Pravno shvaćanje koje je usvojio Vrhovni sud i po kojem građanima koji su konvertirali svoje kredite u švicarskim francima u kredite u eurima pripadaju kamate na preplaćeni iznos do trenutka konverzije, ali ne i taj preplaćeni iznos, nije zatvorilo slučaj »švicarac« i neće pomoći nižim sudovima da lakše donose presude, nego im je dodatno zakompliciralo rad.

Tvrdi to ustavni stručnjak Mate Palić s osječkog Pravnog fakulteta uz ocjenu da je, ako se sudi samo na osnovu priopćenja Vrhovnog suda, ta odluka suprotna i hrvatskom i europskom pravu.

– Svi znamo da je zatezna kamata kazna za kašnjenje, da se ona plaća na dug. Ako nema duga, kako može biti zatezne kamate? Ako ima zatezne kamate, mora postojati i dug na koji se ona plaća, pa bi trebalo vratiti i taj dug.

U ovom slučaju nije tako. Potrošači bi sada trebali ići na niže sudove i potraživati zateznu kamatu. Da bi postavili svoj zahtjev, moraju izračunati dug na koji se ta kamata plaća, a tog duga zapravo nema.

Kako će sudovi odrediti iznos zateznih kamata koje banke moraju isplatiti potrošaču ako prije toga ne utvrde dug? Pa banke presudu po kojoj moraju platiti zatezne kamate mogu osporavati, jer zašto bi plaćale kamatu na dug kojeg nema.

Umjesto da olakša rad nižim sudovima, Vrhovni sud je dodatno zakomplicirao situaciju, nabraja Palić sve probleme koji će se pojaviti u praksi nakon odluke Vrhovnog suda.

Slučaj za Ustavni sud

Palić ističe i to da treba sačekati kontrolu Službe evidencije sudske prakse, koju je najavio i Vrhovni sud, pa da se vidi je li ova odluka u skladu sa sudskom praksom, ali dodaje da mu se teško sjetiti neke sudske odluke u kojoj je sud dosudio zatezne kamate na neki preplaćeni iznos, a da to nije značilo i povratak preplaćenog iznosa.

Ako odluka preživi kontrolu, građani onda imaju opciju tužbi Ustavnom sudu, a Palić upozorava da to znači da svaki pojedinac mora sam podnijeti ustavnu tužbu.

Tako bi se na ustavnom sudu mogle naći tisuće tužbi, a Palić ističe da će biti važan prvi slučaj u kojem će Ustavni sud donijeti odluku.

Alternativa je po njemu da Sabor donese zakon koji daje za pravo građanima da vrate preplaćeni novac. U protivnom, upozorava ovaj ustavni stručnjak, u izračunima preplaćenog iznosa, koji će prethoditi naplati zateznih kamata, doći će se do ukupnog iznosa od nekoliko milijardi kuna koji banke neće morati vratiti nego će tek na njega platiti kamate.

Pita se i hoće li se potrošaču isplatiti angažirati odvjetnike i sudske vještake da utvrde dug koji onda neće moći potraživati, nego će dobiti tek zatezne kamate te koliko će građana, od njih ukupno 55 tisuća zbog toga odustati od naplate potraživanja.

Iz udruge Franak pak poručuju da odustajanja nema, da se nastavlja njihova pravna borba dok ne dobiju konačno pravno shvaćanje koje će odgovoriti na jednostavno pitanje – imaju li potrošači koji su konvertirali CHF kredite u euro kredite na temelju tzv. zakona o konverziji i dalje pravo na punu restituciju na temelju ništetnih ugovornih odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF iz temeljnog ugovora.

Dodaju da matematički izračuni pokazuju da potrošači to pravo imaju, a Vrhovni sud samo mora utvrditi kako se pravo na obeštećenje upravo mora utvrditi sudskim vještačenjem.

Promašeno odlučivanje

Kažu da usvojeno pravno shvaćanje koje je donio Vrhovni sud, a koje nije prošlo sudsku evidenciju, nema nikakve veze s njihovim tužbenim zahtjevom.

– Vrhovni sud nije donio pravno shvaćanje o pravu potrošača s konverzijama na punu restituciju, naime nije ga niti prihvatio, niti ga je odbacio, navode iz udruge Franak, ističući kako su razočarani neodlučnošću najvišeg suda kao i potpuno promašenim načinom odlučivanja o istom pitanju dvaput.

Poručuju i da matematički izračuni pokazuju da potrošači to pravo imaju, a Vrhovni sud samo mora utvrditi kako se pravo na obeštećenje upravo mora utvrditi sudskim vještačenjem.

Očekivano, potpuno suprotno mišljenje stiže iz Hrvatske udruge banaka, koja napominje da nije uvažen zahtjev za dodatnom restitucijom, onako kako su to zahtijevali predstavnici potrošača, ali i dalje inzistiraju na tome da je zakonski provedenom konverzijom iz 2015. godine u potpunosti riješeno pitanje obeštećenja bivših korisnika CHF kredita.

Za njih Vrhovni sud u najnovijem pravnom shvaćanju odstupa od svojih dosadašnjih stajališta iznesenih u oglednom postupku, ali i pojedinih odredbi zakonskog rješenja koje je uredilo konverziju.

Podsjećaju da je Vrhovni sud u jednom od ranije iznesenih stajališta zastupao shvaćanje kako je sklapanjem Sporazuma o konverziji osigurano otklanjanje nepoštenih ugovornih odredbi uz istovremeno održavanje valjanosti ugovora, a što je u skladu s temeljnim načelima europske regulative, te da je u Oglednom postupku Vrhovni sud izrazio stav da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne pojedine odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

Pozivaju se i na to da je Sud utvrdio da potrošači nemaju pravo osporavanja odredbi aneksa ugovora kojim je provedena konverzija, čime je po njima otpala osnova za restituciju jer su sporne odredbe iz osnovnog ugovora zamijenjene aneksom koji je valjan.