Razgovor sa Zoranom Vakulom, meteorologom – pjesnikom, red je barem pokušati otvoriti stihom, recimo ovakvim nekakvim:
– Daleko je to od bilo kakvog trača,
da se Zoran Vakula u Pitomaču vraća,
ne na mjesto zločina, već na polje sušte radosti,
Pitomača je, naime, igralište njegove mladosti!

Stih, makar bio i nezgrapan, potpisuje vaš novinar ne bi li brže, lakše i odmah došli do onog bitnog: da je Vakula napisao pjesničku zbirku »Rimovane meteoprognoze u doba koronaviroze« i da ju je promovirao u petak u Kući Petra Preradovića u Grabrovnici pokraj Pitomače.

Nije bez vraga Pitomača, jer mali Vakula je tu, među ostalim, onomad štampao i(li) izdavao svoje novine!? Kako su se zvale, o čemu su pisale, je li urednik Vakula bio zadovoljan Vakulom novinarom i je li trud svih zaposlenih uredno honoriran? Koliko je uredniku i novinaru uopće tada bilo godina? I da, jesu li novine imale – vremensku prognozu!?

– Uh, koliko pitanja odjednom!? Vidim – i priprema za razgovor bila je temeljita. Da, hvala Općini Pitomača ne samo što je pomogla objavu moje prve pjesničke zbirke, nego i što je omogućila njezinu prvu promociju u mjestu gdje je počelo javno objavljivanje mojih literarnih uradaka – u rodnoj kući poznatog hrvatskog pjesnika Petra Preradovića, nedavno preuređenom Interpretacijskom centru Kuća Petra Preradovića. Nekada davno na Preradovićevim susretima pročitao sam moju prvu pjesmu u rimi posvećenu Pitomači, a i neke prozne tekstove. Časopise tamo nisam pokazivao. Oni su bili samo za obitelj i bliske prijatelje.

Pisao sam ih povremeno tijekom osnovne škole na pisaćem stroju u ograničenom broju primjeraka, ovisno o kvaliteti i debljini indiga koji sam stavljao između papira, pa poslije rukom docrtavao križaljke, rebuse, karikature… U njima su bile vijesti iz života Pitomače – politika, sport, kultura, enigmatske stranice, poneka pjesma i priča, ali ne i vremenska prognoza. Tada o njoj nisam razmišljao, ni kao novinar, ni kao urednik… Najprije sam pripremao »Zec – zanimljiv, ekonomičan, odličan«, zatim i »Zeko – zabavan, ekonomičan, koristan, odličan«. Osim tih časopisa, koje sam radio »ilegalno«, za svoj gušt, kao član novinarske, literarne i recitatorske grupe u Osnovnoj školi Petra Preradovića u Pitomači, pripremao sam i školski list »Preradović« koji smo tiskali na šapirografu ili nekom sličnom stroju. Tekstove bi pisali na pisaćem stroju, a sve slike najprije crtali pa poslije crteže po linijama probadali iglicom…

Putovi Gospodnji

Crtice iz djetinjstva kazuju da vas je sve vodilo k svjetlima pozornice! Konferansije na školskim i mjesnim priredbama, ministriranje u crkvi, interes za film, sportovi razni, među kojima i kuglanje… Zašto onda meteorologija!? Mada, evo vas pod tim svjetlima i zahvaljujući njoj.

– »Čudni su putovi Gospodnji.« Zanimljivo je kako sada kao meteorolog i urednik na HRT-u radim mnogo toga što sam počeo učiti i raditi još na slobodnim aktivnostima u osnovnoj školi u Pitomači i kasnije u srednjoj u Virovitici. Ne samo što pišem tekstove, ponekad i rime, nego i scenarije i knjige snimanja za emisije »Vrijeme«, pa i neke druge, primjerice za »Vremenoslovni vremeplov« – mini dokumentarac o povijesti meteorologije na HRT-u. A prve spoznaje o filmskim planovima i kadrovima te o tome kako se priprema, snima i montira film, naučio sam od pokojnog Mirka Lauša u Kino-klubu »Slavica« u Pitomači, koji je godinama organizirao veleznani FEDAF – festival dječjeg amaterskog filma, na koji su u »tamo neku malu« Pitomaču dolazila djeca iz kojekojih dijelova svijeta…

