblje u Trstu, a Glavočić na monumentalno groblje Kozala. Izdvojimo još i izlaganje Rosselle Scopas o arhitektu Giacomu Zammattiju, talijanskom arhitektu rođenom u Trstu koji je djelovao u Rijeci. O dekorativnoj umjetnosti u Trstu govorit će Massimo De Grassi, a o dekorativnom slikarstvu u Rijeci Igor Žic. Nicoletta Brunori bavi se Brunom Slocovichem, riječkim arhitektom u Italiji. O povijesnoj urbanoj opremi s početka 20. stoljeća u Rijeci izlagat će Gordana Sobota-Matejčić, o impresionistima u Rijeci i na Kvarneru Ervin Dubrović, a o obitelji Grassi govorit će Paolo Luigi Grassi.