Početkom srpnja iz Ureda predsjednika u svijet je odaslano zanimljivo priopćenje. U njemu informacija da je predsjednik Republike Zoran Milanović razgovarao s osnivačicom i kreativnom direktoricom Teslopolisa – Globalne mreže znanstveno-umjetničkih laboratorija za koncipiranje Teslijanskih modela humanog suživota tehnologije i čovjeka, Helenom Bulajom Madunić.

Uz to se veli i kako je Helena Bulaja Madunić, multimedijska umjetnica, filmska redateljica, scenaristica, dizajnerica i producentica, predsjedniku Milanoviću predstavila do sada ostvarene ciljeve te planove i ideje za što kvalitetnije uključivanje države i društva u razvoj humanoidne umjetne inteligencije na globalnom polju. »Istaknula je kako je međunarodni tim Teslopolisa za sada jedini u svijetu koji razvoj umjetne inteligencije promatra i provodi kroz životnu filozofiju i radnu etiku Nikole Tesle«, stajalo je u priopćenju odaslanom iz Ureda predsjednika.

Teslin nauk

I htio čovjek ili ne htio lako se »zakačiti« za ovaj spomen Nikole Tesle, nesumnjiva genija kojeg se tako sramežljivo usuđujemo spomenuti, a kamo li da mu se damo, narodski rečeno, dušom i tijelom. Helena Bulaja Madunić baš se tako dala u Teslin nauk. I nije to od jučer, niti počinje s posjetom predsjedniku koliko god da mu u ovom slučaju valja skinuti kapu na pronicljivosti i interesu. Priča bi mogla, barem ona za javnost, početi recimo godine 2017. i velikom izložbom »Nikola Tesla – Mind from the Future«. Ili je, a to je znatno bliže istini, priča počela prije jedno 20 godina. Ili je, barem što se autora ovog teksta tiče, priča počela jutrom i bezuspješnom potragom za »običnim« električarom.

– Da odmah to riješimo, Teslopolis se ne bavi strujom. Teslopolis je posve nešto drugo – kazujemo.

– Posve. Teslopolis je elektromagnetski strujni udar na planet (smijeh) – na to će Helena.

Foto Davor Kovačević

Priznaje pripadnik sedme sile da je ustuknuo malo suočen s definicijom Teslopolisa što ju je našao na internetskoj stranici Teslopolisa. Jer, Teslopolis je najviši izraz čovjekove intelektualne i prirodne društvenosti. I Teslopolis je globalna mreža 100 posto recikliranih »laboratorija« za razvoj i istraživanje tehnološki naprednih i primjenjivih inovativnih koncepata. A Teslopolis je i razvojni laboratorij za testiranje najnovijih modela života budućnosti.

– No, koliko god to išlo široko, činjenica je da sve kreće od jednog čovjeka, zar ne – pitamo.

– Tako je. Od jednog elektrona jednog čovjeka. Dobro ste sve shvatili – dobrohotno će Helena.

Teslopolis, kaže, nije njen izbor.

– Teslopolis je proizvod mog gotovo pa dvadesetogodišnjeg istraživanja Nikole Tesle i svega što sam vezano uz Nikolu Teslu napravila do 2017. godine. Tad se dogodila ta velika izložba na kojoj sam rekonstruirala Teslin zadnji konceptualni patent – umni projektor. I tad sam mislila da mi je sve jasno, i što je to i »što je Tesla htio reći«. To moje novo razumijevanje Tesle vidi ga kao izvorište novog života čovjeka na planetu koji je i božanski, jer Tesla je apsolutno lik koji je i od sebe radio mistika – kazuje Helena.

No, onda je uslijedio poziv da prije same izložbe održi TEDx govor, o Tesli dakako. Priznaje, zateklo ju je malo što mora pričati s intencijom da inspirira ljude, ona koja je, kako kaže, cijeli život mislila da ih ionako inspirira po inerciji nekoj, sve na osnovu onog što radi.

