Od 40.000 navijača u Rotterdamu 30.000 ih je bilo hrvatskih«. »Rotterdam je postao CROtterdam«. »Ludnica u Rotterdamu«. Dalo bi se nabrajati u nedogled naslove kojima se proteklih dana pokušalo dočarati »čudo u Rotterdamu« na finalnom turniru Lige nacija, jer čudo uistinu jest kada na desetke tisuća navijača odjene dres s crveno-bijelim kockicama, pa potegne sa svih strana svijeta na tribine golemih stadiona da bi gledali nogomet koji igra hrvatska nogometna reprezentacija!

Te posvećenosti nogometu ima valjda na svijetu još jedino gdjekoja zemlja Južne Amerike, ali nema nigdje zemlje s toliko malo stanovnika a da ima toliko puno sjajnih nogometaša.

To mora biti neko čudo, ili se moglo zvati čudom sada već daleke i opjevane 1998. godine. Bilo je to »Ćirino čudo u Francuskoj«, ali kad pet godina u kontinuitetu igraš finala i polufinala velikih natjecanja, onda to nije ni čudo, ni slučajnost. Nije li stoga već odavno vrijeme da osvijestimo kako je nogometna reprezentacija Hrvatske brend iznimnog marketinškog potencijala koji samo čeka, uporno i godinama, da ga mudro oplodimo!?

Privlačenje pozornosti

– U marketingu je najteže privući nečiju pozornost jer smo iz minute u minutu zatrpani ponudama, oglasima, informacijama… Također je iznimno teško nekome prodati vlastitu priču sve dok se on sam ne zainteresira i počne istraživati o nekom proizvodu, destinaciji ili državi.

Zato su naši nogometni uspjesi najbolji način za privlačenje pozornosti na Hrvatsku. I ovaj put, dok je Hrvatska igrala s Nizozemskom i Španjolskom, imali smo globalnu pozornost. Stotine tisuća ljudi ne samo u Europi već i diljem svijeta su »guglale« su različite činjenice i učili o Hrvatskoj.

Također je uoči i nakon utakmica vrtoglavo raslo zanimanje inozemnih medija za sve što je vezano za Hrvatsku. A ta pozornost, koju bismo inače morali platiti milijunima eura putem medijskog prostora i različitih kampanja, uz malo mudrosti lako se pretvara u rezervaciju ljetovanja u Hrvatskoj, kupnju hrvatskih proizvoda, potporu Hrvatskoj na političkom planu, a sutra se možda netko s razvijenog zapadnog svijeta preseli u ovu simpatičnu i odvažnu zemlju, ističe Božo Skoko, profesor odnosa s javnošću i jedan od vodećih hrvatskih komunikacijskih stručnjaka.

Odavno Skoko u svojim knjigama i radovima spominje i zaključak koji je donio američki profesor i diplomat Joseph Nye, koji reče da svijet 21. stoljeća ne pripada državama velikih teritorija i puno stanovnika, već onima koje imaju »meku moć«, odnosno snagu zavođenja i privlačenja. Hrvatska, ne dvoji Skoko, konačno osvještava i koristi, makar i nesvjesno, tu svoju meku moć, a na dlanu nam se nudi mogućnost da ju i unovčimo.

Odnosno, kako piše i govori Skoko, nakon što su nam Vatreni osigurali globalnu pozornost i zanimanje cijelog svijeta, vrijeme je da se naše »otuđene« i birokratizirane institucije otvore i postanu servis svima koji svojim znanjem, kreativnošću i inovativnošću mogu tu moć pretvoriti u profit u gospodarstvu, politici, kulturi i turizmu.

Jedino tako, ne dvoji Skoko, možemo stvoriti uspješnu Hrvatsku, kojoj ovih dana pjevamo, a na koju ćemo biti još ponosniji. Ali, uvijek je u nas nekakav ali…

– Mnogi koji su se mudro nadovezali na nogometne uspjehe uspjeli su zaraditi – od onih koji na prizemnoj razini stavljaju hrvatske kvadratiće na svoje proizvode, preko proizvođača pića i suvenira, do onih koji su svoju turističku ponudu proželi sportskim duhom…

Ali, na nacionalnoj razini, izuzmemo li našu turističku promociju u kojoj su posljednjih godina prisutni i naši sportaši te ponos koji naši političari zadobiju u međunarodnim odnosima, mi nemamo jasne strategije korištenja tih sportskih uspjeha.

