Virusni imunolog prof. dr. Luka Čičin-Šain, riječki znanstvenik i voditelj Odjela za virusnu imunologiju u Helmholtz centru za infektivna istraživanja u Braunschweigu, nedavno se u svojem javnom nastupu pridružio sve dužoj listi hrvatskih znanstvenika koji smatraju da član Vladina Znanstvenog savjeta Gordan Lauc svojim objavama o koronavirusu i cjepivu dovodi javnost u zabludu, a Vladu u situaciju da mora donijeti oštrije protuepidemijske mjere.

Vlada je bitna

– Gordana Lauca javno sam spomenuo jer njegove izjave ljudi slušaju, a utječu i na odluke Vlade. S druge strane, mislim da se ne bi trebalo toliko koncentrirati na to što Lauc misli, što ja mislim, ili što su nekakve razlike između nas. Naime, ni on ni ja nismo toliko bitni. Puno je važnije što napravi premijer Plenković, što radi ministar Beroš, što radi Stožer. Oni su ti koji donose odluke, a svi mi drugi tek dajemo prijedloge i savjete. Lauc daje pogrešne savjete, ali odgovornost da se nešto provede i nešto odluči ne leži ništa više na njemu nego na meni. Tako da Vladi na neki način koristi što se Lauc po medijima prepucava sa mnom ili s Đikićem ili nekim trećim, jer onda javnost stječe dojam da je Vlada manje odgovorna za problem u kojem se nalazimo. Vladi je to zgodno jer se ne priča o njima, nego kad su mjere preoštre, ljudi se ljute na Đikića, a kad su bolnice pune, ljute se na Lauca. Stoga je Lauc relativno sekundaran, ali je problem što se Vlada nije ogradila od njegovih pogrešnih teza.

Luka Čičin Šain, znanstvenik i imunolog/foto Marko Gracin

Naime, neki ljudi vjeruju da je Zemlja ravna, ali o njima neće ovisiti program zemljopisa u školama, jer ne sjede u znanstvenom savjetu. No, konačna je odgovornost na premijeru koji vodi izvršnu vlast i bira svoje savjetnike i koga od njih će poslušati. Andrej Plenković ima mandat koji je dobio od građana i fer je da on donosi odluke, ali onda se treba naglasiti da te odluke jesu njegova odgovornost, ali i zasluga. Ako netko odluči poslušati moj savjet, to nije samo moja zasluga, već je to prije svega zasluga onog koji je donio odluku, koji ju je proveo i koristio mehanizme vlasti kako bi doveo do željenog učinka da se ljudi cijepe i pridržavaju epidemioloških mjera.

I predsjednik Milanović odašilje zbunjujuće poruke, primjerice da su COVID-potvrde glupost.

– Koliko razumijem ulogu predsjednika, a priznajem da nisam stručnjak za ustavno pravo, on ima relativno malo mogućnosti utjecati na izvršnu vlast. On je u ovoj situaciji pomalo kao Gordan Lauc, kao ja, gdje mi ne sjedimo za upravljačem, nego na mjestu suvozača i komentiramo. Ako on stvarno misli da vozač ide u pogrešnom smjeru, na njemu je da to i kaže, to i jest njegova funkcija. No, njegova funkcija nalaže da i triput razmisli i provjeri prije nego što nešto kaže.

Taoci necijepljenih

Jesu li nam COVID-potvrde potrebne, treba li proširiti njihovu primjenu?

– Osobno mislim da su COVID-potvrde, iako ih ljudi doživljavaju kao ograničenje, korisna stvar. U osnovi, pogotovo za nas koji smo cijepljeni, to znači da imamo slobodu kretanja. COVID-potvrde su ograničenje jedino za ljude koji nisu cijepljeni i njima predstavljaju problem jer ih ograničavaju, onemogućavaju pristup nekim javnim prostorima i tjeraju ih da plaćaju testove te se na neki način radi pritisak na njih da se cijepe, što ih naravno smeta i žulja. S druge strane, potvrde ljudima koji se nalaze u javnom prostoru osiguravaju da budu sigurniji od zaraze. S njima je bolje nego bez njih, jer ograničavaju cirkuliranje virusa i pružaju sigurnost ljudima koji se žele družiti ili poslovati u kontaktu s većim brojem mušterija.

Nameće se i pitanje kada će i skupina cijepljenih građana početi zahtijevati neka svoja prava, da se njihov doprinos smanjenju širenja zaraze na neki način prepozna?

– Mislim da se o tome treba razgovarati u hrvatskom javnom prostoru. Puno se priča o pravima ljudi koji nisu cijepljeni, a jako malo o pravima ljudi koji su cijepljeni. Vi i ja smo cijepljeni i kad odemo u neki lokal moramo nositi maske, jer je to pravilo koje vrijedi za sve. Pandemija i maske će biti stvar prošlosti kad velika većina ljudi bude imuna, bilo zbog preboljele infekcije ili zbog cijepljenja. Ali do tada će na ulazu u lokal netko od nas tražiti da stavimo maske jer se neki drugi ne žele cijepiti. Ti ljudi mogu utjecati na svoju odluku i odlučiti da će se cijepiti, no vi i ja ne možemo utjecati na njihovu odluku. Ljudi koji nisu cijepljeni imaju slobodu nešto odlučiti i promijeniti svoje stanje, a mi koji smo se cijepili moramo sačekati ove druge koji nas čine svojim taocima.

Prognoze tijeka pandemije su, kako kažete, nezahvalne, no možete li pokušati reći kakav scenarij u četvrtom valu očekuje zemlje u kojima je broj cijepljenih visok i one koje, poput Hrvatske, nisu cijepile dovoljan broj ljudi?

