Pozornost svjetske javnosti od početka studenoga usmjerena je na Škotsku, točnije Glasgow, grad u kojemu se održava UN-ova klimatska konferencija (COP26) na kojoj su se okupili svjetski lideri, ali i brojni stručnjaci i kreatori javnih politika iz 197 zemalja kako bi pronašli način za postizanje cilja ograničenja globalnog povećanja temperature na 1,5 stupnjeva Celzijevih u odnosu na predindustrijske razine.

Cilj je to zacrtan još 2015. godine na 21. zasjedanju Konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime u Parizu. Sporazumom koji je postignut 12. prosinca 2015. godine, a stupio je na snagu 4. listopada 2016. godine nakon ratifikacije Europske unije kao glavni cilj zacrtano je ograničavanje globalnog zatopljenja »znatno ispod 2 stupnja Celzijevih), osiguravanje opskrbe hranom, ali i ojačavanje kapaciteta država da se bore s posljedicama klimatskih promjena, razvijaju nove »zelene« tehnologije i pomažu slabijim, ekonomski manje razvijenim članicama u ostvarenju njihovih nacionalnih planova o smanjenju emisija, a sve s konačnim ambicioznim rezultatom – do kraja 21. stoljeća u potpunosti anulirati emisiju stakleničkih plinova.

Pariz vs. Glasgow

Sve su to teme o kojima se ovih dana razgovara i u Glasgowu, gdje je rasprava usredotočena na to kako osloboditi globalno gospodarstvo ovisnosti o fosilnim gorivima. Svjedoci aktualnog događaja u Škotskoj već na samom početku konferencije ocijenili su da, za razliku od skupa u Parizu 2015. godine koji je odisao optimizmom, ovaj 2021. u Glasgowu prolazi u »tmurnom ozračju«. Je li zaista tako, pitali smo Mariju Pujo Tadić, međunarodnu stručnjakinju u području prava klimatskih promjena i politika i predsjednice Međunarodnog instituta za klimatske aktivnosti (IICA) koja je bila službena članica hrvatske delegacije na pregovorima u Parizu (COP21), ali i u Katowicama (COP23) i Madridu (COP25), a trenutačno se nalazi i u Glasgowu.

– U Parizu 2015. godine kao službena članica delegacije sudjelovala sam i na High Level meetingu koji se uvijek održava prva dva dana COP-a. Tada je delegaciju Republike Hrvatske predstavljao tadašnji premijer Zoran Milanović i ambasador u Parizu Ivo Goldstein. To je događaj koji ću pamtiti cijeli život jer su tada na jednom mjestu bili prisutni svi vodeći lider svijeta: Barack Obama, Vladimir Putin, Angela Merkel i ostali. I svi su dali snažnu potporu borbi protiv klimatskih promjena, pa tako je tada u svom govoru i naš tadašnji premijer uputio poruku o važnosti klimatskih promjena i politika, unatoč činjenici da Hrvatska ne pripada u krug »velikih onečišćivača«.

Što se samog ozračja tiče, i u Parizu je bila pomalo »stresna« situacija. Neposredno prije početka održavanja COP21 u Parizu u studenom 2015. dogodio se teroristički napad i to na šest mjesta u centru Pariza s najmanje 120 smrtno stradalih, pa je zato i održavanje tako velike konferencije s velikim brojem sudionika iz cijelog svijeta, i k tome dolazak velikog broja lidera u Pariz, bilo upitno. Međutim, konferencija se ipak održala i to pod jakim sigurnosnim mjerama. Što se tiče uspjeha Pariškog sporazuma, do kraja se nije sa 100-postotnom sigurnošću moglo tvrditi da će uopće biti usvojen. Na kraju su sve zemlje, njih 197, potpisale Pariški sporazum i sve nas je preplavila radost i nada da smo napravili dobru stvar za nas, ali i za našu djecu i buduće generacije.