Da smo nakon velikih uspjeha naše najbolje skijašice svih vremena Janice Kostelić počeli proizvoditi skije, već smo se mogli obogatiti; da smo podignuli muzej posvećen Vatrenima, bio bi to naš najposjećeniji muzej; da smo izgradili nacionalni stadion, postao bi globalna atrakcija; da smo počeli proizvoditi sportsku opremu – uz dobro brendiranje – imali bismo šanse na globalnom tržištu ili da smo naš nogometni know-how počeli prodavati svijetu, on bi bio tražen kao atraktivna hrvatska škola nogometa…

Da smo na ulazima u Hrvatsku napravili atraktivne billboarde s najpopularnijim sportašima, koji iskazuju dobrodošlicu turistima, netko bi rekao da smo kreativna sportska zemlja… Nažalost, kod nas se euforija brzo stiša. Ponešto zarade oni koji prodaju naše talentirane nogometaše moćnim klubovima – od menadžera do klubova i brzo zaboravimo moć nogometnih i sportskih uspjeha općenito, sve do opet nekog prvenstva, detektira, upozorava i ističe Skoko.

Najbolji promotor

Strategije nema iako nas Vatreni na donošenje strategije bukvalno tjeraju. Svjetsko prvenstvo u Rusiji potvrdilo je, naime, da nogometni uspjeh 1998. nije bio puka slučajnost ili samo sreća. I dok smo se, kako kaže Skoko, 1998. borili za pozornost kako bi nas se smjestilo na kartu Europe, u Rusiji smo svijet podučili tko su i kakvi su Hrvati, kakva je Hrvatska i što može ponuditi suvremenom svijetu.

Istina jest da nije bilo značajnijeg medija u svijetu koji nije objavio priču o Vatrenima i zemlji iz koje dolaze čim je Hrvatska ušla u polufinale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji. Reći će Skoko da su milijuni tek tad upoznali Hrvatsku u pravom svjetlu, doznavši puno o njezinim potencijalima, vrijednostima, ljudima, povijesti, turističkoj ponudi, jer im proteklih godina i nismo davali pretjerano povoda da se zanimaju za nas, a naša komunikacija sa svijetom je bila nemušta i stereotipna.

O Hrvatskoj se govorilo kao o globalnom fenomenu. Vatreni su privukli pozornost globalnih medija, više nego svi ostali sportaši, političari, gospodarstvenici, turizam i drugi zajedno. Katar je sve to samo potvrdio, Rotterdam zacementirao…. Marketinški potencijal je tu. Jesmo li spremni mudro ga iskoristiti!?

– Moramo shvatiti da hrvatske pobjede u nogometnom svijetu nisu samo fenomen koji oduševljava ljubitelje te najvažnije sporedne stvari na svijetu, već je to i pitanje politike, međunarodnog prestiža, promocije turizma, pa i kulturološki i društveni fenomen.

Zato se ne treba čuditi što je nogomet, zajedno sa sportom općenito, uz turizam najbolji promotor suvremene Hrvatske. Prve asocijacije na Hrvatsku tako su već godinama ljepota zemlje i nogomet.

Ali ne možemo i ne smijemo se više zadovoljavati samo razinom privlačenja pozornosti. Izbornik Dalić, kapetan Modrić i izvrsna momčad napravili su čudo u proteklih pet godina. Osim globalne slave, jačanja zajedništva i nacionalnog ponosa, i to na kratke staze, nedovoljno to koristimo, zaključuje Skoko.

Luka Modrić, priča se, ostaje u Realu i da bi opet zaigrao za Vatrene. Dalić je i dalje na kormilu. Europsko prvenstvo u Njemačkoj je praktički pred vratima. Možda je konačno došlo vrijeme da tu našu »meku moć« mudro unovčimo.