Scenarij McGregorova suradnika Johna Romana »isušio« je priču Philipa Rotha o sveameričkom junaku u horizontalnu dramu, ispraznivši je i skrativši do nepodnošljivosti
U četrdesetim godinama svi američki klinci htjeli su biti poput Seymoura »Šveđanina« Levova, ne samo u Newarku nego i šire. Taj naočiti frajer i izvrsni sportaš, oženjen prelijepom Dawn, bivšom miss New Jersey, bio je inkarnacija sveameričkog zlatnog dečka. Idealna kreatura »američkog sna«. No kako to često biva sa snovima, oni znadu završiti (obiteljskom) tragedijom, što dokazuje i Seymourov slučaj.
Riječ je naime o glavnom junaku slavnog romana Philipa Rotha »Američka pastorala«, koji mu je 1998. donio Pulitzerovu nagradu.
Roman se bavi brutalnim generacijskim i ideološkim sukobima i razlikama Amerike šezdesetih i napisan je kad je Roth imao 20 godina. Iza njegove promašene filmske adaptacije stoji Ewan McGregor koji u njoj ujedno portretira i glavni lik.
Promašene adaptacije
No oni koji iole poznaju Rothov opus, znaju da je riječ o djelima koja baš i nisu idealni filmski medij, što dokazuju i recentne adaptacije Rothovih romana iza kojih stoje Robert Benton (»Tragovi na duši«), Isabel Coixet (»Opsesija«) i James Schamus (»Ogorčenje«). Ništa bolje nije se snašao ni McGregor – Škot koji glumi Židova kojem tepaju da izgleda poput Šveđanina.
Scenarij McGregorova suradnika Johna Romana »isušio« je priču o Rothovu sveameričkom junaku, skrhanom gubitkom voljene mu kćeri Merry (Dakota Fanning), u plošnu horizontalnu dramu, ispraznivši je i skrativši do nepodnošljivosti, kako bi zadržao tek njenu najesencijalniju narativnu shemu. Nema tu nikakve odvažnosti.
Generacijski sukob njegova »Šveđanina« i američkih vrijednosti iz pre-Dallas ere, oslobođen je bilo kakvih emocija. Da, Levov je naslijedio očevu tvornicu rukavica. Da, kćer mu je izvela napad na poštanski ured iz protesta protiv vijetnamskog rata, poput neke teen varijacije Patty Hearst. No mi u stvari ne znamo tko su Levovi doista bili i kako su se osjećali.
Poput literalnog predloška, tako i McGregorova adaptacija koristi neizostavnog Nathana Zuckermana kao naratora (David Strathairn), te ga šalje na proslavu 45-godišnjice mature, koja ga povezuje sa sudbinom Levova, njegova srednjoškolskog heroja. U vijestima vidimo bombardiranje Kambodže. Kad Levov pronađe u kćerinoj sobi agitpropovski materijal, on će se upitati čega je sve to doista bilo vrijedno. No i sam roman ostaje prilično nesiguran u svojim histerijama.
Ipak, ludilo u Rothovih žena (majka, kćer) u stvari se promatra iz Zuckermanove perspektive, odnosno, u diskursu problema koje je pisac imao sa ženama, a koji su bili kotač zamašnjak svih Rothovih romana sa »snovima« usamljenog pervertita Zuckermana kao piščevog alter ega. To dokazuje i najefektnija scena filma u kojoj Levov bulji u međunožje mlade odbjegle aktivistkinje (Valorie Curry koja igra na erotske mehanizme »Sirovih strasti«) prije no što će mu ona pružiti barem nekakve indicije o nestanku njegove kćeri.
Naravno, u trenutku kad Trump ulazi u Bijelu kuću, tajming američke premijere McGregorova komada nije mogao biti bolji, jer podcrtava krhkost američkog (obiteljskog) zajedništva. Nažalost, McGregor nam pokazuje ne samo da nije shvatio Rothov roman, već ga je i ogolio od njegova reakcionarnog prosedea.