Ovih dana svjetski čelnici, kreatori politika i aktivisti, kreću u četvrti od dvanaest dana pregovora na COP26, kritičnom klimatskom summitu UN-a u Glasgowu u Škotskoj. Ne mogu reći da se radi o »umoru«, već je cijela organizacija obilježena cjelokupnom situacijom vezanom uz sigurnosne mjere vezane za COVID-19. Ograničen je broj delegata na pojedinim događanjima, a maske su obavezne, kao i svakodnevno testiranje delegata. To dodatno zahtijeva veliku organizaciju i pojačane sigurnosne mjere, ali imam dojam da se ovdje u Glasgowu izvrsno »nose« s cijelom tom situacijom.
Ovdje je ovih dana prisutno 25.000 delegata iz cijelog svijeta, možete si to predočiti ako uzmete u obzir da na primjer naši cijeli gradovi Kutina, Virovitica ili na primjer Petrinja, nemaju toliko stanovnika. Stoga, svaka čast Glasgowu da je na sebe preuzeo tako veliku i zahtjevnu organizaciju. A što se tiče rezultata pregovora i »ambicija« koje su postavljene, o tome možemo razgovarati tek na kraju pregovora.

(Ne)realna obećanja

Skup će potrajati do 12. studenoga i teško je još uvijek govoriti o tome što će on u konačnici donijeti, no, kako ocjenjujete prve političke poruke koje se mogu čuti u Glasgowu. Na primjer, da je riječ o presudnom događaju koji će označiti »početak desetljeća akcije i inovacija kojima ćemo sačuvati našu zajedničku budućnost«, kako je to rekao američki predsjednik Biden; da je ovaj događaj »prekretnica u povijesti« i da »ako propadne, sve će propasti« kako je ocijenio britanski premijer Johnson ili riječi hrvatskog premijera Plenkovića da »klimatske promjene trebaju biti jedna od glavnih političkih tema«.

– Znanost je jasna: da bismo zaustavili zagrijavanje planeta na 1,5 stupnjeva, moramo prepoloviti globalne emisije do 2030. godine. Uvodna obećanja kreatora politike, poslovnih čelnika i utjecajnih ljudi u financijama i drugim sektorima obično dolaze u prva dva dana konferencije, poznatog kao Svjetski summit lidera. Evo nekoliko ključnih zaključaka s dosadašnje konferencije: mnogi lideri puno obećavaju, ali je drugo pitanje kako ostvariti stvarne planove za akciju. Mnoge zemlje daju »neto nula« obećanja, ali malo njih ima konkretne planove kako će do toga doći. Zajedno, ova obećanja neće zadržati globalno zatopljenje na 1,5 stupnjeva Celzijevih. Osim toga, može se primijetiti da veliki zagađivači i velike institucije spuštaju loptu. Brazil se obvezao na učinkovito smanjenje emisija kao i 2015. godine. Australija računa da će razviti tehnologiju koja još ne postoji, kako bi ispunila svoj cilj za 2050. godinu. Indija je ojačala svoje obveze za 2030., ali se obvezala da će dostići »neto nulu« do 2070. što je dobar signal, ali prekasno da spriječi katastrofu. Nadam se da će im kratkoročni ciljevi pomoći da mnogo prije dosegnu neto nulu.

Ograničenja putovanja zbog COVID-19 znače da jedna trećina čelnika iz pacifičkih otočnih država koje pate od nekih od najgorih klimatskih utjecaja ne može prisustvovati COP 26. Ta ista ograničenja također su spriječila većinu promatrača autohtonog stanovništva i civilnog društva da prisustvuje pregovorima, ograničavajući nadzor, odgovornost i klimatsku pravdu.
Svojim prisustvom na COP26 te sudjelovanju na bilateralnim i multilateralnim sastancima naš premijer Andrej Plenković pokazao je veliku »klimatsku« osjetljivost, kao i da prepoznaje činjenicu da klimatske promjene kao utjecajna politička tema, mogu utjecati i na sve druge politike.

Na skupu su predstavnici vlada iz 200 zemalja, ali nije došao ruski predsjednik Putin, nema niti lidera Kine koja proizvodi i troši više ugljena nego ostatak svijeta zajedno i jedan je od najvećih zagađivača, nije došao niti brazilski predsjednik Bolssorano koji »ne vjeruje u klimatske promjene«, a nema niti turskog predsjednika, istina, iz »sigurnosnih razloga«, iako je Turska nedavno ratificirala Pariški sporazum. No, vratila se Amerika. Nakon Trumpovog povlačenja iz Pariškog sporazuma i njegovog ukidanja ekološke regulacije u SAD-u, u Glasgow je stigao novi predsjednik Biden s obećanjem da će SAD opet preuzeti vodstvo u zelenoj tranziciji, iako njegov ambiciozni klimatski plan još uvijek nije prihvaćen u Americi.