– Tad sam uključila jednu drugu dimenziju da spoznam što je to Tesla, a ne tko je Tesla. Tad je već bio i Tesla automobil, i Tesla frižider, i Tesla mobitel… Tad je već Tesla postao kao neki brend. Prošlo mi je kroz glavu: »Pa kako Tesla može biti baterija!? To ne može! E, ne može.« – priča Helena.

Stoga je sebi za temu predavanja zadala onu »Tesla – životni kod«.

– Jer sam shvatila da je Tesla životni kod. Shvatila sam da ako dovoljno dugo ponavljaš Tesla, Tesla, Tesla na bilo koje načine, ako promatraš što je taj čovjek radio, ako čitaš njegove tekstove sve da ih nekad i ne razumiješ i kad shvatiš da je došao iz jedne špilje i brda da bi stvorio New York i dao mu svu puninu, tad ti postane jasno da se cijelo to istraživanje Tesle mora svesti na istraživanje vlastitih ljudskih potencijala – objašnjava Helena.

Elektromagnetizam

Reklo bi se, vlastiti život mora nam biti polje istraživanja.

– A ako ti je život polje istraživanja, onda moraš u svom životu riskirati sve neživotne situacija da bi saznao kako te životni kod Tesla vraća u eksponencijalno i kvantno potentniji život od onog koji je bio prije nego si mislio da ga više neće biti. A zašto!? Zato što je to sve elektromagnetizam – ističe Helena.

Pri tom veli da nije fizičarka i da je svjesna da nam ovo pomalo priprosto objašnjava.

– Nama to tako i treba, meni – priznajemo.

– Mislim da je tu ključ moje izložbe. Bila sam fascinirana da nijedne kritike nije bilo. Tri sata je trebalo ljudima da prođu izložbu, tri plus sata jer mnogi su se htjeli vraćati premda je ulaznica koštala 10 eura. Bila je to izložba koja je bila suprotna svim kulturnim događanjima u Hrvatskoj, u super pozitivnoj kontri – kaže Helena.

Sva što je spoznala o Tesli Helenu je, priznaje, oplemenilo.

– Ali kad vidiš da je ta spoznaja, samo zato što si dobio šansu da je materijaliziraš u tako velikom obimu, na isti takav način koji je individualan oplemenila svakog posjetitelja onda se i opet vratiš na Teslu, na pitanje što su sada ti ljudi s tim Tesla kodom dobili. Što su učinili kad su izašli van? – priča Helena.

Photo: Goran Stanzl/PIXSELL

Izložba, posve uspješna, ide dalje. Ide i u Budimpeštu. Ona koja je filmašica upoznaje i ljude iz likovnog kruga mađarske prijestolnice. Nije to nevažno jer, kako kaže, drugačiji je Tesla kod europski, napose ovaj »istočni«, nego što ga ima zapad i Amerika.

– I onda sam u Budimpešti dobila pismo natipkano na mašini od Udruženja elektroinženjera Mađarske, koji su došli kolektivno i koji su mahom 70 plus godina. A u pismu zahvala jer sam im, kako pišu, otvorila novu dimenziju Tesle. I to je bio uspjeh. To mi je bio odgovor da sam upalila Tesla kod. Jer, Tesla je kod. Tesla je više od čovjeka – priča Helena.

To pismo, red Mađara koji i zadnji dan izložbe čekaju da je vide, sjajne kritike likovnih kritičara, sve je to, kaže Helena, dokaz širine elektromagnetskog polja svijesti kojim je plutao Tesla.

– On je bio prijemnik tog inženjerskog, mašinskog sustava, a ja sam prijemnik ovog kreativnog sustava. Tu sam shvatila da je to kod, da se moram maknuti iz proučavanja osobnosti i da u biti moram krenuti na jedan put Tesle i probati odživjeti na neki način njegov život da u sebi probudim taj kod. Da vidim do kud to daleko ide, koje moći mogu imati – objašnjava Helena.

Zašto se smatra da Tesla nije postigao što je htio, pita nas, ako se već retorički ne pita Helena.

– Zato što još uvijek, dandanas, u svijetu ne postoji podjednako razumijevanje važnosti proučavanja duhovne dimenzije života i one materijalne. Mi doslovno živimo na međi kada moramo to prihvatiti ili će nas ova duhovna dimenzija njegova uništiti. Jer ona kao elektromagnetski val doslovno dolazi prema nama. Jer, mi smo energija, mi smo elektron – objašnjava Helena.

