Zvonimir Mršić jedan je od autora novog SDP-ovog izbornog programa za gospodarstvo, ekonomiju i poljoprivredu – prije toga je bio dugogodišnji šef uprave Podravke u njenim najuspješnijim danima, zatim savjetnik u Agrokoru, a u međuvremenu čelnik Nadzornog odbora tvrtke Meritus ulaganja. Sada se događa njegov come back u politiku, a iako izričito tvrdi da na listi za Sabor neće biti, mnogi bi ga rado vidjeli u budućoj vladi lijevog centra, ako do nje dođe. U prvom istupu nakon ponovnog približavanja politici za jedne dnevne novine, s Mršićem smo analizirali sve aktualnosti.

Imate respektabilnu karijeru u gospodarstvu: kako ocjenjujete Vladine mjere koje se primjenjuju od kraja ožujka – je li Vlada dobro baratala krizom nakon pojave epidemije koronavirusa, ili bi svatko drugi imao sve iste alate na raspolaganju, pa i iste rezultate? Imali su veliko divljenje javnosti zbog svojih mjera, ali sad to naglo pada.

– Upravljanje ovom krizom svakako treba podijeliti u dva dijela. Jedan aspekt je upravljanje zdravstvenom krizom, a drugi upravljanje gospodarskom, odnosno posljedicama prisilnog zatvaranja i značajnog pada prometa u svim segmentima.
Prisjetimo li se izjava čelnih ljudi Vlade s kraja veljače i početka ožujka, onda je nedvojbeno da je Vlada podcijenila krizu i da je prvi set mjera došao s kašnjenjem i pod snažnim pritiskom javnosti. Taj prvi set mjera bio je apsolutno neadekvatan, dok je drugi na početku izgledao dobro, međutim, vrlo brzo na površinu su isplivali brojni problemi. Isplate HZZ-a prema poduzetnicima kasne jer je očito da nedostaje novca, naprasno i preko noći je zaustavljeno financiranje preko HAMAG-a. Novac je prvo bio podijeljen ili obećan, a tek se potom krenulo pronalaziti ga, odnosno zaduživati se.

​Velika kriza – velika prilika​

Ima li drukčijih primjera?

– Da, evo primjer Slovenije je drukčiji. Tamošnja Vlada kao jedan od prvih poteza krenula je u zaduženje za više od 2 milijarde eura, a tek potom je usvojila »super zakon« kojim je jednim zakonom, a ne izmjenama brojnih, donijela mjere kojima će upravljati krizom. Kod nas, i prvi i drugi »travanjski« paket nastajali su pod snažnim pritiskom javnosti i oporbe. Svakako treba spomenuti ulogu Glasa poduzetnika i nekoliko javnih opinion makera. Svo vrijeme SDP je, osim pritiska koji je vršio, nudio i konkretna rješenja te svaka dva tjedna u saborsku proceduru slao set od deset zakona. Mudre vlasti uvijek u izazovnim vremenima pozovu sve koji žele pridonijeti iznalaženju rješenja da se pridruže. Da je bio uspostavljen dijalog, sasvim sigurno i rješenja su mogla biti kvalitetnija.

A što se tiče zdravstvenog aspekta?

– U tom smislu dijelim mišljenje onih koji su zadovoljni načinom upravljanja krizom u prvoj fazi, što je zasigurno zasluga zdravstvenog sustava i sustava Civilne zaštite. Pokazalo se da sustavi u krizi funkcioniraju i uvjeren sam da bi tako bilo i da je kojim slučajem netko drugi bio ministar ili potpredsjednik Vlade.

Mislite da bi svatko tako dobro »hendlao«?

– Pa da, jer je odluke davala struka. Nacionalni stožer redovito je i u početku adekvatno komunicirao s javnosti, međutim, u drugoj fazi politika je nadvladala struku i nažalost iskoristila ovu situaciju u predizborne svrhe. Naravno, priznanje i zahvalnost trebamo uputiti prije svega zdravstvenim djelatnicima i osoblju zdravstvenih ustanova, policajcima, ali i svima drugima koji su izložili svoje zdravlje riziku kako bi karantenu što »bezbolnije« preživjeli, od radnica i radnika u trgovini do vozača kamiona ili primjerice kabinskog osoblja Croatia Airlinesa koji su mnogima omogućili povratak u zemlju ili pak škole koja je printala vizire te mnogih drugih.