– Što se tiče nedolaska obojice čelnika i Kine i Rusije u krugovima se kao razlog spominje COVID-19 jer se ponavlja da Xi nije napustio Kinu od početka pandemije 2020. godine, a Rusija trenutačno prolazi kroz teški val širenja bolesti. Mora se napomenuti da su obje zemlje poslale svoje delegacije na Konferenciju, ali isto tako treba napomenuti da je na Konferenciji bilo prisutno 120 čelnika država, a Pariški sporazum potpisalo je njih 197.
Kada je riječ o Americi stječe se dojam da američka administracija želi nadoknaditi propušteno unazad četiri godine i intenzivno poraditi na klimatskoj akciji. U tom smislu SAD i Europska unija u utorak su predstavile svjetsko obećanje o redukciji metana koje je potpisalo gotovo 100 država, te je također dogovoreno zaustavljanje deforestacije do kraja ovog desetljeća. Šume, naime, konačno dobivaju pažnju koju zaslužuju, s više od 100 zemalja koje sadrže 85 posto svjetskog šumskog pokrivača koje se obvezuju na okončanje krčenja šuma do 2030. (zajedno s oko 19 milijardi dolara financiranja). Više od 100 zemalja također se pridružilo Globalnom obećanju o metanu, s 300 milijuna dolara sredstava za smanjenje opasnih emisija metana. Dakle, obećanje postaje realnije s ubrzanom akcijom!

Šansa Hrvatske

Kada se pogledaju svi »zeleni planovi«, ali i ono što se konkretno poduzima za njihovo ostvarenje, čini se da Europska unija trenutačno prednjači u zelenim politikama. Ne samo da su zacrtani ambiciozni ciljevi koji sežu daleko u budućnost, nego je osiguran i novac za njihovo ostvarivanje. Može li EU biti lider zelene tranzicije u svijetu?

– Europska unija već je predvodnica transformacije društva i gospodarstva na održiva gospodarstva s visoko postavljenim ambicioznim ciljem da će Europa do 2050.godine biti prvi klimatski neutralni kontinent. Da bi se to postiglo donijet je Europski zeleni plan koji je i naša država kao članica EU-a usvojila. Europski zeleni plan ili Green deal je zapravo Europska strategija novog gospodarskog rasta i razvoja. Kao što je izjavila Ursula Van der Leyen, predsjednica Europske komisije: »Osniva se Fond pravedne tranzicije kojem će na raspolaganju biti 40 milijardi eura za potporu zemljama EU-a u njihovoj tranziciji na novo održivo gospodarstvo. Fond će podržavati produktivna ulaganja između ostalog i u mala i srednja poduzeća, stvaranje novih tvrtki, istraživanje i inovacije, rehabilitaciju okoliša, čistu energiju, educiranje i prusmjeravnaje radne snage, pomoć u traženju posla kao i transformaciju postojećih postrojenja na ona sa znatno smanjenom emisijom ugljičnog dioksida.« U toj rečenici sadržano je sve što je potrebno znati o količini sredstava, kao i o tome u koje sektore će se usmjeravati ta sredstva.

I Hrvatska bi trebala dobiti značajna sredstva za zelenu tranziciju. Vi ste karijeru započeli 1993. godine u Ministarstvu zaštite okoliša gdje ste sudjelovali u izradi prvih propisa RH u području zaštite okoliša. Dakle, dugo se bavite ovim područjem i zanima me vaša ocjena koliko je Hrvatska napredovala (ili nazadovala) u tom razdoblju i ima li naša zemlja dovoljno kvalitetnih programa i projekata da bi mogla povući taj novac iz europske blagajne?