Foto Davor Kovačević

Prezentacija vremenske prognoze može pak podsjetiti na vođenje – konferanse – i recitiranje pjesama na nekadašnjim priredbama u povodu Dana žena, Republike, Armije…
Za studij inženjerske fizike na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu odlučio sam se na kraju matematičko-informatičkog usmjerenja tadašnjeg COUO-a u Virovitici na preporuku i savjet fizičarke prof. Polašek, i to baš inženjersku jer je omogućavala rad i u privredi i u školstvu, uz nekoliko dodatnih ispita iz pedagogije, a meni je kao studentu s prebivalištem stotinjak kilometara od Zagreba, cilj bio što prije diplomirati i zaposliti se – bez posebnih planova gdje – te smanjiti roditeljski trošak mojeg studiranja i stanovanja. Meteorologiju sam pak izabrao tek na 3. godini studija.

Rima! Talent za rimu. Pjesma u rimi. Je li uvijek bilo tako i je li rimovati sve i sva uopće lako!?

– Lako, kako kada – ali rimu oduvijek imam »rada«. Pri čemu mi je odviše smiono nazvati sve moje rime pjesmama. Poštenije bi bilo reći kako su to većinom tekstovi u rimi, donedavno nepravilnog broja slogova, a tek sam u posljednje vrijeme počeo misliti i na njih. Inače, još čuvam moje prve rimovane tekstove – vijesti iz društveno-političkog života Pitomače, koje sam kao svojevrsni dopisnik telefonski dojavljivao na Radio Đurđevac i Radio Viroviticu.

Zbirkom ste obuhvatili doba od proljeća 2020. do ljeta 2021. godine. Zašto baš taj period? Je li korona bila okidač, ili je zbirka svojevrstan lijek protiv te pošasti, strategija obrane?

– U zbirci su svakodnevne meteorime – vremenske prognoze u rimi i barem četiri stiha, koje sam pisao od 31. ožujka 2020. do 13. lipnja 2021. i prvog rođendana pokojnog Dalibora Sokolića, kojeg su njegovi poznanici i prijatelji obilježili bez njega. On i Suzana Pardačer ponajviše su me motivirali na pisanje rimovane meteoprognoze baš svaki dan, koje su prenosili na Facebooku, Twitteru i Instagramu, a ja sam ih objavljivao i na LinkedInu, ponekad i na internetskim stranicama HRT-a, pa čak sam neke izgovarao u emisijama Vrijeme.

Inače, prognozu u rimi počeo sam pisati znatno prije, ali samo povremeno, ne svaki dan. I nekada u dvostihu, nekada čak svojevrsnom traktatu, ovisno o inspiraciji. Objavljivao sam ih kao dodatak uobičajenim prognozama – kratkim proznim tekstovima uglavnom klasičnog sadržaja u kojem se za neko područje ili mjesto opisuje prognozirana naoblaka, oborine, vjetar i temperatura zraka. Činilo mi se da će se tako vremenska prognoza lakše zapamtiti, a i dodatno promovirati i prognoza i meteorologija. Povremeno sam neke rime slao prijateljima, kolegama i poznanicima od kojih sam primao kojekakve kritike, pri čemu od mnogih i dodatni poticaj za pisanje. Neki su ih čak objavljivali na radijskim postajama.

Tako sam nenamjerno ostvario prema dostupnim mi informacijama u svijetu jedinstven projekt – više od godinu dana svakodnevnih sažetih vremenskih prognoza u stihu, uz iznimku dana kad sam bio na godišnjem odmoru.
Početak je bio zbog dogovora Dalbača i mene, neovisno o koroni, koja se ne spominje samo u stihovima s vremenskom prognozom, nego je kriva i za dobar dio nekroloških stihova. Korona nije bila okidač za zbirku – ona je moja davna želja. Čak je i koolegica novinarka Božena Matijević lobirala za nju još prije pet godina.

Heroji nacije

Spominje se rimom i Stožer civilne zaštite. Kaže stih: »I dok je srca, bit će Kroacije/ pogotovo uz ovakve vodeće heroje nacije.« S obzirom kakve su nam brojke zaraženih i koliko se svijeta nije cijepilo, možda je vrijeme za neki novi stih!?

– Hvala za pozorno čitanje, koje ne mislim da je baš lako jer u zbirci ima čak 125 stranica prilično gusto napisanih stihova, pri čemu u dijelu rimovane meteoprognoze nema rime koja se ponavlja… Taj je stih nastao potkraj ožujka prošle godine, povodom meteokarikature Davorina Trgovčevića, predsjednika Hrvatskog društva karikaturista. U međuvremenu se mnogošto dogodilo. No, kad se analizira kako je gdje tko u svijetu prošao – mislim da je nama još razmjerno dobro.

