Damir Kajin, gradonačelnik Buzeta, veteran je istarske političke scene, nekad jedan od najznačajnijih hrvatskih saborskih zastupnika. Iako na ovim parlamentarnim izborima ne sudjeluje, jedan je od najpozvanijih za komentiranje iznimno neobične situacije koja je nastala ulaskom predsjednika Zorana Milanovića u izbornu zonu koju kao najjača oporbena stranka pokriva SDP. K tome, i njegova osma izborna jedinica je jedna od najintrigantnijih po pitanju završnih rezultata.

Ustav jamstvo sloboda

Je li po vama ulazak Milanovića na parlamentarne izbore znak krajnje nemoći i loše pozicije SDP-a predvođenog Peđom Grbinom? Rejting se SDP-u nakon toga značajno popravio.

– Aristotel je rekao: »Drag mi je Platon, ali draža mi je istina.« A ja kažem: drag mi je Milanović, ali draže su mi vrednote Ustava, jer on je uz Domovinski rat i izbore 1990. godine temelj hrvatske državnosti. Tu mislim i na integraciju Istre, Rijeke, Zadra, što je za rukom pošlo NOB-u. Govorit ću dakle prvenstveno o ulasku Milanovića u parlamentarne izbore.

Vratimo se na Ustav. On je od prijelomne 1990. godine nadopunjavan, mijenjan još deset puta. Osobno sam za ili protiv dizao ruku tih 10 puta. Vjerujte mi, »stari« zastupnici, počevši od Linića do Budiše, kapa im dolje, mislimo isto: Hrvatska ne smije skrenuti u tiraniju! To nije moj citat već Milanovićev s inauguracije 2019. godine kada je govorio da mu ne trebaju veće ovlasti. Najgore bi bilo kada bi pojedinac bio i predsjednik države i predsjednik Sabora, i predsjednik Ustavnog suda i tužitelj i sudac. Kada govorim o tiraniji, govorim o dvjema tezama – »Treća Republika« i »Vlada nacionalnog jedinstva«. Vjerojatno Treća Republika vodi u promjenu Ustava, ali kako bi bilo moguće uspostaviti vladu nacionalnog jedinstva bez najveće stranke ili najveće opozicijske stranke? Ne bih volio, a to vodi u tom smjeru, da glas za SDP bude, kako najavljuju svojim ponudama, i glas za ortodoksnu desnicu. Danas je glas za HDZ, za Plenkovića i Butkovića, glas za centar.

Na kraju krajeva: Kajin nije Buzet. Miletić nije Istra. Plenković nije Hrvatska, a ni Milanović nije nacija. Možda najbolje govore oni koji šute. Ali valja i govoriti. Kao što to čini sveučilišna profesorica Sanja Barić: Ustav je jamstvo sloboda. Ne, nije dobro, sve što se s ovim izborima događa nije dobro. K tome ne znamo, niti o tome danas netko previše razmišlja, gdje nas aktualna događanja mogu odvesti.

Kako ne znamo, pa oporba jasno kaže – u bolju, bogatiju, sigurniju i neporočniju budućnost!

– Ono što me također jako brine je prizemni populizam, posebno kada SDP najavljuje promjenu materijalnih i socijalnih prava. Populizam su i parole oko migranata. Sjetimo se, 2015. godine kroz Hrvatsku je prošlo pola milijuna migranata. Bile su to vojske mladih ljudi. Osim Bore Grubišića i mene, svi su šutjeli. Nitko nije medijski tada bio više cipelaren od mene. Ja ne povlačim ni jednu izgovorenu riječ, ali migranti koji danas legalno dolaze u Hrvatsku nama trebaju. U Buzetu je 18 posto radne snage migrantskog predznaka. Ali oni nisu tu zbog socijalnih naknada. Oni su tu jer naši ljudi ne žele raditi ni u metalnoj industriji, ni na građevini, ma ni u pekarskoj industriji. Oni i zarađuju isto ili više nego naši radnici. K tome osiguran im je smještaj, dva obroka, neki imaju čak i plaćeno šišanje. Naši Istrijani zadnjih šest ili sedam godina ne napuštaju Hrvatsku. Od travnja plaće u državnim tijelima bit će kao u Sloveniji: VSS 1.950 eura, VŠS 1.400, SSS 1.200 eura. Ali je zato vrtić u Buzetu 99 eura, dom umirovljenika ni 500 – u Sloveniji je sve to mnogo skuplje.

Najave čistki brinu

Kakvom vam se čini aktualna politička retorika. Dugotrajno gomilanje vulgarizama kao da je stvorilo imunost na njih, kao da ih nitko ne čuje?

– Peđa Grbin u vrijeme dok je bio predsjednik odbora za Ustav i poslovnik bio je prokurista Jakupi klana i ne može se pozivati na odvjetničku tajnu. Meni SDP-ovci govore: pripazi malo što govoriš. No, lako meni s time. Gdje vodi sva ta galama? Mene ovo, na neki način podsjeća i na moju kampanju iz 2013. godine, ali ja, za razliku od ovih danas, nisam mogao naštetiti nikome. Opet sam se sjetio, kao što kaže Andrić, da nikoga ne treba poniziti da bi se ti uzdigao. Prije sedam dana govorio sam da ova retorika vodi k tome da ćemo se na punje, na šake tući! Ali bio sam naivan! Ovo propucavanje Turudićevog automobila može biti uvertira u nešto puno gore, u čemu bitnu rolu, barem mi se tako čini, ima i N1 televizija iza koje stoji kapital iz susjedne države.

