Čak 77 posto mladih LGBTIQ osoba ne zna kome mogu prijaviti nasilje u srednjoj školi ukoliko ga dožive, a svaka peta osoba doživjela je verbalno nasilje od strane osoblja u školi.

Većina izjavljuje kako bi im najveća podrška tijekom srednjoškolskog obrazovanja bila postojanje seksualnog odgoja i obrazovanja u sklopu nastave unutar kojeg bi se govorilo o LGBTIQ temama.

Pokazalo je to istraživanje “Iskustva i potrebe mladih LGBTIQ osoba” koje je obuhvatilo 373 sudionika i sudionica iz Hrvatske u dobi između 15 i 30 godina.

Riječ je o prvom istraživanju takve vrste u Hrvatskoj kojim su se htjele prikupiti spoznaje o iskustvima LGBTIQ mladih u obrazovnom sustavu i potrebama vezanim uz sadržaje i usluge za LGBTIQ mlade.

Svjesni da nemaju podršku

Većinu uzorka čine studenti i studentice Zagreba, Rijeke, Splita, Varaždina i Pule, istraživanje je provela doc.dr. Marina Štambuk u suradnji s udrugama Dugine obitelji i Lezbijska organizacija Rijeka “LORI”, u sklopu projekta “Podržimo uključivo obrazovanje – gradimo sigurnu budućnost” kojI provode spomenute udruge i norveška organizacija Norsensus Mediaforum.

Istraživanje možete pronaći na web stranicama udruga LORI i Dugine obitelji, kao i više informacija o projektu u sklopu kojeg je provedeno istraživanje.

“Na osnovu našeg dosadašnjeg rada s mladima, te uvida u metode i prakse našeg obrazovnog sustava, bile smo svjesne da LGBTIQ mladi prolaze jako teško razdoblje tijekom školovanja, da često nemaju podršku niti u obitelji niti u školi te da se suočavaju s odbacivanjem i nasiljem od strane svojih vršnjaka i vršnjakinja.

Iz tog razloga bilo nam je važno napraviti istraživanje koje će pružiti neke konkretne uvide i pružiti prostor mladima da sami kažu kakva su im iskustva i s čime su se susretali tijekom odrastanja i obrazovanja.

Također, želja nam je bila i vidjeti koje su to njihove potrebe a koje mi, iz organizacija civilnoga društva, možemo onda bolje adresirati u svom radu”, izjavili su iz udruge LORI.

Mladi su u istraživanju podijelili svoje iskustvo otvorenosti po pitanju LGBTIQ identiteta tijekom školovanja i studiranja doživljavanja nasilja zbog seksualne orijentacije ili rodnog identiteta te druga iskustva i razmišljanja koja se odnose na vidljivost LGBTIQ tema u obrazovanju i reakcija vršnjaka i vršnjakinja te nastavnog i stručnog osoblja u školama i na fakultetima.

Poražavajući rezultati

“Rezultati istraživanja koji se odnose na iskustva mladih LGBTIQ osoba u srednjim školama uistinu su poražavajući.

Škole moraju biti sigurna mjesta za našu djecu i mlade, odgojno-obrazovni djelatnici i djelatnice trebaju im pružati podršku, dok sam sustav treba njegovati prihvaćanje, solidarnost, razumijevanje i otvorenost među mladima.

Primjećujemo kako nam se sve više i više javljaju mlade LGBTIQ osobe, kojima nedostaje podrška od sustava, nedostaju im sigurni prostori, nedostaju im informacije kako mogu ostvariti svoja prava u Republici Hrvatskoj.

Većina njih razmišlja o odlasku iz države i selidbi u neke od većih europskih gradova.

To je stvarno tužno slušati, i postane vam u potpunosti jasno zašto se toliko ne samo LGBTIQ osoba iselilo iz Hrvatske u zadnjih par godina, dok s druge strane slušate bajke o demografskoj obnovi”, poručuju iz udruge Dugine obitelji.

Završno su ispitane i potrebe mladih LGBTIQ osoba u odnosu na djelovanje nevladinih organizacija, učestalost korištenja njihovih sadržaja i usluga, te što im nedostaje od sadržaja za LGBTIQ mlade u mjestu u kojem žive.

Tako je istraživanje pokazalo da mladi u Hrvatskoj u prosjeku svoj LGBTIQ identitet osvijeste s 14 godina, češće se otkrivaju majkama nego očevima te u kontaktu s novim osobama više od polovine njih skriva svoj LGBTIQ identitet.