Što vidite kao najveći problem hrvatskog gospodarstva u ovom trenutku? Je li ovo prilika za neki novi početak?

– Što je veća kriza, to je veća i prilika! Ako nije bilo do sada jasno, sada je sasvim jasno, da je dugogodišnje oslanjanje isključivo na turizam i zapostavljanje ostalih resursa, prije svega proizvodnje hrane i implementacije novih industrija, dovelo do svih ključnih problema.

Zvonimir Mršić / Foto: D. KOVAČEVIĆ

Točka preokreta

Po vašoj procjeni, što će se događati s hrvatskim proračunom nakon lipnja, na koji način će se puniti, odnosno »krpati«, i dokle po vama kriza može ići? Je li zaduženje jedini spas, i po kojoj cijeni?

– Rebalans proračuna koji je usvojen na sjednici Sabora kad je on raspušten, »tehnički« je dokument čiji je vijek trajanja samo do prve sjednice nove Vlade nakon izbora. Kašnjenje ugovorenih potpora za svibanj govori da stanje u proračunu nije ni blizu onoga što je Vlada očekivala i očito je da je njegovo punjenje manje, ali i da zaduživanje ne ide planiranom dinamikom. Nadam se da je ministar financija osigurao financiranje države do kraja ljeta, a tada će nova Vlada trebati predložiti ponovno »hitne« mjere do kraja godine, pa i pronaći financiranje za njih. Krizom se trebalo upravljati proaktivno, zaduživanjem na početku. Niti jedna zemlja kroz ovu krizu neće proći bez značajnijeg zaduživanja pa je očekivano i da se i Hrvatska zaduži. To je trebalo već učiniti, jer kad je izgledno da ulazite u krizu, posebno ovako nepredvidivu, morate što hitnije skupiti raspoloživ novac jer što duže odgađate, zaduživanje će biti skuplje. Spomenuo sam Sloveniju – četiri velike EU članice početkom ožujka izdale su više od 30 milijardi eura obveznica na međunarodnom tržištu kako bi osigurale novac za krizu. Danas im ni to nije dovoljno, ali s 30 milijardi na računu lakše se diše.
Naša Vlada okrenula se domaćem tržištu i tako smanjuje likvidnost pa i mogućnost zaduživanja gospodarstva i građana. Planirani proračunski deficit bez drugog vala je 25 milijardi što znači da bez zaduživanja ne možemo, a ono će biti skuplje zato što to nismo učinili na vrijeme.

Jesu li reforme u Hrvatskoj samo predizborna deklaracija, ili su doista moguće? U kojim segmentima?

– Siguran sam da bi građani koji su umorni od vječitih obećanja reformi koje nikako da se dogode, zbog vlastitog boljitka bili spremni podržati reforme. Ovo je sigurno dobar trenutak jer smo imali događaj koji je zapravo potpuno neočekivan i na koji nas nitko nije mogao pripremiti. Međutim, važno je naglasiti da reforma nije samo smanjivanje broja nečega, općina, zaposlenih i slično. Reforma je suštinska promjena poslovnog modela koja je Hrvatskoj nužna.
Primjerice, SDP-ov projekt digitalne transformacije države ima cilj da se u potpunosti promijeni način pružanja usluga državne uprave, ali i da se potakne digitalna transformacija gospodarstva. Na taj način oslobodili bi se veliki resursi koji se mogu puno efikasnije upotrijebiti nego za »premetanje papira« ili »lupanje pečata«. Jednako je i s lokalnom samoupravom. Prvo i prije svega radikalna decentralizacija, a kao posljedica toga doći će do teritorijalnog preustroja.

Preustroj?

– Ili ćemo državu učiniti efikasnijom i konkurentnijom ili ćemo se ponovno čuditi kako nema investicija, zašto nam ljudi odlaze… Ovo je taj »čarobni trenutak« za točku preokreta! Zato bi za Hrvatsku bilo bolje da izaberemo direktora upravljanja promjenama – change managera, a ne premijera!