– U posljednjih 15 godina, a posebice osnivanjem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 2005. godine, Hrvatska je učinila puno, puno više neko pojedine zemlje u regiji. Međutim, Hrvatska se treba razvijati uz smanjenje ugljičnog otiska i pri tome smanjivati ovisnost o uvoznoj energiji, iskoristiti prilike razvoja »zelene« ekonomije za nova radna mjesta, inovativna rješenja i rast gospodarstva. Pri tome veliku ulogu ima Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, ali i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost iz čijih sredstava su se uspješno do sada financirali i takvi projekti. Naravno, na raspolaganju nam stoje i sredstva iz EU fondova koje trebamo znati povući i iskoristiti na dobrobit cijele naše zajednice i svih sektora.
Green Deal je prilika koju Republika Hrvatska treba iskoristiti za otvaranje višemilijunskog investicijskog ciklusa i svoje vlastito repozicioniranje i brendiranje u EU-u. Međutim, ono što stalno ističem kao iznimno važno i na čemu bi svi zajedno trebali poraditi je da energetska tranzicija u kontekstu EU Green Deala pruža priliku Republici Hrvatskoj da se pozicionira kao jedan od EU lidera, što nikada do sada nije ni približno uspjela, te da se što prije brendira kao 100 posto klimatski neutralna.
Mali smo te nemamo visoku stopu emisija po glavi stanovnika – svega 6 tona ugljičnog dioksida. Nažalost, industrija nam je uništena, ali sada u kontekstu klimatskih promjena i smanjenja emisija ugljičnog dioksida to predstavlja »prednost«. Kao što kaže poslovica: »Kad ti život da limun – napravi limunadu!« Tako bismo trebali napraviti i mi, i od onoga što nam je bilo učinjeno kao zlo, napraviti nešto dobro. Energetskom tranzicijom radimo i na održivom turizmu, ali i otvaramo velike investicije u tzv. pametnim sektorima gospodarstva.

Nužnost edukacije

Nedavno je održan i panel koji ste moderirali s poslovnim sektorom o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti. Zaključci i preporuke toga panela su vrlo zanimljivi. Možete li reći nešto više o tome. Jedan od glavnih naglasaka tih zaključaka i preporuka je – edukacija. Imamo li mi u Hrvatskoj dovoljno znanja za zelenu tranziciju?

– Set zaključaka i preporuka sastavljen je na temelju panel rasprave s poslovnim sektorom o tranziciji Hrvatske prema klimatskoj neutralnosti održanoj 20. rujna ove godine te rezultata ankete koju su po završetku ispunila 63 člana poslovnog sektora, a sve zajedno predstavljeno je na završnoj konferencij 27.listopada kao dio Konferencije o budućnosti Europe Europskog parlamenta. Naš poslovni i financijski sektor donio je nekoliko zaključaka i preporuka koji se svode na sljedeće: potrebna je nacionalna koordinacija klimatskih politika, svih aspekata održivosti i društvene odgovornosti te povezivanje s drugim dionicima na nacionalnoj razini, od resornih ministarstva, regulatora, udruga/zajednica, stručnjaka i slično; potrebne su edukacije i osvještavanja ne samo jednog sektora nego cijelog društva; potrebno je veće korištenje ICT-a jer ta industrija ima jedinstveni potencijal da omogući svim drugim industrijama bržu tranziciju prema niskougljičnoj ekonomiji koja je neophodna za postizanje 17 ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda. Jedan od zaključaka je i da financijska industrija može dati velik doprinos dekarbonizaciji našeg gospodarstva i našeg života u cjelini, kako razvojem održivih proizvoda, tako i savjetovanjem klijenata o prijelazu na održivo korporativno upravljanje te da banke trebaju biti partner klijentima na tom putu. Zaključeno je i da, osim ekoloških aspekata, postoji niz opipljivih argumenata u korist održivog financiranja, uključujući trenutačno još uvijek relativno male financijske koristi. Održivo financiranje za nekoliko godina prijeći će iz prilike u nužnost, jer će kreatori politike i regulatori od kreditora i banaka zahtijevati da ulože veće dijelove svojih portfelja u održive formate.