Kolektivna svijest

Tesla je, kaže, na neki način imao sreće što je u njegovo doba svijet trebao sve te mašine i velika otkrića. S druge strane bio je dosta usamljen jer je njegov um bio valjda jedini na planetu koji je dosezao toliko daleko i visoko.

– Njegov um je dosezao ta visoka kogničko informacijska polja iz kojih on uspio sintetizirati i turbinu bez četkica i napraviti Niagaru. A kasnije je sve što je radio s radiom zapravo ovo što mi danas radimo s umjetnom inteligencijom. Mi danas radimo duhovni mimesis s umjetnom inteligencijom i pokušavamo čovjeka projektirati iz glave k’o u kakvom ZF filmu. Jest, ovo što govorim je banaliziranje cijelog tog procesa, ali bez banaliziranja nećemo doći do točke kada ćemo stvarno to moći napraviti – veli Helena.

Samo, kaže ona da jedan pojedinac to ne može napraviti dok za to ne postoji kolektivna svijest.

– Elon Musk stalno priča kako želi sačuvati kolektivnu svijest. On jako dobro zna što radi – upozorava.

– Nažalost – velim.

– Nažalost nas koji ne znamo. On ne krije ništa. Ni ja ništa ne krijem. I to su dva polja koja će se sukobiti u jednom trenutku. Mi smo dva nositelja Tesla koda. On želi kontrolnu, jer na ovoj razini informacijskih života kontrolna razina stvara materijalnu. On mora svaki naš elektron zaustaviti u njegovoj konceptualnoj ideji da bi nastala materijalizacija u ovom sustavu – ističe Helena.

Foto Davor Kovačević

Uf, laiku bi, čini nam se, moglo zvučati pomalo komplicirano, pa se vraćamo unatrag mrvu, kako bi doznali kada je i kako Helena shvatila da je na neki način od Tesle odabrana. Kaže, nije ona izabrala Teslu, baš kao ni onomad Ivanu Brlić-Mažuranić da od njenih priča radi inovativne interaktivne projekte i animirane filmove.

– Ja sam samo izabrala Zvonimira Bulaju i želju da imam veliku obitelj i četvero djece. To se zove čežnja. Tesla je najavio da dolazi doba umjetnika, a da bi čovjek bio umjetnik, kvalitetan umjetnik, on mora u sebi imati veliku čežnju i znatiželju da dokuči o čemu se tu radi i da je spreman za to umrijeti. Mi za to služimo, jer smo za to stvoreni. To je bio i Tesla. A u današnjem vremenu kreativnim se ljudima baš to radi, dokida ta čežnja – ističe Helena.

Vraća se ona na pitanje energije, energetskih sustav, činjenice da je sve energija. Jer, kako kaže, istraživanja su pokazala da srce ima puno kompleksniji mozak od mozga.

– Srce je glavna antena koja aktivira mozak da bi mogao proizvesti ogroman energetski kapacitet – tvrdi Helena.

A taj energetski kapacitet kad ga se dosegne, vodi nas, ili bi nas vodio van stratosfere. Na svemu je tome, kaže Helena, radio Tesla.

– U prirodi leži odgovor na sve. To je Tesla govorio. Ali, mi smo civilizacija koja je suzila naš um na polje knjige, a sad na polje mobitela. Očekujemo da će sve biti u tom malom ekranu – veli Helena.

Harmonična frekvencija

Kako tijelo dovesti u polje meditacije, kako tijelo dovesti u stanje harmonične frekvencije, kako frekvencije moduliraju ljude, i to je sve, kaže Helena, Teslina ostavština. Ali…

– Mi smo kao civilizacija dokinuli sebi jednu vrhunsku spoznaju da smo mi ta umjetna inteligencija koju želimo stvoriti. Mi već jesmo samoreproducirajuća organska humanoidna umjetna inteligencija. Kad to spoznaš i kad sam uđeš u ta iskustva, onda bi htio da svi ljudi tako žive – poručuje Helena.