Nekad vrlo mirna i jako predvidiva osma izborna jedinica postala je silno turbulentna. Bilo je to vidljivo i za prošlih parlamentarnih izbora, danas još i više. Mnogi je definiraju kao 4-4-4 koncept. SDP, HDZ te koalicija IDS-PGS po četiri zastupnika. Kakva su vaša predviđanja?

– Osma izborna jedinica je utvrda, bastion i SDP-a i IDS-a. Danas, zahvaljujući učinjenom zadnjih godina postaje i – HDZ-a. Kroz osmu jedinicu se vidi da je Hrvatska različita, regionalizirana, i to je dobro, to je bogatstvo. To smo mi. Govoreći iskreno, gospodarstvenici su duboko zabrinuti. Nije da im je sjajno, ali dugo, dugo vremena im nije bilo bolje nego što im je danas. Ako su oni zabrinuti najavama čistki, »rijekama pravde«, Bože ne daj nam takve pravde gdje bi izvršna vlast valjda treba goniti i suditi, a ne sudovi, onda bi radnici trebali biti još zabrinutiji. Da, četvorke su najavljeni omjeri no nisam baš siguran u tako pravilnu podjelu. Ostaju još dva mjesta, kako se čini proći će i Most, a za ostale ćemo vidjeti. Ova naša jedinica gubi radnički predznak. Naša djeca neće raditi u upravi, da ne govorimo o industriji, turizmu, građevini – svi bi živjeli od rente! Pretvarali poljoprivredno zemljište u građevinsko i rasprodavali djedovinu. Ali neće ni to dugo.

Kako vidite reakciju »nove ljevice« predvođene Možemo!, Sandra Benčić sasvim sigurno sebe vidi na premijerskoj poziciji, ni u kom slučaju Grbina, još i manje Milanovića koji je znao imati stavove sasvim oprečne njihovima?

– Sandra Benčić može sebe vidjeti gdje hoće, ali je građani ne vide na čelu Vlade. Što nude? Za što se zalažu. Što nakon 17. travnja? Moramo se pripremiti i za paralizu sustava, a živjeti se mora. Unutar godinu dana imamo parlamentarne, EU izbore, predsjedničke, lokalne, primopredaju vlasti… A period od 2024. do 2027. godine može biti ključan za povlačenje EU sredstava. S Plenkovićem nam je dobro išlo baš u tom segmentu kojem možemo zahvaliti i obnovu nakon potresa i infrastrukturne investicije tako da se našim proračunskim novcem moglo pratiti i plaće i penzije.

Što kažete na »babe narikače« koje unatoč poniženjima, svakako nedostojnih njihovog ugleda i stavova koje imaju, ostaju u koaliciji koju vodi osoba što ih je tako brutalno izvrijeđala?

– »Babe narikače« će sve zaboraviti. Zadovoljne su širinom SDP-a. Tada sam, ne znajući kako će sve ovo završiti što se tiče izbora, bio čvrsto na strani Milanovića. One su, naime, uz još neke, svojim performansima rušile dignitet Hrvatskog sabora.

Na kraju malo i o vama. Uspjesi na gradonačelničkom mjestu su evidentni, kreću li vaše pripreme za iduće lokalne izbore?

– Da budem iskren, još nisam prelomio. Što god da kažem, rano je, ali i ovom prigodom zahvaljujem Vladi na uspostavljenom odnosu u kojem se Buzetu u važnim situacijama uvijek izlazilo ususret.

Opozicija osuđene gura na liste

Još uvijek aktualnom premijeru Andreju Plenkoviću stalno se spočitava korupcijski karakter HDZ-a. Mada, s obzirom na bezbrojne procese koji su otvoreni upravo protiv članova najjače hrvatske stranke, od kojih su neki bili i na ministarskim pozicijama, nije li upravo to put raskrčivanja Hrvatskoj toliko omiljene korupcije?

– Kada gledam najave lista, kandidatura, točno da se Plenković zahvalio na povjerenju 30-orici ministara u osam godina, od čega i četiri, pet Mostovaca. Međutim, svi koji su bili od DORH-a prozvani više nisu na njegovim listama. Ali zato liste opozicije predvodi tucet – bilo nepravomoćno, bilo pravomoćno optuženih. Ne branim nikoga, ali ako provalnicima dopustimo da viču drž’te lopova, ti će razbojnici sutra pokucati i na vaša vrata.

Oporba stvara dojam kako je ona neporočna, HDZ kriminalan. Je li tome baš tako, nije li i među njima niz aktera koji su imali »posla« s pravosuđem?

– Niti sam ja bez grijeha, niti ste vi. Sveci nisu ni IDS-ovci, ni SDP-ovci ni HDZ-ovci. Nisu ni suci, državni odvjetnici. Ali mogu ponoviti – Plenković je svakog s optužnim prijedlogom gurao u stranu, a opozicija osuđene gura na liste. Neću o imenima jer ovaj narod najviše mrzi onog tko ne mrzi.