Iako je Vlada računala da će njome umiriti nezadovoljne i osigurati socijalni mir u izbornoj godini, Uredba o koeficijentima za državne i javne službe nije naišla na očekivano odobravanje zaposlenih u školama, bolnicama, sudovima… Dok dio sindikata odvaguje Vladinu uredbu, odnosno svoju reakciju na ono što je državnim i javnim službama ponuđeno, dio njih već sada zna da će reakcija biti oštra, jer Uredba o koeficijentima nije donijela ono što su od nje očekivali, a to je jednaka plaća za jednak posao, neovisno o tome radi li se o državnoj ili javnoj službi.

Na Vladino slavodobitno predstavljanje novih koeficijenata, koji će od travnja zaposlenima donijeti povećanje plaća u prosjeku za 13,5 posto, a u apsolutnim iznosima u nekim strukama i do 600 eura više mjesečno, iz nekih sindikata već su počele pljuštati ogorčene reakcije. Kod ostalih Vladina se uredba tek iščitava, a iz sindikata najavljuju da će se o njoj, nakon što konzultiraju sindikalna tijela i članstvo, izjasniti idući tjedan. Već sad je, međutim, evidentno da u nekim javnim službama Vlada neće dobiti podršku za svoju uredbu, već će se i dalje suočavati s nezadovoljstvom i pritiscima sindikata, što uključuje i mogući štrajk.

Pogrešan tajming

Najnezadovoljniji uredbom su sindikati u obrazovanju i znanosti, koji tvrde da su zaposleni u tom sektoru i dalje najniže na ljestvici plaća s obzirom na stručnu spremu u odnosu na druge državne i javne službe. Što se njih tiče, Vlada može računati sa socijalnim nemirima ako ostane pri ovakvim koeficijentima.

– Oni su tu priču uprskali, i to dobro uprskali, toliko da više nemaju dobrog rješenja. Sad su se doveli u situaciju da će dati 800 ili 900 milijuna eura, a svi su nezadovoljni. I oni koji nisu nezadovoljni to neće priznati. Sad kad je sve gotovo, najbolja je situacija da nađu još 40 ili 50 milijuna i tako probaju amortizirati nezadovoljstvo onih koji su najlošije prošli, a to su učitelji. Ako to učine, barem neće imati cirkus, ocjenjuje Željko Stipić, predsjednik Hrvatskog školskog sindikata Preporod.

Priča oko definiranja plaća u javnom i državnom sektoru osmišljena je, smatra, loše od samog početka. Vlada je, kaže, pogriješila i u tajmingu, ali i u načinu na koji je došla do novih koeficijenata. Za primjer navodi slučaj iz jedne njemačke pokrajine koja je, da bi spriječila moguće sumnje u objektivnost kriterija, posao određivanja koeficijenata u javnim službama povjerila inozemnoj tvrtki. »Javio mi se čovjek koji je radio u toj austrijskoj tvrtki, a jedan od zadnjih poslova pred mirovinu bio je za njemačku pokrajinu Westfaliju. Pitao je zašto su angažirali austrijsku firmu kad imaju renomiranih njemačkih firmi koje se tim bave, a odgovor je bio – zbog toga da se ne bi sumnjalo da imamo neki utjecaj na ishod«, navodi čelnik Preporoda.

– U drugim državama znaju da to nije posao koji se prepušta ministru i njegovim sposobnostima. Da su dali taj posao Ekonomskom institutu, teško bih se mogao boriti s time jesu li parametri objektivni ili nisu. Ali kad su to prepustili političarima, što su drugo mogli očekivati?, pita se Stipić.

Željko Stipić
Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Učitelji ili nastavnici opet su, smatra, najlošije prošli u podjeli koeficijenata. To je za njega poraz školskih sindikata, jer u Vladi ne računaju da imaju moć nešto promijeniti, ali i poraz resornog ministra,«jer se očito do njega drži toliko da je zadnji u Vladi«.

Sindikati su, kaže, pogriješili kad su olako pustili da prođe Zakon o plaćama, računajući da će koeficijenti promijeniti situaciju. A Vladin je propust što ih nije donijela u prva tri mjeseca nakon što je došla na vlast, jer bi mogla cijeli ostatak mandata »peglati« nezadovoljstvo jednih ili drugih. Ići na takav potez pred izbore potpuno je nerazumno, smatra šef Preporoda.