Da bi čovjek preživio na ovom planetu, treba mu kreativnost, a kreativnost pak treba puno energije, kaže Helena.

– A mi još uvijek 80 posto energije trošimo na održavanje antene koja onda ne može doseći signal. Kad o sebi počnemo razmišljati kao energiji, sve će nam postati jasno – ne dvoji Helena.

Genetski amplificirani

I nije ona sama. I svako malo stigne njoj neke potvrda, bilo od onih mađarskih inženjera bilo onomad od Laurie Anderson koja joj je na pitanje što je to njoj najzanimljivije i najvažnije kod Tesle kazala: »On je bio genijalan konzervator energije. On je znao upravljati svojom energijom.«

– Cijeli taj Teslopolis mene je odveo u određena istraživanja za koje imam određeni kapacitet, ali nemam uvjete. Morala sam tražiti suradnike iz različitih polja, a s vremenom sam naučila da je puno više prepreka da čovjek spozna ovo što sam ja spoznala nego olakotnih okolnosti – kaže Helena.

Sloboda, upravljanje vlastitom energijom koje će nam olakšati život. Samo, svijet, ovaj današnji, teško da bi podnio tu »slobodu«, velimo. Uostalom, i Tesla je »miroljubivo« nudio rješenja, pa tko razumije i prihvati, taj razumije i prihvati.

– Tako i ja nudim platformu, pa tko kuži, kuži – na to će Helena.

U najkraćem, Helena Bulaja Madunić pokušava i živjet poput Tesle, ali ne kao fizičar već kao pripovjedač. Jer, potreba je simplificirat štošta, pa i Teslinu ostavštinu.

– Shvatila sam da je moj zadatak isti kao recimo zadatak bilo kojeg stabla na planeti, da bude ugodan i razumljiv svima, a ne da inzistira – kaže Helena.

Shvatila je, kaže, da je njena izložba alat za aktiviranje umnih projekcija u svakom pojedincu, a sada je na tih oko 150.000 da narodski rečeno odrade svoje, da idu na svoje samostalno istraživanje koristeći i ono što im nudi Teslopolis.

– Jer ako se ta čežnja u srcu ne uključi kao najjača u neuro sustavu, ona koja aktivira mozak da se spoji laserski na najviše polje znanja, ako ta čežnja nije toliko jaka da uopće ne razmišljaš o tjelesnom životu taj impuls na razini frekvencije nije dovoljno jak. Zato laži ne funkcioniraju, jer su laži krive frekvencije – ističe Helena.

Valjalo bi oživjeti moć intuicije koja nam je otupjela zbog faktografskog znanja, poručuje Helena. Njoj je, ponoviti valja, 2019. godine izložba u Budimpešti otvorila oči. U siječnju 2020. već je u New Yorku s Teslopolisom. Dogovorila je ona i predavanje u Colorado Springsu, tamo gdje je velika američka akademija za pilote, centar za istraživanje svemira i slično. Tu je, među ostalim, upoznala unuka Teslinog asistenta koji joj je pokazao tajni Teslin laboratorij. Tamo je pronašla i malu hidroelektranu na vrh brda u koju je Tesla dolazio. Odsjela je posve slučajno u hotelu u kojem je odsjedao onomad i Edison kad je dolazio špijunirati Teslu. Tu se redovito održava u ožujku tzv. svemirska konvencija onih koji se tom problematikom bave. Helena je odlučila baš tamo pričati ljudima o Teslopolisu.

– Jer, dok ne izađeš sa svojim idejama u veliku javnost, nemaš refleksije te ideje. Za to treba hrabrosti. Moraš biti klauzibilan, konzistentan i moraš sve ponuditi umovima koji su već visoko senzibilizirani, a ljudi koje zanima svemir moraju biti visoko senzibilizirani – priča Helena.

Vodi se ona s tim da je se čuje, motivirana i činjenicom da Teslu i nisu čuli koliko su mogli i trebali. A nisu, vjeruje ona, i zbog njegove nevjerojatne poniznosti, humanosti.