U Hrvatskoj je potrebno osigurati dugoročan i stabilan rad kompanija koje jačaju taj zeleni i digitalni segment, u skladu sa smjerom koji su jasno odredile Europa i ostale zemlje svijeta. Prioriteti ulaganja moraju biti oni sektori koji će Hrvatskoj omogućiti što uspješniju zelenu tranziciju, ali i koji će istovremeno ljudima omogućiti stjecanje novog seta kompetencija i sigurna radna mjesta. Hrvatskoj industriji potreban je intenzivniji rad na obnovljivim izvorima energije, čime će se pomoći ispuniti ciljevi zacrtani Strategijom niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske. Ulaganje u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost neophodno je za realizaciju postavljenih ciljeva na europskoj razini te očuvanje okoliša, koji predstavlja ključni resurs za turistički sektor. Imajući u vidu brojne nove zahtjeve i prilagodbe u okviru ESG-a, potrebno je osigurati sustavnu institucionalnu podršku i kontinuiranu edukaciju na ovom području i tako omogućili što bolje preduvjete za zelenu tranziciju i održivost poslovanja cjelokupnog gospodarstva.
Nažalost, nemamo dovoljno educirani niti poslovni, niti financijski sektor o održivosti, a posebice ne o klimatskim promjenama i politikama.

ESG stručnjaci

Međunarodni institut za klimatske aktivnosti čija ste vi suosnivačica i predsjednica nedavno je, u suradnji s Međunarodnim udruženjem za ekonomiju iz Londona, organizirala međunarodno priznatu edukaciju za ESG stručnjake i dodjelu certifikata iz održivih financija i održivog poslovanja. U čemu je značaj edukacije ESG stručnjaka, zašto je stručnjacima za financije potrebna takva edukacija, kakav je bio odaziv i planirate li nastaviti tu aktivnost?

– Naš Međunarodni Institut za klimatske aktivnosti (IICA) osnovan je još 2012. godine kao udruga stručnjaka iz područja klimatskih promjena s ciljem pomoći poslovnoj zajednici i gospodarstvu u prelasku na niskougljično gospodarstvo, dakle ono s malim udjelom ugljika s obzirom na to da se od Republike Hrvatske to i očekuje sukladno Pariškom sporazumu kojem je potpisnica, ali i činjenici da se nalazi u Europskoj uniji, te da je Europi cilj postati prvi klimatsko neutralni kontinent do 2050. godine. Jedan od visokih prioriteta Instituta je poticanje zaštite okoliša i održivog razvoja, te poticanje cjelokupne zajednice na inovativne projekte visoke dodane vrijednosti za ljude, gospodarstvo i okoliš. Institut ima još jednu važnu ulogu i cilj, a to je potpora prelasku Europske unije (čija je članica i Hrvatska) na održiviju budućnost s niskim razinama emisija ugljika i drugih stakleničkih plinova. Kao što sam već spomenula, usvojen je Green Deal – Zeleni plan za Europu i Republika Hrvatska u istom sudjeluje te će u svoje gospodarski razvoj morati uključiti i ciljeve iz tog Plana. Želja nam je pomoći poslovnoj zajednici u integriranju u njihove poslovne planove tog Zelenog Plana, a koji predstavlja, prema riječima predsjednice Europske komisije, novu Strategiju europskog gospodarskog rasta.
U tom smislu, kao predsjednica Instituta, počašćena sam činjenicom da je upravo naš mali institut iz Hrvatske kao partnera prepoznalo Međunarodno udruženje za odživu ekonomiju (IASE) iz Londona kao nositelj edukacije za ESG stručnjake kojima se dodjeluju dvije vrste certifikata: Međunarodno održive financije (ISF) i Međunarodno održivo poslovanje (ISB). Edukacija je akreditirana na Oxfordu, a u njezinom osmišljavanju sudjelovalo je više od 100 profesora iz cijelog svijeta, od čega i tri nobelovca.