– Bit će veliko iznenađenje ako se ne dogode sindikalne akcije školskih sindikata, htio bih da svi budemo u tome jer više nemamo prostora. Ako je premijer Plenković stvarno uvjeren da učitelj i nastavnik treba biti najlošije pozicionirani službenik s visokom stručnom spremom, s tom složenošću posla, s tim uvjetima rada, neka to javno kaže. A ne da priča da smo mu prioritet, a šalje nam ovakav prijedlog, ističe Stipić.

Protuprijedlog Vladi

Argument da su zaposleni u školstvu u boljoj poziciji od zdravstva, jer u zdravstvu koeficijenti rastu osam, a u školstvu 11 posto, za zaposlene u sustavu obrazovanja ne drži vodu.

– Doktor koji ima 3.000 eura plaće, njemu plaća raste osam posto, a učitelj koji ima 1.100 eura, njemu raste 10 posto. I sad bismo morali prihvatiti da smo dobro prošli. Pa nitko danas nije toliko blesav da mu možeš to prodavati, a oni u svom svemiru misle da mogu, zaključuje Stipić.

Sličan je stav Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, koji bi zbog nezadovoljstva plaćama u tom sektoru mogao povesti svoje članstvo u štrajk.

– Kad smo prije blagdana dobili koeficijente, uputili smo Vladi nekakav protuprijedlog. On nije bio isisan iz prsta, bio je utemeljen na sadašnjim odnosima koje imamo u sustavu, u orijentirima između našeg sustava i nekih drugih usporedivih radnih mjesta. Imao je i potporu Rektorskog zbora, dekana, unutar sustava svi su se složili da bi naš novi sustav koeficijenata trebao izgledati otprilike tako. Onda je novi prijedlog dodatno pogoršan u odnosu na ono što smo dobili prije blagdana, napravljene su sulude stvari koje su dijelom ispravljene, ali su to i dalje kozmetičke promjene u odnosu na prijedlog od prije blagdana. To nije zadovoljavajuće za naš sustav, upozorava Matija Kroflin, glavni tajnik Nezavisnog sindikata.

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Uredba o koeficijentima, tvrdi predstavnik visokoškolskog sindikata, dio radnih mjesta stavlja u podređeni položaj u odnosu na neka druga radna mjesta u državnim i javnim službama. Konkretno, pozicija nastavnih radnih mjesta je lošija u visokom obrazovanju nego u prosvjeti, a složenost poslova je drugačija, kompetencije su drukčije, uvjeti za ta radna mjesta su veći. Zbog toga zaposleni u znanosti i visokom obrazovanju ne mogu biti zadovoljni, poručuje.

– Nemamo ništa protiv toga da rastu i sve druge plaće. U prosvjeti plaće trebaju rasti, i to trebaju rasti još. Sustav obrazovanja generalno je uvijek bio zapostavljen, uvijek je bio negdje na kraju prioriteta, a jedan je od ključnih stupova ovog društva, ističe Kroflin.

Zdravstvo je, s druge strane, prošlo bolje. »Plaća našeg redovitog profesora uvijek je bila negdje u skladu s plaćom primarijusa. Prije samih izmjena, koeficijent za primarijusa je bio nešto niži od profesorskog, a plaća nešto veća jer oni rade u specifičnim uvjetima, imali su dodatke. Ovim prijedlogom koeficijent primarijusa je veći od koeficijenta našeg redovnog profesora. I tu postoji prostor za korekcije, tražimo daljnji rast plaća«, navodi.

Zbog svega, najavljuje da će njegov sindikat organizirati sindikalne akcije.

– To je izvjesno. Potrudit ćemo se obrazložiti sve stvari koje mislimo da bi u uredbi trebalo promijeniti, ali se paralelno pripremamo za sindikalne aktivnosti, zaključuje Kroflin.

Opsežan posao

Zdravstvo je u podjeli koeficijenata prošlo bolje, no sindikalni čelnici u tom resoru još uvijek se ne izjašnjavaju o tome jesu li im novi koeficijenti prihvatljivi, ili ne.