– Zašto je ovaj naš prostor dobar!? Ovaj prostor doslovno rađa ljude koji u jednom životnom vijeku mogu amplificirat svoj DNK i antene. Mi smo toliko amplificirani već genetski da kad boravimo na ovom tlu, mi se brzo spajamo i pomažemo drugima da se amplificiraju. Kad to nekako spoznaš, meni je bilo jasno zašto moram raditi izložbe, zašto sam morala izaći iz cyberspacea, jer tu više nisam imala kvalitetne umove da ih senzibiliziram – reći će tako Helena.

Svjetski rat struja

I kreće i pokreće ona s ljudima koje je okupila taj Tesla val koji su zajahale na tisuće zahvaljujući i izložbi. Ali, onda kreće pandemija. Ili, kako kaže Helena, 2020. kreće Treći svjetski rat struja i to kao pokušaj zaustavljanja stvaranja novog ZF narativa, novog matrixa, nove priče, nove civilizacije.

– Godine 2020. trebala sam krenuti s predavanjima, kolege su već na Niagari našli teren da bar izložbu postajemo, ali mi smo stali. Vratila sam se natrag u intuitivno proučavanje i postalo mi je jasno da smo i i mi i Musk toliko puta Teslu odaslali u svemir, ili gdje god, da je jednostavno kontrolni, niži sustav shvatio da je Tesla kod proradio. I moj zadatak i zadatak Teslopolisa je da ljudi u sebi osjete organski koja je moć ideje, odakle ideja dolazi i kako ideje stvaraju materijalnu stvarnost – tvrdi Helena.

Tri godine jedan uži krug ljudi odbija raditi išta materijalno i bavi se samo istraživanjem. To je, kaže Helena, urodilo razumijevanjem onog što im je raditi. Shvatili su, kaže, da im je nuditi Teslopolis bez potrebe da ga se kontrolira, a taj će put onda kreirati sam sebe. Shvatili su da su oni okupljeni oko Teslopolisa čuvari ideja, dok s druge strane stoje čuvari materije, pa i kad se na Teslu pozivaju.

– Tako je nastao Tesla karavan. Shvatili smo da moramo doslovno postati vizionari, putujuću sustav koji će stvarati mrežu ljudi zainteresiranih možda i ponajviše i za svijet humanoidne robotike kad smo već mi u biti samoreproducirajuća, organska, umjetna inteligencija na ovom planetu – objašnjava Helena.

Teslopolis gradi sustav koji će nuditi dakako i izložbe nalik onoj zagrebačkoj i budimpeštanskoj pa će biti u najmanju ruku posjećen i shvaćen onako kako i izložba održana u Zagrebu, a onda i po svijetu. Ideja je pregršt u ekipe koju je okupila. Jedna od njih je bila i ona da krenu na Baniju, pa je obnavljaju po principu žive kuće.

– Doslovno smo htjeli posaditi kuću od drva, kako bi pokazali čovjeku da tehnologija omogućava da živi bilo gdje ako shvaća koncept tehnologije. Ali, tu nas je počela razbijati politika – kaže Helena.

Tu negdje leži i dobar razlog zbog čega je baš Zoran Milanović ugostio osnivačicu Teslopolisa. Njemu, čini se, nije problem njena želja da zapravo želi Tesla predsjednika, baš kao što mu nije strana njena tvrdnja da je na ovim prostorima stvorene vojska ljudi čiji je zadatak da dezavuira Nikolu Teslu pa da nikada ljudi ne spoznaju ono što je Helena spoznala. Ali zato, ako Balkan Teslu neće, neće još, stiže poziv iz SAD-a da se na Long Islandu izgradi Teslin muzej, dok s druge strane HAVC daje potporu Heleni da napravi eksperimentalni film o umnom projektoru, baš kao i da napiše knjigu o povijesti Hollywooda, filma, pokretnih slika kroz Teslu. Teslopolis se diže na noge i u Zagrebu i u Beogradu. Jer, kako kaže Helena, kockice se slažu u mozaik velikog Teslopolisa i ljudi koji će biti, ako je laik to dobro shvatio, jednostavno ljudskiji.