ESG su novi kriteriji i ciljevi – okolišni, socijalni i upravljački te svaka kompanija koja želi poslovati na tržištu morat će ih uključiti u organizacijsku strukturu u novoj tranziciji gospodarstva na održivo gopodarstvo. Ukratko rečeno: da bi oni koji upravljaju korporacijama, ali i oni koji izvještavaju o radu korporacija, pa i financijski sektor, znali kako uključiti te kriterije u svoje poslovanje moraju proći edukaciju ako to žele učiniti na najbolji mogući način za kompaniju i okoliš, a u konačnici za sve ljude zajedno. ESG kriteriji su zapravo – zajedno s digitalizacijom i novim tehnologijama – alat kojim će gospodarstvo ostvariti prelazak na održivo gopodarstvo jer sada su prvi put u povijesti u te kriterije uključeni i okolišni (klimatski) kriteriji. To će pred korporativno upravljanje postaviti nove zahtjeve: transparento i etično poslovanje u najširem smislu te riječi i u svim segmentima poslovanja kompanije.
Presretna sam što je putem našeg Instituta Hrvatska dobila priliku da među prvima u svijetu educira i naše stručnjake, kako domaće tako i iz regije, jer je naš Institut postao regionalni centar za takvu edukaciju i u tome smo prvi. Moram priznati da je na svečanom otvorenju edukacije sredinom travnja prisustvo visokih predstavnika iz Ureda predsjednika Vlade RH, kao i iz svih najvažnijih ministarstva, financijskih institucija kao i korporacija u Republici Hrvatskoj, pokazalo koliko naši ljudi prate trendove i da su istinski uključeni i žele promjene nabolje.

Da se malo vratimo u Glasgow. Aktivisti koji su tamo stigli i koji usporedo s održavanjem konferencije prosvjeduju, između ostaloga su digli glas protiv uloge financijskih ustanova u klimatskoj krizi. Jedan od zaključaka spomenutog panela je da upravo financijska industrija može dati veliki doprinos dekarbonizaciji našeg gospodarstva i našeg života u cjelini, kako razvojem održivih proizvoda, tako i savjetovanjem klijenata o prijelazu na održivo korporativno upravljanje te da banke trebaju biti partner klijentima na putu zelene tranzicije.

– Taj je prosvjed u potpunosti opravdan, međutim i sam financijski sektor već je svjestan činjenice da se mora uključiti u pitanja klimatskih promjena ako želi svojim investitorima pomoći oko ulaganja u one kompanije koje su dugoročno isplative, a to znači koje uključuju kriterije održivosti, socijalne i upravljačke kriterije kroz svoje poslovne planove. Tu prednjači nekoliko banaka kod nas, ali i u svijetu koje su već prepoznale važnost ESG-a, financijskog izvješćivanja i koje na tome u posljednje vrijeme intenzivno rade.

Teško do specijalizacije

Zanimljivo je da ste vi vrlo rano prepoznali važnost klimatskih promjena te uspješno spojili struku diplomiranog pravnika i poznavatelja okolišnog prava i prava Europske unije te im se profesionalno posvetili. Između ostaloga, educirali ste se i stekli status stručnjakinje za klimatske promjene pod mentorstvom Ala Gorea. Kako ste se odlučili za taj put i što ste sve na njemu prošli?

– Moj prvi posao je bilo mjesto savjetnice u Ministarstvu zaštite okoliša i graditeljstva 1993. godine, odmah nakon stvaranja hrvatske države, kada su se pisali prvi zakoni pa i Zakon o zaštiti okoliša, a što mi je puno pomoglo kasnije na Sudu kada sam postala sutkinja i kada su se počeli pojavljivati prvi sporovi koji su se ticali onečišćenja okoliša. Ti sporovi sami po sebi su iznimno zahtjevni jer se zaštita okoliša smatra posebno zaštićenim dobrom, pa su u propisama predviđene i jako visoke kazne za povrede okoliša, u iznosima od stotina tisuća i do milijun kuna.
Nakon višegodišnje sudačke karijere odlučila sam se specijalizirati za zaštitu okoliša, ali to nije bio jednostavan ni lagan potez. Bila je to 2008. godina, a zaštita okoliša kao posebno područje prava još u povojima. Kako sam se uvijek željela baviti tim područjem koje volim i činiti nešto istinski dobro i korisno, uslijedila je odluka koja je bila sve samo ne lagana. Odlučila sam spojiti svoje dvije ljubavi: pravo i zaštitu okoliša. Ali kako to napraviti u državi u kojoj takve specijalizacije nema? Raspitala sam se kako bi mogla specijalizirati zaštitu okoliša možda sa samog suda, ali to je bilo nemoguće jer takve specijalizacije nije uopće postojalo iako je u tom trenutku zaštita okoliša u Europskoj uniji doživljavala svoj zamah. Jedini pravi put je bio specijalizirati se kroz praksu, te sam bez razmišljanja napustila mjesto sutkinje i javila se na natječaj za radno mjesto u Fondu za zaštitu okoliša – na mjesto tajnice Fonda, da bih potom ubrzo otvorila vlastiti ured i nastavila raditi na pitanjima zaštite okoliša.
Paralelno sam radila na osobnoj edukaciji i postala lider za ovo područje.

