Život je nije mazio, no ona je upornošću, trudom i predanošću dokazala da se sve životne nevolje i nedaće mogu nadjačati. Dvadesetdvogodišnja Kristina Ivanuš odrasla je u SOS Dječjem selu Lekenik, a ovih je dana pažnju privukla i nagradom Herman Gmeiner Award, koja se dodjeljuje uspješnoj djeci SOS Dječjeg sela na globalnoj razini.

Kristina je podvodni model, studentica marketinga i komunikacije, koju je nažalost osim obiteljske situacije zadesila i bolest koju je uspješno nadvladala upravo ronjenjem.

Kad smo je pitali što bi još voljela kazati o sebi, rekla je:

– Među osnivačima sam inicijative »Moramo vam nešto reći« s Martom Divjak i Antonijom Skender. To mi je važno. Naime, Marta je posvojena, Antonija udomljena, a ja sam živjela u domu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

Svaka od nas tri ima različitu priču, ali smo dijelile istu sudbinu, a to je da nismo živjele s biološkim roditeljima. Kroz inicijativu želimo ubrzati proces posvajanja djece jer ne želimo da djeca zaglave u sustavu i da ostaju dugo u domovima.

Razgovor s Kristinom koju prijatelji od milja zovu Kiki nastavili smo uz aktualne teme, želje i ambicije. A moda i filmovi također su se našli na toj listi.

Kako vi doživljavate tu situaciju s COVID-19?

– Mene ova situacija s COVID-19 baš i ne brine, zapravo živim život kao što sam i do sada, naravno uz maske. Mislim da su mediji malo napuhali svu situaciju s koronom.

Primjer drugima

Što vam znači nagrada koju ste dobili?

– Nagrada mi je od velike važnosti iz razloga jer se osjećam posebno što sam baš ja ta cura u svijetu koja ju je dobila. Nagrada Herman Gmainer Award se dodjeljuje jednoj curi i jednom dečku svake četri godine na globalnoj razini.

Odgajateljica iz SOS Zajednice mladih me prijavila s ciljem da budem primjer drugoj djeci iz sustava u priči o tome kako se može uspjeti bez obzira kakve su vam životne okolnosti.

Kakve su vam želje? Što biste voljeli još postići?

– Moja glavna i najveća želja je imati obitelj. Kad već nisam imala prilike imati obitelj kao mala, jako se veselim osnovati svoju vlastitu obitelj u budućnosti. A moja trenutna želja je biti fotomodel. To je nešto u čemu najviše uživam: poziranje i slikanje. Nije mi problem ponoviti sto puta sliku ako treba. Uvijek to napravim s osmijehom.

Kad je riječ o školovanju te budućnosti kakve su vam ambicije i čime biste se voljeli baviti, odnosno što biste voljeli da vam bude životni poziv, profesija?

– Završila sam ekonomsku školu u Velikoj Gorici, a nakon toga upisala sam Poslovno veleučilište Zagreb, smjer marketing. Mogu reći da baš volim ekonomiju te da se jednog dana vidim u nekom marketinškom odjelu. To je grana ekonomije koja me najviše zanima.

Sigurna luka

Znam da vam nije jednostavno govoriti o nekim stvarima, ali možete li nam otkriti kako doživljavate svoje odrastanje i djetinstvo?

– Jako sam sretna što sam završila u domu jer mi se tim potezom pružila prilika za život. Moje djetinstvo je bilo lijepo i zanimljivo, stvarno sam uživala imala sam jako puno aktivnosti i nikada mi nije bilo dosadno, do trenutka kad mi je dijagnosticirana bolest, to mi je ujedno i bio najgori trenutak u mom djetinstvu. Kad sam mogla najviše uživati i igrati se, ja nisam smjela.

Koliko vam znači teta Goga te koji vam je najvažniji životni savjet dala?

– Teta Goga je moja sigurna luka, u koju znam da se uvijek mogu vratiti. Ona me je odgojila, uz pomoć nje sam postala osoba kakva sam danas. Nisam mogla ni sanjati da postoji takva osoba, ona je uljepšala moje djetinstvo. Od nje sam jako puno naučila o životu. Njezin najvažniji savjet je uvijek bilo da završim školu, škola joj je bila najbitnije od svega.

