Vladimir Šeks, pravnik i političar, predsjednik 5. saziva Hrvatskog sabora te jedan od tvoraca prvog hrvatskog Ustava i jedan od osnivača Hrvatske demokratske zajednice, u svojoj bogatoj političkoj karijeri dao veliki broj intervjua. Naravno, tako da je razgovarao s novinarom. No, otkad se više ne bavi aktivno politikom, Šeks se modernizirao i sada intervjue daje putem e-maila. Kako nam je bilo stalo da povodom Dana državnosti upravo Šeks kaže nešto za naš list, pristali smo na takvu komunikaciju i poslali mu pitanja. Na neka nije odgovorio, na neka nešto jest pa objavljujemo ono što je Šeks napisao.

Je li Dan državnosti najvažniji hrvatski praznik, kao što su to u drugim državama slični praznici posvećeni njihovom nastanku?

– Dan državnosti ima sve značajke najvažnijeg hrvatskog praznika jer proklamira ostvarenje najvažnijeg cilja – suverenu hrvatsku državu.

Promašene teze

Već tijekom saborske rasprave kada je uveden taj praznik, u ožujku 1991., tadašnja oporba tvrdila je da 30. svibnja 1990. nije stvorena nikakva država i da nema smisla da Dan državnosti bude na dan kada je zapravo samo došlo do smjene vlasti. Čija je ideja bila da 30. svibnja bude Dan državnosti?

– Najbolje ću vam odgovoriti citirajući dijelove iz poslanice predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana u prigodi Dana državnosti 30. svibnja 1992. godine u Hrvatskom saboru. Tom prilikom predsjednik Tuđman je, čestitajući Dan državnosti i izražavajući najdublju zahvalnost svima koji su na bilo koji način pridonijeli punom oživotvorenju svekolikog smisla i cilja toga najvišeg hrvatskog državnog blagdana, rekao: »Ozakonjenje 30. svibnja – dana kada smo prije dvije godine (1990.) uspostavili u Hrvatskoj demokratsku i hrvatsku vlast, imalo je, naime, dvostruku svrhu i smisao. Time smo prvo na najznakovitiji način dali znati da svojim najvišim ciljem smatramo ostvarenje suverene hrvatske države«. Dakle, da »najvišim ciljem smatramo ostvarenje suverene hrvatske države«. Stoga su potpuno promašeni prigovori tadašnje, a i sadašnje oporbe da 30. svibnja 1990. nije stvorena nikakva država i da nema smisla da Dan državnosti bude na dan kada je zapravo samo došlo do smjene vlasti. Ni tada ni kasnije nije nitko iz HDZ-a tvrdio da je 30. svibnja stvorena država.

Tog 30. svibnja 1990. u Saboru je izabrano hrvatsko izaslanstvo u Vijeću republika i pokrajina Savezne skupštine. To je još jedan dokaz da taj dan nismo još bili blizu hrvatske države.

Josip Regovic/PIXSELL

– To je promašena teza. Ponavljam, nikad nitko iz HDZ-a, niti predsjednik Tuđman, nije ni implicite dao povoda za takvu priglupu tvrdnju da je na Dan državnosti, 30. svibnja 1990., stvorena država. Predsjednik Tuđman je u spomenutoj Poslanici, objašnjavajući zašto je 30. svibnja uzet kao Dan državnosti, još rekao: »Htjeli smo da novi nadnevak hrvatske državnosti bude prihvatljiva zamjena za sve dosadašnje.

Željeli smo da taj dan postane očitovanje pomirbe svih sastavnica hrvatskih povijesnih kretanja prema vlastitoj državi. I onih što su u Drugom svjetskom ratu bili na suprotnim stranama, boreći se za Hrvatsku povezani različitim idejnopolitičkim programima. Danas možemo sa zadovoljstvom ustvrditi da je hrvatski narod, uzevši u cjelini, prihvatio taj smisao očitujući spremnost da uloži sve svoje sile za postizanje u njemu sadržanog najvišeg nacionalnog cilja.«

Znakovito je i dodao: »U hrvatskim redovima taj smisao nije prihvaćen tek od rijetkih pojedinaca. Ali je zato i te kako shvaćen od jugounitarističkih i velikosrpskih protivnika hrvatske državne samostalnosti. Konačno smo ostvarili devetstoljetni hrvatski san. Slobodna i suverena, samostalna i neovisna država Hrvatska – najozbiljnija je stvarnost«. I prigodom treće obljetnice Dana državnosti, 30. svibnja 1993. godine, u govoru pred Hrvatskim saborom, predsjednik Tuđman je govoreći o smislu Dana hrvatske državnosti, između ostalog, rekao: »Ozakonjenjem 30. svibnja za Dan državnosti, željeli smo u prvom redu na najznakovitiji način izraziti pomirbu svih sastavnica hrvatskih povijesnih kretanja prema vlastitoj državi. Ali isto tako i odlučnost da u simbolima državnosti ne dopustimo održavanje onih spomena što su bili uzrokom povijesnih razdvajanja i nedaća, i što bi mogli biti smetnja liku demokratske Hrvatske.«

Posvemašnja zbrka

Dan državnosti se u vrijeme Račanove vlade prestaje slaviti 30. svibnja. Zašto HDZ po povratku na vlast, a vi ste bili predsjednik Sabora, nije vratio taj praznik?