Engleski se to naziva »Climate Leader«, a kod nas se prevodi stručnjak za klimatske promjene. To sam zvanje stekla pod mentorstvom Al Gorea u okviru njegovog The Climate Realty Projecta. U Fondu za zaštitu okoliša ostala sam nepunu godinu dana jer sam vrlo brzo shvatila da je područje koje ekspanzivno raste područje klimatskih promjena i politika. Bila je to 2010. godina, Republika Hrvatska još nije bila u Europskoj uniji. U pretpristupnim pregovorima za ulazak Republike Hrvatske u EU dobili smo zadatak zatvoriti poglavlje 27. Okoliš, angažirali su me sa svih strana, ponajviše iz Ministarstva zaštite okoliša na izradi raznih pravilnika. Nekako u to vrijeme dobila sam informaciju da se iz svake zemlje u Europi treba kandidirati putem Ministarstva zaštite okoliša jedan kandidat za edukaciju u Projektu Climate Reallity Project čiji je osnivač Al Gore i prijavila sam se u želji da svoje znanje iz zaštite okoliša nadogradim upravo područjem klimatskih promjena. U Istanbulu smo imali cjelodnevna predavanja te priliku osobno upoznati Al Gorea i prisustvovati njegovim predavanjima što je bila velika čast. Stekla sam tada mnoge kontakte jer je iz svake države svijeta bio prisutan po jedan kandidat. Ali ipak neprocjenjiva vrijednost znanja koje smo stekli ogledala se i u činjenici da smo stekli zvanje – Climate Leadera kao i pravo i mogućnost da koristimo sve prezentacije Al Gorea koje smo mogli prilagoditi svojim potrebama.

U posljednjih nekoliko godina proputovala sam cijeli svijet s tom tematikom i predavala svuda po svijetu pa i u Kini, ali mi je najdraže predavati u Hrvatskoj. Stalni sam predavač na svjetskom samitu u Kini, ali mi je ta specijalizacija otvorila niz drugih pozicija u Hrvatskoj, ali u svijetu. Ono što je zanimljivo je da sam puno tih predavanja odradila besplatno, a sve u želji da pitanje klimatskih promjena približim javnosti i poslovnoj zajednici. U proteklih deset godina uložila sam ogromne količine truda, rada i novaca da sve uvjerim koliko je pitanje klimatskih promjena bitno za sve nas i našu djecu, za Hrvatsku. Sada mi je drago da od te svoje misije nisam odustala.
Klimatske promjene i politke moja su velika ljubav, a kao stručnjakinja želim doprinijeti da nove generacije mladih ljudi žive što dulje na ovom prekrasnom planetu Zemlji. Nekada su se politike klimatskih promjena doživljavale kao liberalne, ali vjerujte one to nisu isključivo, jer ne možete se baviti zaštitom okoliša, a ne voljeti svoj dom i svoju domovinu, morate biti u tom smislu i »konzervativni«. U krajnjem slučaju, ne možete se baviti niti pitanjem klimatskih promjena i politika kojima se štiti planet Zemlju, a ne voljeti ljude. To je sve međusobno povezano. Potrebno je ponovo uspostaviti ravnotežu – balans, suživota čovjeka i prirode kroz pametne politike na nacionalnoj razini. Također treba uspostaviti balans politka koje trebaju služiti čovjeku posebice u području zaštite okoliša, a ne ići mu na štetu.
Evo, za kraj samo bih citirala Darwina: »Ne opstaju najjači pripadnici jedne vrste, niti najinteligentniji, nego oni koji se najbolje prilagođavaju promjenama.«