Prošlog je mjeseca Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih stavilo na javno savjetovanje nacrt prijedloga Pravilnika o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika. Ovaj dokument uređuje ključne aspekte identifikacije, poticanja, praćenja i vrednovanja darovite djece u odgojno-obrazovnom sustavu te donosi značajne novine. Među njima se posebno ističe osnivanje timova za darovite učenike i definiranje njihovih nadležnosti.

Ovo je prvi sveobuhvatni pravilnik nakon gotovo tri desetljeća – zadnji pravilnik koji je regulirao rad s darovitim učenicima donesen je 1991. godine za osnovne škole, a 1993. za srednje škole. U međuvremenu su 2022. godine usvojene Smjernice za rad s darovitom djecom i učenicima, no one su ostale na razini savjetodavnog dokumenta i nisu zaživjele u širokoj primjeni u školama.

Novi pravilnik od presudne je važnosti jer bi trebao osigurati sustavniji i standardiziraniji pristup radu s darovitim učenicima, što je prepoznato kao ključan korak u unapređenju obrazovnog sustava u Hrvatskoj.

Darovitost – što je to?

Razgovarali smo s Antonijom Ćurić i Helenom Ferenčević iz Centra za poticanje darovitosti u Rijeci o nacrtu prijedloga novoga Pravilnika, ali i o radu njihove udruge koja djeluje u Rijeci još od 1997. godine, kada ju je osnovala dr. sc. Jasna Arrigoni. Danas udruga nudi edukacije, identifikaciju te provodi savjetovanje roditelja i odgojno-obrazovnih djelatnika.

Ćurić i Ferenčević pojašnjavaju da se darovitom djecom smatraju ona djeca koja posjeduju iznadprosječne opće ili specifične sposobnosti. Osim toga, ističu da se kod njih često uočava visoka razina kreativnosti, nekonvencionalno razmišljanje te postavljanje »nemogućih« pitanja. Njihova intrinzična motivacija, volja za radom i želja za učenjem omogućuju im stvaranje novih i inovativnih ideja. Unatoč njihovom potencijalu da unaprijede društvo inovacijama, o darovitoj djeci se još uvijek govori premalo, osobito kada je riječ o sustavnom pristupu u zakonima i pravilnicima.

– Pojam darovitosti kroz povijest je bio tumačen na različite načine, ovisno o fokusu istraživanja i znanstvenim trendovima. Neke teorije stavljale su naglasak na inteligenciju kao ključni čimbenik darovitosti, dok su druge isticale kreativnost. Danas se darovitost najčešće definira prema Renzullijevom troprstenastom modelu. Ovaj model darovitost tumači kao kombinaciju tri komponente: iznadprosječnih općih ili specifičnih intelektualnih sposobnosti, visoke kreativnosti i snažne motivacije, objašnjava Ćurić. ​Ističe da smo kao društvo dugo bili usmjereni na prepoznavanje teškoća, dok sada sve više prepoznajemo i djecu koja, bez obzira na odsutnost takvih teškoća, trebaju individualizirani pristup zbog svoje darovitosti. Pri razumijevanju definicije darovite djece često se pojavljuje pogrešna pretpostavka da su to poslušna djeca izrazito dobrog znanja. Međutim, Ćurić pojašnjava da darovitost nije samo stvar inteligencije i motivacije, već uz njih dijete mora pokazivati kreativnost, originalnost i inovativnost, jer sama visoka razina činjeničnog znanja ne mora nužno značiti da je dijete darovito. Slično tome, kada je riječ o učenicima sa spektra autizma, koja često pokazuju iznimno znanje i specifične iznadprosječne sposobnosti u određenom području. Važno je procijeniti njihovu kreativnost i širinu razmišljanja kako bi se utvrdilo jesu li zaista darovita. Zbog toga se je potrebno pri identifikaciji koristiti s višestrukim metodama i tehnikama, jer omogućuju cjelovitu procjenu sposobnosti, odnosno vrste i stupnja darovitosti pojedinog djeteta.

