Vjekoslav Prebeg, hrvatski državljanin koji se borio za Ukrajinu i koji je zarobljen kod Mariupolja, u ekskluzivnom intervjuu za Dnevnik HTV-a ispričao je kako je oslobođen iz ruskog zarobljeništva.

– Put je bio težak. Kada su nas odvodili iz doneckog istražnog zatvora, bili smo vezani, proveli smo od 14 sati do 8 sati u kamionu, bilo je hladno noću. Bili smo umorni. Odveli su nas u zračnu luku Rostov na Donu. Nismo znali što se događa. Susreli smo te neke Saudijce, nismo ni znali jesu li Saudijci, samo smo pretpostavili po odjeći, rekao je Prebeg u razgovoru s HRT-ovom novinarkom Ružom Ištuk.

Podsjetimo, Vjekoslav Prebeg stigao je danas u našu zemlju. Oslobođen je uz još devet zatvorenika iz Velike Britanije, SAD-a, Švedske i Maroka.

Prije leta za Saudijsku Arabiju, koja je posredovala pri oslobađanju, zarobljenike su u zračnoj luci pregledali liječnici.

– Bila su dva doktora, inicijalni pregled, saturacija, tlak, grlo, poslušali su nam pluća i napisali kratki formular o svakome. Onda su išli provjeriti taj neki avion, kaže Prebeg, priznajući da su zarobljenici bili uplašeni.

Naime, kad su ih vodili prema aerodromu, svi su, kako kaže Prebeg, pretpostavljali da idu prema ukrajinskom teritoriju na razmjenu.

– Kad sam čuo zrakoplov, ja sam rekao: Dečki, mi smo sto posto u Rusiji. Najbliža zračna luka od Donecka je Rostov na Donu. Prvo je bilo to neko uzbuđenje, konačno se nešto promijenilo, konačno ide prema nečemu i onda kad sam čuo zrakoplov – tko zna gdje sad idemo, što se događa, govori Prebeg.

Zahvalio je saudijskom prijestolonasljedniku Muhamedu bin Salmanu koji je posredovao u razmjeni zarobljenika između Rusije i Ukrajine i čijim su privatnim zrakoplovom prevezeni.

– Htio bih također zahvaliti premijeru Plenkoviću na svemu što je činio svih ovih mjeseci za mene. Htio bih zahvaliti ministru vanjskih poslova, htio bih zahvaliti i predsjedniku Zelenskom, koji je u suradnji s našim ministrom i premijerom mnogo toga učinio i doveo do toga da konačno budemo oslobođeni iz zarobljeništva, rekao je Prebeg.

Kaže kako se osjeća umorno. U posljednja 72 sata, ističe, spavao je uistinu malo.

– Umoran sam, a opet nekako ne mogu spavati. Mislim da mi treba bar 12 sati normalnog sna, da se probudim i da shvatim da se to dogodilo, da sam slobodan. Mogu samo reći da je lijepo biti kod kuće, kaže Prebeg.

Na pitanje kakvi su mu planovi, poručuje da želi najprije vidjeti sestru i prijatelje. Ima još jednu želju.

– Htio bih također stupiti u kontakt sa svojom djevojkom Irinom. Kad su počela vojna djelovanja oko Mikolajiva, ona je pobjegla u Francusku kod svoje rođakinje s djecom. To mi je prioritet sada, ali ne bih htio ništa forsirati. Čuti je li ona dobro, ako je ikako moguće, i vidjeti se s njom, kaže Prebeg.