Doživljaj poštovanja i uvažavanja njihovog LGBTIQ identiteta, kao i osjećaj sigurnosti, češće su imali tijekom studiranja u odnosu na srednju školu, što ne čudi budući da su u srednjoj školi češće doživjeli nasilje, uz negativno spominjanje LGBTIQ tema u nastavi i nastavnim materijalima.

Više od polovine sudionika i sudionica izjavilo je da su se u srednjom školi barem jedanput susreli sa spominjanjem LGBTIQ tema u negativnom kontekstu, na nastavi ili u nastavnim materijalima, dok je trećina to doživjela više puta ili često

Izbjegavanje aktivnosti

Istraživanje je pokazalo da su se ispitanici češće osjećali sigurno i imali doživljaj poštovanja i uvažavanja njihovog LGBTIQ identiteta tijekom studiranja u odnosu na srednju školu.

Rjeđe su se osjećali slobodnima otvoreno izražavati vlastiti LGBTIQ identitet i govoriti o njemu u srednjoj školi u odnosu na visoko obrazovanje, no na objema razinama obrazovanja bili su otvoreniji s vršnjacima u odnosu na službene osobe.

Naposljetku, kako je sloboda i otvorenost u izražavanju LGBTIQ identiteta bila manje zastupljena u srednjoj školi u odnosu na visoko obrazovanje, tako je i izbjegavanje sudjelovanja u nekim nastavnim i izvannastavnim sadržajima i aktivnostima te izbjegavanje rodno određenih prostora zbog nelagode ili nesigurnosti bilo zastupljenije tijekom srednje škole u odnosu na razdoblje studiranja.

Također, pojavljivanje LGBTIQ tema u pozitivnom kontekstu bilo je nešto zastupljenije na fakultetima u odnosu na srednje škole, a većina srednjih škola i fakulteta koje su ispitanici pohađali nije sudjelovala u programima, edukacijama ili aktivnostima vezanim uz LGBTIQ teme.

Velika većina sudionika nikad se nije susrela sa spominjanjem LGBTIQ tema u negativnom kontekstu tijekom studiranja, a kad je riječ o srednjoj školi, više od polovine sudionika barem je jednom bilo izloženo spominjanju LGBTIQ tema u negativnom kontekstu s time da je oko jedne trećine sudionika takvim komentarima bilo izloženo više puta ili često tijekom srednje škole.

Nastavnici verbalno nasilni prema 20 posto ispitanika

Tijekom srednje škole ispitane su osobe češće doživljavale negativne komentare svojih vršnjaka i vršnjakinja u odnosu na fakultet, a čak 20 posto njih doživjelo je verbalno nasilje od strane nastavnog i stručnog osoblja u srednjoj školi.

Fizičko nasilje bilo je manje učestalo u odnosu na online i verbalno nasilje, a direktno doživljeno nasilje koje su počinili nastavnici, stručni suradnici ili drugo osoblje u srednjoj školi i na fakultetu bilo je manje zastupljeno u odnosu na direktno doživljeno vršnjačko nasilje.

Fizičko nasilje koje je počinilo nastavno i stručno osoblje nije doživio nitko od sudionika tijekom studiranja, dok je manji broj njih doživio ovu vrstu nasilja tijekom srednje škole.

Što valja poduzeti

“Ministarstvo znanosti i obrazovanja i AZOO, institucije koje djeluju u području politika obrazovanja, trebaju poduzeti sve dostupne mjere po pitanju integracije sadržaja vezanih za suzbijanje diskriminacije i nasilja u školama, te donijeti strategije koje se odnose na suzbijanje nasilja, socijalne isključenosti i drugih oblika diskriminacije na temelju seksualne orijentacije, rodnog identiteta i/ili rodnog izražavanja.

I to sve već niz godina jesu preporuke Europske unije, Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe”, izjavili su autori/ice istraživanja.

Zaključno poručuju: “Države članice EU potiču se da nastave s provođenjem najboljih praksi i da razviju vlastite akcijske planove o LGBTIQ ravnopravnosti.

Trenutna vlada u Republici Hrvatskoj to ne samo stavlja pod tepih, nego i sama ponekad promiče i ne osuđuje homofobiju i transfobiju, što je potpuno poražavajuće i štetno za naše društvo”.