– Utvrđivanje darovitosti provodimo primjenom različitih testova kod djece od približno pete godine nadalje. Najznačajniji testovi su NNAT, koji mjeri neverbalno rasuđivanje i kognitivne sposobnosti, te WISC, koji procjenjuje opću inteligenciju i specifične kognitivne vještine poput verbalnog i neverbalnog rasuđivanja, računanja, vokabulara, pamćenja nizova, šifriranja i slikovnog poimanja. Ovi testovi pružaju detaljan uvid u djetetovo kognitivno funkcioniranje, objašnjava Ferenčević. Uz to, koriste se i testovi kreativnosti, no nažalost nisu adekvatno normirani na području Republike Hrvatske, zbog čega se njihovi rezultati moraju interpretirati s oprezom. S obzirom na bogato iskustvo članova Centra te njihov bogat rad u odgojno-obrazovnom okruženju, pri testiranju je često moguće prepoznati odstupanja i naprednije kreativno razmišljanje kod djece. Puno se informacija također prikuplja iz detaljnih intervjua s roditeljima. Iako se darovitost može prepoznati u bilo kojoj životnoj dobi, izuzetna se darovitost često ispoljava već u ranijim godinama, često i bez formalnih testova.

Nakon utvrđivanja darovitosti, Centar za poticanje darovitosti izrađuje stručno mišljenje koje sadrži detaljne uočene karakteristike djeteta, uz smjernice za rad u školi te savjete za roditelje. Osim toga, Centar roditeljima pruža kontinuiranu podršku, a po potrebi im se može obratiti i škola. Također, preporučuje se uključivanje djeteta u radionice Centra kako bi se dalje poticala njegova darovitost. Prema prijedlogu Pravilnika, škole će biti obvezne izraditi razlikovni kurikulum za darovite učenike s utvrđenom darovitošću, čime će im se omogućiti obrazovanje prilagođeno njihovim sposobnostima. No, individualizirani kurikulum bit će uveden samo za one učenike s teškoćama u razvoju ili one čija je darovitost iznimno izražena, kako bi se što bolje odgovorilo na njihove specifične odgojno-obrazovne potrebe. Ovakav pristup ima za cilj omogućiti takvoj darovitoj djeci razvoj punog potencijala, ističe Ferenčević.

– Škole će također po novome biti obvezne formirati timove za rad s darovitom djecom. Iako neke škole u Rijeci već imaju timove za rad s darovitim učenicima, zahvaljujući ranijim gradskim inicijativama kojima su projekti poticali škole i osoblje, dosad je sudjelovanje bilo dobrovoljno. S novim Pravilnikom svaka će škola morati osnovati tim za darovite, koji će biti zadužen za identifikaciju i rad s potencijalno darovitom i darovitom djecom, dodaje Ćurić.

U prijedlogu Pravilnika, timovi za rad s darovitim učenicima uključivat će, osim stručne službe i ravnatelja, i učitelje razredne te predmetne nastave. Međutim, s obzirom na to da za članove tima nije propisano nikakvo posebno iskustvo u radu s darovitom djecom, postavlja se pitanje koliko će članovi tima zaista razumjeti tko su darovita djeca i kako se s njima adekvatno radi.

Zanemareni učenici

Ferenčević naglašava da je rad s darovitima vrlo specifično područje. Iako na fakultetima postoje kolegiji posvećeni darovitosti, oni su često izborni, a praksa u školama u vezi s kvalitetnim radom s darovitim učenicima vrlo je rijetka, što dodatno otežava adekvatnu pripremu učitelja.

– Daroviti učenici često ostaju zanemareni. Oni koji pokazuju poželjna ponašanja doživljavaju se kao »dobri učenici« kojima je »sve lako«, dok se kod onih s nepoželjnim ponašanjem fokus prebacuje na te izazove, a njihova darovitost ostaje u drugom planu. U oba slučaja, oni su zakinuti u odgojno-obrazovnom kontekstu. Uvođenje novog Pravilnika ne znači automatski da će učitelji biti educirani i znati kako pristupiti toj djeci, upozorava Ćurić.