​Sredstvo kao cilj

Zbog čega, po vašem mišljenju, hrvatsko gospodarstvo nema strateške planove razvoja; koja je vlada dosad najbolje upravljala ekonomijom. A opet, koja su postignuća ove vlade – sigurno ih ima?

– Nemamo jasnu nacionalnu strategiju, pa onda u nedostatku sredstvo pretvaramo u cilj. Nama je cilj bio ući u EU, umjesto da smo jasno definirali koje ciljeve time želimo postići. Koliko će rasti GDP jer smo dijelom zajedničkog tržišta, kako ćemo to postići. Pa smo tu gdje smo! GDP ove godine će biti manji nego 2008. godine. Osim turizma koji ima dominantan udio u gospodarstvu i poljoprivrede, gdje smo očito neuspješni, nismo definirali niti jedan sektor, granu pa razvili politike i mjere za njegov razvoj. Čak nismo ni turizam pretvorili u vlastitu prednost jer nije zaživjela »plavo-zelena« brazda. Kineska je poslovica: ako ne znaš kamo želiš stići, možeš izabrati bilo koji put. Zato, Hrvatskoj je potrebna jasna ambicija – kakva želi biti za 30 godina i oko toga je potreban nacionalni konsenzus. A onda se nadmećemo tko će ponuditi bolje rješenje kako da brže to postignemo. Reći će neki, kaj me briga kaj bu bilo za 30 godina! Ali ne možemo mijenjati strateške ciljeve svake četiri ili osam godina. Na primjer, cilj sadašnje Vlade je bio postizanje kriterija za uvođenje eura – posljedično smanjivanje deficita. I u tome su bili uspješni. Ali uvođenje eura je sredstvo za postizanje nekog cilja, a ne cilj sam po sebi.
Pri tome deficit je smanjivan zbog povećanja proračunskih prihoda (gospodarskog rasta) i smanjivanja cijene zaduženja. Refinancirano je puno državnog duga po značajno povoljnijim uvjetima. Nažalost, nije iskorišteno vrijeme rasta da bi se smanjila državna potrošnja. Država se treba ponašati anticiklično – u vrijeme rasta štedjeti i provoditi reforme, a u krizi javnom potrošnjom što nužno ne mora značiti da povećanje državne potrošnje nego daje poticaje, subvencije privatnom sektoru, pozitivno utjecati na potražnju!

Kako biste ocijenili rezultate u poljoprivredi?

– Spomenut ću nekoliko podataka pa neka vaši čitatelji prosude! Prije deset godina ukupna vrijednost poljoprivredne proizvodnje bila je 22,5 milijarde kuna uz tri milijarde subvencija (poticaji, potpore..). U 2018. bila je 17 milijardi uz četiri milijarde subvencija. Dakle u deset godina vrijednost proizvedenih proizvoda u poljoprivredi pala je za pet milijardi kuna, a subvencije su povećane za milijardu kuna. Istovremeno uvozimo poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti 22 milijarde kuna i to mlijeka, mesa, povrća i voća. Samo čisto kao prisjećanje – vrijednost poljoprivredne proizvodnje prije rata bila je 32 milijarde i bili smo neto izvoznici.
Legitimno je pitanje kako to da smo prije deset godina jednu kunu subvencije konvertirali u sedam kuna vrijednosti proizvodnje, a danas u svega četiri kune? Kako to da je Hrvatska jedina zemlja EU-a gdje je pala proizvodnja mlijeka dok u svim ostalima je u porastu i to za preradu u sir i maslac?
Svi si trebamo postaviti pitanje može li hrvatska poljoprivreda proizvesti proizvoda u vrijednosti 25 milijardi kuna i više. Uvjeren sam da može. A za to nam je potrebna odvažna poljoprivredna politika, reaktivacija 800 000 hektara neobrađenog zemljišta, podizanje plastenika i staklenika, trajnih nasada, navodnjavanje, brendiranje i otvaranje kanala prodaje i mnoge druge mjere.
Dio uvoza se vrlo lako može supstituirati domaćom proizvodnjom, a Europa je »gladna« svježeg povrća, a domaća prehrambena industrija sirovina.