– Znači, ideja da Dan državnosti bude 30. svibnja kao državni praznik bila je Tuđmanova, a Dan državnosti 30. svibnja ukinut je nakon dolaska na vlast 2000. Račana i Budiše, SDP-a i HSLS-a. Ključnu ulogu u tome imao je jedan od njihovih prvaka, Ivo Škrabalo, a sve u cilju pokretanja procesa detuđmanizacije. Po povratku na vlast HDZ-a, predsjednik Vlade i stranke Ivo Sanader svojim je snažnim političkim autoritetom smatrao da u novim okolnostima nije potrebno ponovo urediti 30. svibnja kao Dan državnosti.

Kako to da je HDZ to onda napravio baš pod vodstvom Andreja Plenkovića?

– Posvemašnja zbrka koja je nastala intervencijama SDP-a i HSLS-a u arhitekturu državnih praznika, glavni je razlog što je HDZ s predsjednikom HDZ-a i premijerom Andrejom Plenkovićem, a na poticaj Zajednice utemeljitelja HDZ-a »Dr. Franjo Tuđman« podnio Hrvatskom saboru zakonski prijedlog da se 30. svibnja ponovo vrati kao nacionalni praznik Dan državnosti, što je Hrvatski sabor prihvatio i donio zakon koji svi trebaju poštovati.

Razumno je pretpostaviti da HDZ neće baš uvijek biti na vlasti, a to znači da bi praznik Dan državnosti 30. svibnja opet mogao biti ukinut. Brine li vas ta mogućnost?

– Bilo bi krajnje nerazumno kada bi se neka druga politička vlast upustila u ponovno mijenjanje državnih praznika.

Razumni Račan

Ono što nitko u Hrvatskoj ne spori, 30. svibnja 1990. promijenila se vlast, komunisti su izgubili izbore i prešli u oporbu. Što najviše pamtite iz tih prvih višestranačkih izbora nakon 50 godina?

– Jedno ogromno oduševljenje hrvatskog naroda u domovini i svijetu što u ropotarnicu povijesti odlazi istrošeni komunistički režim i spremnost za izgradnju demokratskog sustava. Ali i odlučnost za stvaranje slobodne, demokratske hrvatske države, privremeno u sastavu jugoslavenske zajednice, kao privremena postaja, s krajnjim ciljem neovisne hrvatske države.

Savez komunista Hrvatske odredio je 1990. izborna pravila, smatrali su da će većinski model biti njihova prednost. Jeste li se tada u HDZ-u pribojavali učinka tog izbornog modela, jeste li možda procjenjivali da bi vam bolje odgovarali proporcionalni izbori?

– Smiljko Sokol je bio jedan od ključnih arhitekata izbornog sustava koji je, kao što se SKH-a nadao, trebao donijeti pobjedu SKH-u. Mi smo se tada zauzimali za proporcionalni izborni sustav. SKH je na kraju izgubio s izbornim pravilima koje je sam odredio.

HDZ je bio tek u formiranju, članovi se uglavnom nisu međusobno znali. Tko je odlučivao o izbornim kandidatima, je li Franjo Tuđman prepustio ljudima na terenu da sami odrede tko će se među njima kandidirati za Sabor?

– Određivanje kandidata za prve parlamentarne izbore u ogromnoj vjeri bilo je u rukama »terena«, stranačkih podružnica.

Izbornu pobjedu ste, naravno, slavili, ali jeste li se istovremeno i pribojavali velike odgovornosti za Hrvatsku koju ste trebali uskoro preuzeti?

– Uz slavlje, bili smo, osobito predsjednik Tuđman i uže vodstvo, svjesni ogromnih problema, poteškoća koje i u Hrvatskoj i u Jugoslaviji, ali i u Europi, stoje pred novom demokratski izabranom hrvatskom vlašću.

Je li vas bilo strah da SKH možda neće htjeti predati vlast?

– Nije. Ivica Račan kao predsjednik SDP-a i šire vodstvo SKH-a razumno su i korektno prihvatili izborni poraz. Upravo je Ivica Račan najzaslužniji da je tranzicija prošla glatko. Ali nisu oni ni imali drugog izbora, jer je već prijetila velikosrpska agresija, tako da iz tih razloga su mirno prihvatili promjenu vlasti, čak i s nekim olakšanjem da oni neće morati biti u borbi protiv Miloševićeve agresije.