Pred vama je život koji vas u prošlosti možda nije uvijek mazio. Ipak, stvorili ste si svoj život. Pokušajte nam opisati vašu životnu filozofiju koja je zasigurno zaslužna za vaš uspjeh?

– Moj životni moto temelji se na tome da u životu ništa nije nemoguće i da uvijek može biti gore. Za svaki cilj koji bih si zacrtala dala bih sto posto od sebe da ga ispunim. I tako sam dogurala do ovdje gdje sam danas, i naravno, nikada se ne predajem. Bitno je znati da ništa ne ide preko noći, nego da se moramo jako puno potruditi da nešto postignemo.

Ništa bez ljubavi

Otkrijte nam nešto o sebi: kakve knjige volite čitati, kakvu glazbu slušati i koje filmove gledati?

– Iskreno, i nisam osoba koja puno čita knjige, ali volim gledati filmove i serije. Najdraže vrste filmova su mi akcijski, drame, i naravno oni romantičnog žanra, jer bez ljubavi nema ništa. Od glazbe volim slušati strane izvođače te neke domaće i house. Najdraža serija mi je »La casa de papel«.

Kao i svakoj djevojci, i vama je moda važna. Kako gledate na odijevanje, što volite odjenuti?

– Moda mi je zapravo jako bitna. Volim se lijepo odjevati, samo što je trendi odjeća dosta skupa. Najviše volim kupovati odjeću u dućanima u kojima je svaki komad odjeće predivan, ali kao što rekoh, skupa je i ne mogu si je često priuštiti. Najviše volim nositi haljine i kaput.

Bez misli

Ronjenje je vaša velika ljubav, ispričajte nam nešto više o tome.

– Ronjenje je moja ljubav i to već četri godine, koliko se tim sportom bavim. To je mojih 50 minuta mira, koliko traje zaron tijekom kojeg ne mislim ni na kakve probleme, nego samo uživam u ljepotama podmorja.

U ronjenju se i natječem kao model, u podvodnim natjecanjima. Postigla sam dobre rezultate u tome. Na prvom natjecanju na Visu bila sam prva, na drugom koje je održano u Rijeci osvojila sam drugo mjesto, a na trećem natjecanju na Rabu treće mjesto. Uz sve to, još često sudjelujem u ekološkim akcijama čišćenja podmorja koje organizira klub u koji sam učlanjena, RK Roniti se mora.

Bavite se i zaštitom prirode. Što biste voljeli realizirati u tom pogledu?

– Onečišćenje podmorja me u zadnje vrijeme jako rastužuje s obzirom da sam ronilac i znam stvarnu sliku podmorja. I zato sam se odlučila uključiti u akcije čišćenja podmorja, da što više smeća izvadim iz podmorja.

Stvarno je predivan osjećaj kad završi akcija i kad vidim koliko smeća smo izvadili svi skupa, te kako smo time olakšali organizmima u moru. Svaki put kad završi ekološka akcija, jedva čekam sljedeću. Ovaj mjesec, 17. listopada imamo jubilarnu 20. ekološku akciju na Visu koju organizira klub u koji sam učlanjena.

Radim, studiram i treniram

Radite i studirate. Kako zapravo izgleda jedan vaš radni dan?

– Tako je, radim, studiram i treniram. Cijeli mi je dan toliko ispunjen da se nekad i samoj sebi divim kako sve stignem. Buđenje u 6.30, slijedi spremanje za posao. Radim od 8 do 16 sati, a nakon toga idem na fakultet koji počinje u 17 i traje do 20 sati, a onda trčim na trening. Ponekad imam fakultet ujutro, pa taj dan ne radim i onda mi je drukčiji raspored dana.

Koliko pazite na prehranu?

– Jako pazim na prehranu. Gledam da se što zdravije hranim. U studentskom domu najviše si kuham juhe, a najdraža mi je ona od bundeve. Volim fitness pa si često pripremam zdrave obroke i zapravo ne volim odlaske u menzu, jer više volim sama kuhati.

Kako je živjeti u Zagrebu?

– U Zagrebu je lijepo živjeti. Pruža jako puno mogućnosti. Sve mi je blizu, ali se ne vidim ovdje jednog dana kad osnujem obitelj. San mi je preseliti se u Dalmaciju. Zagreb je super za studentske dane jer ima puno mjesta za dobru zabavu i za upoznavanje.