– Pravilnik će zasigurno potaknuti škole da se više usmjere na rad s darovitom djecom, no koliko će taj proces biti brz i kvalitetan, teško je trenutno predvidjeti. Nemoguće je generalizirati jer svaka škola funkcionira na svoj način, s različitim kadrovima u kolektivu i stručnoj službi – neke škole imaju psihologa, dok druge nemaju. Na kraju, sve se često svodi na entuzijazam pojedinaca, ističe Ferenčević.

– U posljednje gotovo dvije godine, otkako radim u srednjim školama, primjećujem da postoje pojedinci – profesori koji su spremni darovitim učenicima pružiti dodatne sate, mentorstva, te ih voditi na natjecanja i uključivati u projekte. Međutim, i dalje govorimo o entuzijazmu pojedinaca, a ne o nečemu što je sustavno uređeno i regulirano, naglašava Ferenčević.

Što se tiče rada udruge, naglašavaju da su djeca u središtu njihovih aktivnosti, dok roditeljima pružaju podršku kroz edukacije i savjetovanje. Uz to, organiziraju simpozije i edukacije za odgojno-obrazovne djelatnike te ljetne grupne radionice za djecu. Radionice se održavaju u malim grupama od šestero do osmero djece, a prema riječima Antonije Ćurić, primarni cilj nije usvajanje činjeničnih znanja, već poticanje interesa i kreativnog mišljenja kod djece. U okviru programa Centra provodili su različite radionice, uključujući lutkarske i glazbene, dok su najdugovječniji programi Malih radoznalaca, koji su kasnije prošireni STEAM radionicama za djecu školske dobi.

– Na radionicama nastojimo jačati i emocionalne sposobnosti i kompetencije djece, koje su često zapostavljene, jer se darovita djeca rijetko nalaze u okruženju istomišljenika. Kod nas imaju priliku raditi na tome. Kako bismo potaknuli razvoj emocionalne povezanosti, djeca se na početku radionice okupljaju te samostalno biraju aktivnost koju žele provoditi. Tijekom tog procesa promatramo i analiziramo njihove obrasce komunikacije i suradnje, s posebnim naglaskom na dinamiku međusobne interakcije i sposobnost uspostavljanja konstruktivnih odnosa unutar grupe. Nakon toga, započinjemo s uvodom u temu, prilagođenu specifičnim interesima i razvojnim potrebama djece. Radionice su strukturirane kao mini-projekti, koji omogućuju kontinuirani rad na jednoj temi tijekom cijelog mjeseca. Ovakav pristup omogućava dublje istraživanje odabrane teme, razvoj kritičkog mišljenja te primjenu stečenih znanja tijekom različitih faza projekta, objašnjava Ćurić, dodajući da djeca najviše uživaju u izvođenju pokusa te često svoje ideje donose kući i dalje ih dodatno razvijaju.

Centar je ove godine u vlastitoj nakladi objavio priručnik »Škola kao ‘gnijezdo’ darovitosti – poticajno okruženje za dobrobit sve djece«, koji je rezultat istoimenog projekta, osmišljenog s ciljem transformacije školskih okruženja u inspirativna mjesta razvoja darovitosti i kreativnosti učenika.

Gnijezdo darovitosti

Kroz tri dinamična ciklusa aktivnosti, projekt je aktivno poticao primjenu Renzullijevog modela za obogaćivanje kurikuluma o kojem su učitelji imali priliku učiti od Nicole Waicunas iz Renzulli centra za kreativnost, obrazovanje darovitih i razvoj talenata na Sveučilištu Connecticut.

– Priručnik je primarno usmjeren na učitelje, iako može biti koristan i roditeljima u pružanju podrške darovitoj djeci u određenim aspektima. U priručniku su definirani ključni pojmovi poput darovitosti i kreativnosti, uz objašnjenja kako prepoznati darovitost u razredu te što se može poduzeti u školskom okruženju kako bi se potaklo njezino razvijanje. Poseban naglasak stavljen je na prepoznavanje indikacija darovitosti i prijedloge za obogaćivanje nastave, s fokusom na poticanje kreativnosti i primjenu projektnog učenja, govori Ćurić.