Mudre vlasti uvijek u izazovnim vremenima pozovu sve koji žele pridonijeti iznalaženju rješenja da se pridruže. Da je bio uspostavljen dijalog, sasvim sigurno i rješenja su mogla biti kvalitetnija

​Priča o Agrokoru

U tom kontekstu, neizbježno je pitanje Agrokora – bili ste nakon Podravke savjetnik u Agrokoru, koji ste prošle godine napustili. Možete li malo pojasniti svoj put u tom dijelu vaše karijere, i dati ocjenu o tome kako je vlast završila i tu priču?

– U Agrokoru sam bio savjetnik izvanrednog povjerenika za prehranu: vodili smo grupu od 11 poduzeća s godišnjim prihodom od 1,2 milijarde eura i 150 milijuna eura EBITDA. Moj tim ne samo da je stabilizirao poslovanje i sačuvao poziciju svih brandova na tržištu, nego je i značajno povećao efikasnost poslovanja još jednom dokazujući da je upravo kriza prilika za promjenu poslovnih procesa.

Lex Agrokor ostaje trajna dubioza?

– Neću ulaziti u raspravu na koji način je zakon donesen i dvojbe je li bilo nepravilnosti u odabiru konzultanata i visini njihovih naknada, nego ću pobrojati samo neke činjenice. Fortenova je kompanija čiji je dug danas gotovo pet milijardi eura manji i to pretežito jer su se strane banke odrekle duga. Radnicima su u međuvremenu značajno povećane plaće, dobavljači su naplatili gotovo sva potraživanja – ostalo je 50 milijuna eura takozvanog starog duga; i danas naplaćuju u roku od 60 dana, a poslovanje kompanija prije COVID-19 bilo je bolje nego u vrijeme Agrokora. Jedino tko je ostao bez svega su dioničari.

Ako gledate iz perspektive radnika i dobavljača ta specijalna predstečajna nagodba bila je za njih i više nego uspješna. Iz perspektive banaka neke su prošle jako loše, a neke manje lošije, ali ipak su ostvarile značajne otpise. Potpuno nezadovoljni mogu biti dioničari.

Da li se moglo postupati na drugačiji način? Naravno, moglo se prepustiti tržištu da razriješi taj problem. Sada možemo samo teoretski raspravljati o tome kakvi bi bili efekti. Međutim danas imamo najveće poduzeće sa sjedištem u Hrvatskoj koje još uvijek ima visoku razinu duga suočeno s izazovima krize, ali i odličnom perspektivom. Sadašnji vlasnici izvjesno je da nisu dugoročni investitori i da će prije ili kasnije doći do velikog vlasničkog preslagivanja. Bilo bi dobro kada bi mirovinski fondovi i hrvatska prehrambena industrija imala interes za preuzimanje. To bi pomoglo konsolidaciji nekih industrija osnažilo njihovu poziciju na tržištu kao i izvozni potencijal.

Trebamo stabilnost

Jedan ste od ljudi koji piše novi SDP-ov izborni program – kakav dogovor imate s Davorom Bernardićem, i kako vidite svoju ulogu u ovom trenutku? Hoćete li biti na listi ili ste, s još nekima koji se u medijima u tom kontekstu spominju, kandidat za izvršnu vlast?

– Moj motiv je sudjelovati u definiranju SDP-ovih gospodarskih politika kojima ćemo učiniti ključne promjene kako bi poduzetnici bili oni obrtnici, mikro, mali, srednji ili veliki i investitori, mogli imati dobar posao i volje dalje investirati dalje u Hrvatskoj.

Neću niti pitati treba li Bernardić kao šef stranke biti kandidat za premijera, ili te dvije stvari mogu biti odvojene?

– Parlamentarni izbori nisu izbori za premijera i nametanje takve izborne dileme daljnje je podcjenjivanje Hrvatskog sabora. SDP želi vratiti vlast u parlament čija će uloga biti značajno drugačija nego u ovom mandatu. Većina u parlamentu odlučuje o tome tko će biti premijer, a legitimno je da Bernardić kao predsjednik SDP-a i čelni čovjek Restart koalicije ima pravo to i tražiti.