– Moramo tu tablicu dobro analizirati. Poslali smo ljudima na teren da vidimo kakva ćemo dobiti očitovanja. Treba vidjeti što je s prevođenjem iz granskog KU-a u te hibridne koeficijente, gdje, što i kako je smješteno, i je li nešto ispušteno. Mi smo već imali nekih primjedbi, pa sad moramo vidjeti što je uvaženo, a što nije. Opsežan je posao pred nama. Ne možemo govoriti ništa dok ne prostudiramo tu tablicu, komentira Anica Prašnjak, predsjednica Glavnog vijeća Hrvatskog sindikata medicinskih sestara i tehničara.

Photo: Jurica Galoic/PIXSELL

Priznaje ipak da su se sve djelatnosti osjećale zapostavljenima kad su koeficijenti objavljeni. »Svi smo se osjećali nekako loše, očekivali smo više, a dobili manje. Evo i srednje medicinske sestre smjestile su se u istu kolonicu, kao i svi ostali s tom spremom. Nemamo ništa ni protiv koga, ali ipak se srednja sestra obrazuje pet godina. Očekivali smo da ćemo imati barem zarez malo drugačiji«, ističe.

U sustavu zdravstva nezadovoljstvo se kumulira godinama, a kad je to tako, ljudi napuštaju zemlju u potrazi za boljim plaćama i uvjetima rada. U Hrvatskoj, podsjeća Prašnjak, trenutno nedostaje oko 4.500 medicinskih sestara, a njih gotovo 2.000 otišlo je u inozemstvo u zadnjih nekoliko godina. »U idućih pet godina u mirovinu ide između 5.000 i 7.000 medicinskih sestara, a upisne kvote nisu se povećale. Bilo bi logično da se poveća kad vidimo da neke profesije nedostaju. S druge strane, treba ljude motivirati da ostanu i da kod nas odluče zaraditi kruh«, poručuje čelnica sestrinskog sindikata.

Dok su liječnici u podjeli koeficijenata dobili najveću povišicu, nezdravstveno osoblje i neke druge zdravstvene struke gubitnici su u uredbi.

– Danas sam imao užareni telefon, ljudi su zvali i pitali što se tu još može napraviti. Kod nezdravstvenih radnika nije se ništa promijenilo, promijenilo se jedino kod onih koji su na održavanju sofisticirane medicinske aparature kao što su aparati na hemodijalizi. Tu se malo povećalo, ali i dalje je ekonom, radnik recepcionar ili radnik na održavanju, keramičar, vodoinstalater, na niskom koeficijentu od 1,21, što je samo pet posto više od koeficijenta NKV radnika, ilustrira Stjepan Topolnjak, predsjednik Samostalnog sindikata zdravstva. Nezadovoljavajuće je, kaže, riješena i razlika koeficijenta prvostupnika u zdravstvu u odnosu na djelatnike srednje stručne spreme. Razlika od samo šest posto u koeficijentu nije dovoljna, smatramo da dodatno trogodišnje školovanje zaslužuje veću razliku u koeficijentu, ističe.

Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

A nezadovoljni su i magistri fizioterapije, laboratorijske i radiološke dijagnostike, magistre primaljstva i radne terapije, njih u uredbi uopće nema. Preduvjet za to je zakonsko reguliranje ovih profesija, no u sindikatu smatraju da bi koeficijenti svejedno trebali biti ugrađeni u uredbu. Inzistirali su na tome da se u uredbi koeficijenti donesu, te da se aktiviraju tek kad zakon prođe saborsku proceduru. »Odgovor je Vlade bio da uredba nije sveto pismo da se ne bi mogla promijeniti. Ali to treba dočekati«, dodaje Topolnjak.

Na pitanje o mogućem štrajku, odgovara kako su sve opcije otvorene.

– Nikoga neću nagovarati na štrajk, ali ako ljudi vide da su drugi dobili puno više, ako zaposleni s istom stručnom spremom u drugom segmentu imaju puno više koeficijente od tebe, naravno da će ljudi na to reagirati, veli.

Osobno smatra da uredbom nitko nije izgubio jer svi dobivaju veće plaće. »Generalno gledajući, nitko nije izgubio, svi idemo u povećanje, samo što će netko dobiti šest ili sedam posto veću plaću, a neki daleko više. Slažem se da oni koji su imali najmanje plaće dobiju najveće povećanje. Oni će dobiti povećanje od 25 posto, što na malu plaću nije puno, ali ne možemo napraviti uravnilovku da svi dobiju 300 eura više. Ni to ne bi bilo u redu«, zaključuje Topolnjak.