Centar je ove godine također izradio priručnik pod nazivom »Kreativnost i darovitost – kako razumjeti darovitost i razvijati kreativnost«, u sklopu projekta STEM zona, provedenog pod vodstvom Zajednice tehničke kulture. Ovaj priručnik trenutačno je u fazi objave. S obzirom na to da je priručnik zbog ograničenih financijskih sredstava dostupan isključivo u online izdanju na stranicama Centra, pitali smo Ćurić i Ferenčević osjećaju li teret rada u civilnom sektoru. Odgovorile su kako uživaju u radu u udruzi te da su mnogi od njih u odgojno-obrazovni sektor ušli zbog interesa za rad s darovitom djecom. Ipak, naglašavaju kako bi veća podrška njihovim aktivnostima bila itekako dobrodošla.

– Sustavna rješenja kroz pravilnike bila bi nam od velike pomoći, stoga podržavamo svaku inicijativu u tom smjeru. Ipak, tema darovite djece nije nova – o njoj se raspravlja desetljećima, pa se pitamo zašto je potrebno trideset godina da neki pravilnik stigne na javno savjetovanje, ne samo u vezi s darovitima, već i u mnogim drugim područjima. Vjerujemo da će u budućnosti javne institucije više ulagati u darovitu djecu. Oni su ključni za budući razvoj i napredak zajednice, grada i države. Zanemarivanje ovog nemalog broja djece – što u Rijeci čini otprilike nekoliko stotina učenika – negativno utječe na razvoj društva. Važno je pravovremeno ih prepoznati i podržati, ne samo zbog njih, već zbog dobrobiti svih nas, zaključuje Ferenčević.

Dobra praksa
u Rijeci

Kada je riječ o primjerima dobre prakse, Rijeka se može pohvaliti nekoliko ustanova koje danas posjeduju certificirani status »European Talent Point«. Osnovna škola »Gornja Vežica« ima dugu tradiciju rada s darovitom djecom, a u njoj je radila i osnivačica Centra za poticanje darovitosti, Jasna Arrigoni, koja je još tijekom 1990-ih godina, zajedno s timom, bila posvećena radu s darovitim učenicima. Danas škola nastavlja tu tradiciju kroz projekt koji potiče darovitost već od razredne nastave. Osim navedene škole i Centra za poticanje darovitosti, status točaka za darovite imaju i Dom mladih te osnovne škole »Vežica« i »Podmurvice«, kao i OŠ »Milan Brozović« Kastav, a OŠ »Vladimir Gortan«, OŠ »Zamet«, Prirodoslovna i grafička škola i Strojarska škola za industrijska i obrtnička zanimanja, projektima su se uključile u natječaj Ministarstva znanosti i obrazovanja usmjeren na rad s darovitim učenicima. Ćurić i Ferenčević ističu kako poticaji Ministarstva i Grada Rijeke polako dolaze u škole te otvaraju prostor za sustavniji rad s darovitim učenicima.

Daroviti s teškoćama

U prijedlogu Pravilnika uvodi se i važna novina – prepoznavanje darovitih učenika s teškoćama, poznatih kao Twice-Exceptional učenici. Pravilnik ove učenike definira kao one kod kojih su istovremeno prisutne darovitost i teškoće koje proizlaze iz tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih oštećenja ili kombinacije tih oštećenja, a manifestiraju se tijekom razvojne dobi. Ipak, i Ćurić i Ferenčević slažu se da bi definicija darovitih učenika s teškoćama u Pravilniku trebala biti preciznija kako bi se osigurala odgovarajuća podrška.

– Specifična je situacija kada imamo darovito dijete koje ima jednu ili više teškoća, poput oštećenja vida, sluha, motorike, specifičnih teškoća učenja kao što su disleksija ili disgrafija, ili poteškoća u socio-emocionalnom razvoju. Međutim, u Pravilniku se spominje i intelektualno oštećenje, što nije prikladno jer darovito dijete nema smanjene kapacitete kognitivnih sposobnosti. Ovdje dolazi do sukoba u definiranju pojmova, objašnjava Ferenčević, predlažući da se “intelektualne teškoće” izbace iz definicije kako bi ona bila preciznija i točnija.