Može li SDP dobiti ove izbore, ili bi rezultat mogao biti izjednačen? Odnosno, je li nam sudbina velika koalicija? U trenucima velikih kriza »vlade nacionalnog jedinstva« često su korisna kombinacija.

– Za Hrvatsku je važno da se u što je moguće kraćem roku, još u srpnju, formira stabilna parlamentarna većina koja će izabrati Vladu. Zato će biti velika odgovornost na relativnim izbornim pobjednicima, i ukoliko nitko ne osvoji 76 mandata na izborima da se pregovori odvijaju brzo kako bi se postigao dogovor. Uvjeren sam da će SDP biti u poziciji da okupi većinu za sastavljanje izvršne vlasti.

​Bitne su poruke

Koje će biti glavne poruke programa SDP-a za ove izbore?

– Spomenut ću ključne postavke gospodarskih politika. Prije svega tu je pripremljeni set kratkoročnih mjera, već uobličenih u zakonske prijedloge ili vladine odluke, a kojima želimo odgovoriti na izazove do kraja godine. Jedan od njih je i Zakon o skraćenom radnom vremenu koji bi trebao sačuvati veliki broj radnih mjesta nakon što prestanu djelovati mjere tromjesečne mjere nadoknade plaće.

​Naš cilj je izlazak iz krize po V modelu, dakle osigurati gospodarski rast 2021. godini u visini pada GDP-a ove godine, a nakon toga ostvarivati iznadprosječne stope rasta, da dijagram bude u obliku slova V. Generatori rasta su osobna potrošnja povećanjem neoporezivog dijela plaće i novim zapošljavanjima kao posljedice gospodarskog rasta. Investicije su izuzetno značajne jer je ostalo neiskorišteno 7 milijardi eura EU fondova koje moramo iskoristi u naredne tri godine – ili 2,3 milijarde godišnje. Osim toga obnova Zagreba generirat će sljedeće godine između 2 i 3 posto gospodarskog rasta. Posebnu pažnju smo posvetili poticanju izvoza gdje nam je cilj da svake godine dodatno povećamo izvoz za minimalno milijardu eura. Kod izvoza je vrlo detaljno razrađen akcijski plan koji između ostalog predviđa i mjerenje uspješnosti diplomatskih predstavništava kroz rast izvoza i te zemlje.

Već smo govorili o poljoprivredi, ali da još jednom spomenemo cilj nam je da vrijednost poljoprivredne proizvodnje svake godine raste 500 milijuna eura čime bi s jedne strane supstituirali uvoz, a s druge strane povećali izvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Održivi rast temeljit ćemo da promjeni poduzetničkog okruženja i klima kao bismo po kriterijima Doing Business bili uvršteni među 20 najboljih zemalja u svijetu. Posebnu pozornost smo posvetili IT sektoru koji je pokazuje najveći stupanj inovativnosti i internacionaliziranosti poslovanja kao i industriji 4.0. Želimo stvoriti uvjete da Hrvatska bude klijalište za start up-ove u ovom dijelu Europe.

Smanjit ćemo troškove poslovanja kroz smanjivanje poreznog opterećenja, primjerice 10 posto PDV-a u turizmu, smanjivanja parafiskalnih nameta, a digitalizacijom očekujemo značajne uštede za poslovanje poduzeća.

Tu se opet vraćamo na pitanje reformi: Bernardić je, predstavljajući Restart koaliciju, otvoreno najavio i reforme u javnoj upravi, teritorijalnom ustroju i druge uštede. Može li se na tome dobiti izbornu pobjedu?

– Izbore će dobiti onaj tko bude imao dovoljno jasne poruke kojima će uvjeriti građane da to što im nudi jest u njihovom interesu i stekne njihovo pouzdanje da ima sposobnosti to učiniti. SDP ne predlaže reforme nego promjenu modela i načina obavljanja pojedinih poslova kao bi usluge koje država pruža građanima postale dostupnije, jednostavnije, brže, jeftinije…
Ovo je taj trenutak, točka preokreta! Na građanima je da odluče žele li iskoristi taj trenutak, žele li da se sve odgodi na neko vrijeme ili da se promjene sporije ili uopće ne provode.