– Kad govorimo o zemljama visoke procijepljenosti, zapravo se najčešće govori o 90 posto odraslih osoba. To, dakle, ne znači 90 posto populacije jer djecu se ne cijepi, a djeca mogu širiti virus. Ako stvarno želimo dosegnuti imunitet krda koji bi trebao biti oko 90 posto, onda ga je matematički nemoguće postići ako nije cijepljen dio djece. Imunitet krda sada možemo jedino postići kad su odrasli cijepljeni, a djeca se zarazila. Tu se postavlja pitanje isplati li se cijepiti djecu ili pustiti da se zaraze. Analize jasno govore da su teške bolesti i smrtni ishodi COVID-19 infekcije rijetki kod djece, ali nisu nula. Ima i djece koja završe na respiratoru i ne oporave se. To znači da se dio života cijepljenjem može spasiti.

Risk-benefit analiza koju je napravio američki CDC analizirajući cijepljene u dobi od 12 do 17 godina, jasno govori: za tu skupinu populacije bolje je da se cijepe, jer imaju manji rizik hospitalizacije i smrti ako su cijepljeni, a pojave teških nuspojava cijepljenja kod djece su iznimno rijetke. Sjedinjene Države upravo su odobrile i cijepljenje za djecu od pet do 11 godina na temelju studije na desecima tisuća djece u toj dobi. Uskoro ćemo vidjeti što će se događati u Americi kad još veći broj ljudi cijepi djecu; za nekoliko ćemo mjeseci ćemo imati podatke o stotinama tisuća djece u toj dobnoj skupini koja će biti cijepljena i bit će jasno je li došlo do nuspojava, čak i onih koje su iznimno rijetke. Bit će jasno jesu li ta djeca imala učestale hospitalizacije nakon cijepljenja i postoje li neke trajne posljedice. Na temelju takvih iskustava možemo donijeti odluku za sebe.

foto: Marko Gracin

Manje virusa, manje mutacija

Virus ipak i dalje mutira, trenutno je aktualna delta plus varijanta koronavirusa. Što se zna o toj varijanti, koja je već potvrđena u nama susjednim zemljama?

– Razlog zbog kojeg je delta plus varijanta došla na radar je što su u Velikoj Britaniji, koja intenzivno sekvencira viruse, primijetili da se ova varijanta, koja ima elemente delta virusa, ali ima i neke druge mutacije, sve češće javlja. Naime, kad se učestalost neke varijante podiže, a ova je od jedan posto došla do tri, onda to ukazuje da je riječ o varijanti koja ima selektivnu prednost nad delta varijantom i da se bolje umnaža te bi mogla postati dominantna. To su još uvijek projekcije i bilo je već takvih varijanti koje su na kraju pripisane lokaliziranom širenju virusa, stoga se zasad situacija prati.

No, praktički od početka pandemije slušamo kako je SARS-CoV-2 virus koji malo mutira, a s druge strane svaki novi val uzrokuje virulentnija i jača varijanta koronavirusa. Zašto?

– Svi živući organizmi mutiraju i evoluiraju kroz vrijeme, od virusa do ljudi. Kod prepisivanja genetskog koda može doći do greške u prepisivanju nukleotida i tu nastaju mutacije u lancu DNK ili RNK. Koronavirus ne mutira puno za virus. Genom SARS-CoV-2 sadrži 30.000 parova baza i nije mu korisno puno mutirati jer će imati puno »škarta« i to si ne može dozvoliti. Drugi virusi, poput HIV-a ili hepatitisa C, imaju kraći genetski kod i ciljano rade puno mutacija, što im omogućava brzu prilagodbu okolini i ogromnu raznolikost varijanti. S koronavirusom je drukčije jer ima gene koji služe za provjeru prepisanog koda, čime se smanjuje količina mutacija. Premda su mutacije koronavirusa rijetke, zbog ogromne rasprostranjenosti ovog virusa, ipak su imale šanse da se pojave. Prema tome, kad bismo uspjeli smanjiti brojke, virus bi imao daleko manje šanse za nove, opasne mutacije.

​Lijek za imućne

Učestalo se spominje i lijek protiv koronavirusa koji razvija američki Merck, što nekima nameće pitanje – cjepivo ili lijek?

– Ljudi koji se ne žele cijepiti jer zaziru od nekakve kemije trebali bi shvatiti da je i lijek kemija, i to više od cjepiva. Cjepivo u osnovi sadrži dio bjelančevina virusa koje naš imunosni sustav prepoznaje kao virus i stvara protutijela koja se lijepe na virusne proteine. Kad se zalijepe na njih, virus se više ne može lijepiti na naše stanice i inficirati ih. Tako se na prirodan način djeluje protiv virusa, potičući naše tijelo da proizvede vlastite obrambene mehanizme. No, kad imate lijek, u konkretnom slučaju molnupiravir, to je lijek koji sliči nukleotidu, ali je dijelom modificiran, i kad se vezuje uz lanac RNK koji se razmnaža, blokira ga da se dalje dijeli. Teoretski se takvi nukleotidi mogu vezati i uz nukleotide RNK-a koje naše tijelo proizvodi. Dakle, ti lijekovi mogu imati naglašenije nuspojave od onih kod cjepiva. Na koncu, takvi su lijekovi i skuplji. Cjepivo košta između 20 i 30 eura, a ciklus terapije molnupiravira trebao bi koštati oko 700 dolara. Merck je sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom ušao u dogovore za proizvodnju ovog lijeka u Indiji kako bi ga siromašne zemlje dobile po znantno nižoj cijeni, no koliko ja znam, Hrvatska nije na toj listi. Tako da ljudi koji razmišljaju da se neće cijepiti jer postoji lijek, moraju shvatiti da si to zasad mogu priuštiti samo imućni.