Odluka Vlade da udvostruči vrijednost vaučera kojima država pomaže plaćati račune za električnu energiju ugroženim kupcima, te da proširi njihovu primjenu i na plaćanje računa za plin i poveća broj korisnika sa 60 na više od 90 tisuća, državni proračun zapravo neće koštati ništa.

Kao i dosad, dok je mjesečna vrijednost vaučera bila najviše 200 kuna po kućanstvu i dok je godišnji trošak iznosio oko 120 milijuna kuna godišnje, ta se borba protiv energetskog siromaštva financirala solidarnom naknadom koja je iznosila tri lipe po kilovatsatu.

Borbu protiv energetskog siromaštva, kroz dodjelu vaučera, uglavnom je financirao HEP jer te tri lipe po kilovatsatu, koje bi trebale biti dio cijene električne energije, ne naplaćuje kupcima.

Uz to, država je u proteklih šest godina sakupila zalihe, odnosno prihod od solidarne naknade bio je čak 433,55 milijuna kuna veći od onoga što je potrošila na isplatu vaučera.

Ugroženi kupci

Prema podacima Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, od 2015. godine do kraja 2021. godine na ime solidarne naknade u proračun je prikupljeno 1,145 milijardi kuna.

Istovremeno je kroz vaučere ugroženim kupcima isplaćeno ukupno 739,8 milijuna kuna, što znači da je, objašnjavaju iz ministarstva, razlika između prikupljenog i potrošenog novca 433,56 milijuna kuna.

Dakle, već sada država bi na stavci Prihoda za posebne namjene, odnosno stavci naknade za ugroženog kupca energenata trebala imati dovoljno novca za isplatu vaučera od 400 kuna za više od 90 tisuća ugroženih potrošača, odnosno kućanstava.

Vlada je procijenila da će na tu mjeru od 1. travnja ove godine do 1. travnja 2023. godine potrošiti oko 300 milijuna kuna, što znači da već sada na računu treba imati 133,56 milijuna kuna više nego što planira potrošiti u sljedećih godinu dana.

Za očekivati je i da će se u ovoj godini prikupiti dodatni novac. Lani, prema podacima koje smo dobili od Ministarstva, sakupila je ukupno 196,42 milijuna kuna od solidarne naknade.

Kad 1. travnja potroši 300 milijuna kuna za proširene vaučere, država će opet na računu imati više od 300 milijuna kuna za novi krug pomoći jer energetska kriza sigurno neće tako brzo završiti.

Najveći dio novca koji je država prikupila od listopada 2015. godine, kad je solidarna naknada uvedena, stigao je iz HEP-a.

Uz napomenu da za prošlu godinu imaju samo procjenu o isplaćenoj solidarnoj naknadi, iz HEP-a su nam dostavili podatke prema kojima su u više od šest godina na ime solidarne naknade platili gotovo milijardu i 65 milijuna kuna, što znači da je ta tvrtka u državnom vlasništvu uplatila čak 93 posto ukupnog iznosa solidarne naknade.

Ostatak novca uplatila su druga dva opskrbljivača električnom energijom GEN-I i E-on, nekadašnji RWE Hrvatska, no oni na naš upit o tome kolike su bile njihove uplate do 2015. godine nisu odgovorili.

Solidarna naknada uvedena je na temelju uredbe Vlade Zorana Milanovića, u njoj su propisani i kriteriji za stjecanje statusa ugroženih kupaca, a iz HEP-a podsjećaju da je Glavna skupština HEP-a u rujnu 2015. donijela odluku kojom je utvrdila da tu solidarnu naknadu neće naplaćivati kućanstvima.

Nije prvi put

Osim u prva tri mjeseca primjene krajem 2015. godine, država je od solidarne naknade svake godine prikupila više novca nego što ga je trošila na vaučere za ugrožene kupce, pa iako joj sada činjenica da ima prikupljenih više od 433 milijuna kuna olakšava borbu protiv poskupljenja energenata, bilo je zapravo neracionalno sakupljati novac, posebice od državne tvrtke, ako je on mogao ići u razvoj umjesto da odlazi u državni proračun, jer su potrebe za ono čemu je namijenjen bile znatno manje.

Nije to prvi put da Vlada ne uspijeva potrošiti novac koji namjenski sakuplja za ugrožene skupine, pa u vrijeme krize posegne za njime. Tako je bilo i s novcem koji je sakupio Zavod za vještačenja, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, koji od tvrtki, državnih institucija i organizacije civilnog društva naplaćuje naknadu ako ne ispunjavaju kvote o zapošljavanju osoba s invaliditetom.

Obveza je svih koji zapošljavaju najmanje 20 radnika imati tri posto zaposlenih osoba s invaliditetom, a ako ne ispunjavaju tu kvotu bili su dužni platiti mjesečnu kaznu od 30 posto minimalne plaće za svaku osobu s invaliditetom koju su bili dužni zaposliti, a to nisu učinili.

Godinama su se te naknade naplaćivale, ali se nisu trošile, samo u 2019. godini ukupno je uplaćeno 200 milijuna kuna, Zavod je novac prenosio iz godine u godinu, jer se sporo trošio za ono čemu je bio namijenjen – održivost i razvoj sustava profesionalne rehabilitacije, poticaje, projekte, nagrade te programe zapošljavanja osoba s invaliditetom.

Suočena sa stotinama tisuća zahtjeva za isplatu potpora za očuvanje radnih mjesta, Vlada se u svibnju 2020. godine sjetila da novac koji sakuplja Zavod stoji na računu i preusmjerila je čak 450 milijuna kuna na isplatu potpora.

Promijenila je i zakon, pa se taj novac osim za rehabilitaciju i poticaje za zapošljavanje osoba s invaliditetom može trošiti i na druge namjene. Iako je državi za potpore transferirao 450 milijuna kuna, Zavodu je i tada ostalo iz prethodnih godina 189 milijuna kuna, a svjesna toga da prikupljeni novac ne može utrošiti, država je naknadu koju moraju plaćati oni koji ne zapošljavaju osobe s invaliditetom smanjila na 20 posto minimalne plaće.

U ovom slučaju novac koji se godinama prikupljao od tvrtki, a nije se trošio, jer ni država ni njezini poduzetnici, unatoč poticajima, nisu bili u stanju osmisliti programe za osobe s invaliditetom, na kraju se vratio tim istim poduzećima kroz potpore za očuvanje radnih mjesta.