Pokazuje zbirka rimom još dva, tri područja vašeg nesumnjivog interesa – sport, kazalište i HRT! U rimi i važne nogometne utakmice, i čini mi se vama još važnije kazališne predstave, a bome i televizijski klasici i noviteti.

– Osim na rimovane meteoprognoze, u zbirci još postoje i dijelovi posvećeni klimatologiji i biometeorologiji, te promidžbene rime, prigodnice i već spominjani nekrolozi. Možda je zanimljivo spomenuti da je zbirka i svojevrsna promocija HRT-a, koji se spominje čak 55 puta, i još dodatno TV kalendar, Andromeda, Teletekst i Internet HRT-a, HRT METEO aplikacija, Zvijezde pjevaju, Pozitivno, Doba uskoka, Pametan kao kokoš, tvrdoglav kao magarac, Crno-bijeli svijet, Potjera, Digitalna noć muzeja…

No, osnovni cilj je promidžba meteorologije. Makar, i sami se pitate u jednom trenu: »Pokušavam biti umjeren/jer znam da je to sklizak teren/ i ne pretjerujem često/pitajući se: je li rimi u meteorologiji mjesto!?« Je li joj tu mjesto, treba li i zašto rimu koristiti u meteoizvještajima često!?

– Mislim da je i ovdje, kao i u svemu – važna mjera. Umjerenost u svemu – jelu, pilu… Ni u čem’ ne treba pretjerivati. Bez bombastičnosti i senzacije – samo pouzdane i kvalitetne meteoinformacije. Mnogi lakše pamte kada je nešto u rimi. Pa zašto povremeno ne i vremenska prognoza?!

Realist, čak naturalist

Kako kod vas rime zapravo nastaju? Sudeći po datumima, piše se tu na dnevnoj bazi. Reagirate li u trenutku, pa brzo smišljeno zapišete, ili je proces druge vrste?

– Kako kada. Neke su rime nastale gotovo u trenu, hipu, pa čak i »hiku«, uz gužvu i viku, a neke i uz tihu i dugotrajnu muku veliku. Neke su »naišle« čak u vožnji, uz trud samo tobožnji, pa bih ih snimio na diktafon i poslije zapisao, a neke sam pak dugo promišljao, pisao, brisao…

Zoran Vakula u stihu. Velite: »Za prognozu uvijek oran, nikad od posla umoran.« Baš nikad!?

– Piše »nikad«? Ma nije moguće. Takvo što ne bih napisao. Nisam za isključivost. Piše »rijetko od posla umoran.« Što je mogući dokaz da sam itekako pazio na skoro svaki stih.

Još jedan tu zanimljiv stih, onaj koji kaže da ste ljubitelj prirode i da ne volite ljudske izrode. Što vas ljuti, odnosno, što vas može naljutiti? I kako to da baš svaki zapis u sebi ima onog ljudskog optimizma!? Može li Vakula u rimi biti, recimo, ljut!?

– U autodijagnozi sam se prilično »ogolio«. Iako nisam pio. Hm, možda nisam smio?! Neki vele da sam baš s tim rimama »pogodio«!? … Ljuti me ljudska glupost, bezobrazluk, oholost, sebičnost… I kao u reklami: »I to nije sve!«… Nemam osjećaj da sam baš optimist. Više realist. Katkad čak naturalist. Pa i pesimist.

S jedne strane nedavno tiskana slikovnica čiji nastavci samo što nisu, s druge zbirka pjesma. Što je ostalo? Možda da zatvorimo krug s – novinama!

– Da objavljujem novine? A ne. To je odviše za jednog čovjeka, pa i više njih. Drugi je plan. Nakon što će se poslije »Vjetropiraste« u svibnju, pa sada zbirke rima, potkraj studenoga pojaviti »Oblačasta« – druga u seriji meteoslikovnica »Vremenaste priče« Nika Titanika i moje malenkosti – za sljedeću su godinu u planu naša »Zrakasta« ili »Sunčana« te trenutačno nazvana »Kapljičasta«, a u pripremi su još neka iznenađenja. Nadam se ugodna, koja će možda potaknuti ponekog da se bavi meteorologijom, pa i diplomira geofiziku na PMF-u…