RIJEKA – Štrajk je najgora opcija koja nikome nije u interesu, ni vozačima, ni poslodavcima, ni državi, ni županijama, a najmanje putnicima, ali ako se naši zahtjevi ne počnu rješavati u idućih desetak dana, bit ćemo primorani razmisliti o radikalnim industrijskim akcijama, uključujući i štrajk, rekao je Stjepan Lisičak, predsjednik Sindikata prometa i veza.

Podsjetimo vozači i radnici u javnom linijskom prijevozu u srijedu su održali prosvjed u Zagrebu, pred zgradom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.

Zaštita stanovnika

Sindikati su pred ministarstvom tražili da se počne primjenjivati Uredba 1370/2007 Europske komisije, koja je propisala da županijski javni linijski prijevoz treba biti uspostavljen na teritoriju cijele Hrvatske najkasnije do 3. prosinca 2019., što su učinile i druge članice EU-a.

Time bi država većim dijelom, od oko tri četvrtine, osigurala potpore za prijevoznike na javnim linijama, dok bi preostalu četvrtinu morale osigurati županije, što gotovo niti jedna od njih do sad nije učinila, uz izuzetak Zagrebačke i Koprivničko-križevačke županije.

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture već je osiguralo 420 milijuna kuna za subvencioniranje linijskog javnog prijevoza u što su, doduše, uključene i postojeće subvencije za prijevoz učenika, studenata i otočnog stanovništva.

No većina županija nije sklopila ugovore s prijevoznicima jer ovaj način sufinanciranja predviđa da i županije snose 25 posto troškova subvencija.

– Nemoguće je pregovarati o tome sa svih 20 lokalnih šerifa, odnosno župana, i zato smo došli pred Ministarstvo.

Nismo došli tražiti da nam država da veće plaće, nego da se uredi tržište, kao i pitanje sufinanciranja javnog linijskog prijevoza koji nije profitabilan, ali valjda je i državi i županijama u interesu da zaštite stanovnike ruralnih područja i omoguće im prometnu povezanost.

Od ministra Olega Butkovića tražimo da izvrši pritisak na županije da potpišu te ugovore i osiguraju sredstva, ili ako to ne može, neka se to pitanje regulira donošenjem novog zakonskog rješenja, rekao nam je u telefonskom razgovoru Lisičak.

Ističe kako je apsurdno da je osiguran novac za subvencije, ali prijevoznici ga ne mogu dobiti jer županije ne žele ili ne mogu osigurati svoj udio u sufinanciranju.

Župani se izmotavaju

– Županije i župani se u većini slučajeva izmotavaju jer, kao, nemaju potrebna sredstva.

U konačnici, njih nitko ne prisiljava da sufinanciraju ovu ili onu liniju, nego županije same mogu odrediti koje će linije sufinancirati, odnosno koje su im potrebne, a koje nisu.

I onda te linije plaćaju po odvezenim kilometrima, a ne prema nekoj paušalnoj procjeni. Pritom država plaća 75 posto, a županije samo 25.

Već tri godine čekamo rješavanje ovog pitanja, prvo se čekalo donošenje pravilnika, pa sredstva u proračunu i što sve ne, ali više ne možemo čekati.

Jer s ovakvim stanjem sve pada na leđa radnika. Plaće vozača u javnom linijskom prijevozu su mizerne, oko pet i pol tisuća kuna bruto.

Rješavanjem pitanja sufinanciranja poslodavcima bi se osiguralo normalno poslovanje, a radnicima bolje plaće.

Ne razumijem ni ponašanje ministra, jer ako nekome date sredstva na raspolaganje, onda se valjda trebate brinuti i kako će ta sredstva biti potrošena.

On kaže da ne može primorati župane, ali može mijenjati zakonska rješenja na razini cijele države, rekao je Lisičak.

Napominje da je potrebno i hitno potpisivanje granskog kolektivnog ugovora za vozače u linijskom javnom prijevozu, čime će se osigurati da svi koji izađu na natječaje za linije koje su subvencionirane, moraju zadovoljiti iste minimalne uvjete.

– Time ćemo spriječiti da se vozačima isplaćuje minimalac, a ostatak plaće na ruke, kao i da linije, u dogovoru s lokalnim šerifima, preuzimaju nekakve platforme koje nemaju ni vozače ni autobuse.

Do potpisivanja granskog kolektivnog ugovora ne treba raspisivati nove natječaje, kako to tvrde županije, nego se naprosto mogu produljiti postojeći, važeći ugovori i koncesije za prijevoz, kaže Lisičak.