U svakom saborskom odboru sjede i njegovi vanjski članovi i to iz reda javnih, znanstvenih i stručnih djelatnika, koji su se sami prijavili na javni poziv što ga je raspisao odbor ili su to učinile neke institucije ili udruge. Kandidat postane vanjski član na temelju međustranačkog dogovora. Tako se točno zna da je u raspuštenom sazivu Sabora Matu Palića s osječkog Pravnog fakulteta za vanjskog člana Odbora za Ustav predložio HDZ, a, primjerice, njegovu kolegicu ustavnu pravnicu Sanju Barić s riječkog Pravnog fakulteta, lijeva oporba. Njih dvoje su, međutim, unatoč tome gotovo uvijek na jednak način tumačili u javnosti bitne, pa i one ponešto kontroverzne odluke Ustavnog suda. Palić tvrdi da nije niti znao da je iza njega stao HDZ.

Važne odluke

– Nije mi poznata činjenica da sam za vanjskog člana Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav imenovan u kvoti bilo koje političke stranke, pa tako niti HDZ-a. Isto tako mi nije poznato postojanje nekakvih kvota za imenovanje vanjskih članova saborskih odbora. Član sam postao na prijedlog Pravnog fakulteta u Osijeku i uz potporu, kao i ostali članovi, više od stotinu zastupnika u Hrvatskom saboru. Na tumačenje odluka Ustavnog suda jedini utjecaj ima znanje i način na koji interpretiram Ustav Republike Hrvatske i to nema nikakve veze s činjenicom da sam bio imenovan za vanjskog člana Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav.

Uskoro će biti raspisan javni poziv za članove Ustavnog suda, imate li se možda namjeru prijaviti?

– Nisam razmišljao o nekim planovima vezano uz Ustavni sud Republike Hrvatske. Mislim da najprije treba pričekati konstituiranje Hrvatskog sabora i imenovanje članova Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, koji provodi jedan dio postupka imenovanja sudaca Ustavnog suda. Kada se sve to dogodi, onda ću o tome donijeti odluku. U ovom trenutku je još prerano za neko izjašnjavanje u tom pravcu.

Koju odluku Ustavnog suda u mandatu Vlade Andreja Plenkovića, dakle od 2016., smatrate najvažnijom?

– Bilo je više takvih odluka koje su bile jako važne iz ustavnopravnog aspekta. Jedan dio se odnosi na odluke vezano uz ustavnost i zakonitost rada Stožera civilne zaštite u vrijeme epidemije zarazne bolesti. Bitna je svakako i nedavna odluka vezano uz ustavnost odredbi Zakona o trgovini koje se odnose na neradnu nedjelju. Naposljetku posebno veliku važnost i imaju nedavna upozorenja koja su donesena vezano uz najavu predsjednika Republike Zorana Milanovića da će sudjelovati na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor, na listi SDP-a i drugih stranaka i da će biti mandatar pa i premijer.

Političke implikacije

Upravo su ta dva Upozorenja Ustavnog suda predsjedniku Republike, odnosno SDP-u sigurno imala najveće političke posljedice. Dok je o prvom postojao praktično konsenzus ustavnih pravnika, o drugom je on izostao, što mislite zašto?

– Teško mi je s logičkog aspekta odgovoriti na to pitanje, ako uzmemo u obzir činjenicu da drugo Upozorenje logički i ustavnopravno proizlazi iz prvoga. U tom prvom Upozorenju je Ustavni sud naglasio kako predsjednik Republike ne smije, sve dok je na dužnosti koju obnaša, sudjelovati u izbornoj kampanji što on nije poštovao i tu činjenicu nitko razuman ne može osporiti. Isto tako, Ustavni sud je u tom prvom Upozorenju jasno naglasio kako odgovornost za postupanje suprotno Ustavu Republike Hrvatske snose oni koji ih donose. Predsjednik Republike je takve neustavne postupke konzumirao sve do izborne šutnje i Ustavni sud je reagirao.

Je li u tom postupanju Ustavnog suda, iz vaše perspektive, učinjena bilo kakva pogreška?

– Nikakve pogreške u interpretaciji odredbi Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske nije bilo. Takva interpretacija je bila ispravna i potpuno utemeljena, ali ti stavovi Ustavnog suda imaju i određene političke implikacije i to je razlog za prilično žestoke reakcije koje smo imali prilike vidjeti u javnom prostoru. Mnogima je sporno što predsjednik ne može biti mandatar čak i ako podnese ostavku. Sve njih bih pitao jedno vrlo jednostavno pitanje – znači li to da ostavka anulira neustavno ponašanje? Znači li to da ostavka djeluje retroaktivno i da se njome konvalidiraju neustavnosti? Volio bih čuti odgovor i obrazloženje na ta prilično jasna i jednostavna pitanja.

Ne bi li bolje bilo da je Ustavni sud već uoči izbora zabranio Milanoviću da bude mandatar, pa bi onda birači u tim okolnostima znali da on to ne može biti?

– Takva zabrana odmah u trenutku donošenja prvog Upozorenja bi bila neproporcionalna i pretjerana. Predsjednik Republike je zajedno s predsjednikom SDP-a Peđom Grbinom na dan donošenja odluke o raspisivanju izbora najavio kako je on njihov stranački kandidat za premijera (mandatar). Od toga dana pa nadalje biračima je bilo jasno kako glas za SDP i njihove koalicijske partnere zapravo znači glas za njega na mjestu premijera. Da je Ustavni sud reagirao zabranom odmah, bio bi optužen da se upliće u slobodno odlučivanje birača na izborima. Problem je u tome što je, a iz meni potpuno nepoznatih razloga, predsjednik Republike mislio kako Ustavni sud tu ne može ništa i ponašao se protivno tom upozorenju. Onaj koji postupa protivno Ustavu, za to mora snositi pravne posljedice.

Brojni pravnici i političari koji kritiziraju to drugo Upozorenje, ponajviše ističu da zabrana Milanoviću da bude premijer nema uporište niti u jednoj odredbi Ustava i da je stoga prestroga. Zašto vi mislite da nije?

– Ta zabrana je posljedica koja je proizašla iz očitog kršenja Ustava i prvog Upozorenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, u kojem je on vrlo jasno naveo kako će reagirati ukoliko se netko bude ponašao protivno Ustavu. Prestrogo bi bilo da je takvu zabranu Ustavni sud izrekao odmah. Međutim, ako ste upozoreni i ako svjesno i namjerno ignorirate upozorenje, sami ste odgovorni za posljedice. Nitko, pa niti predsjednik Zoran Milanović, ne može izvlačiti bilo kakvu političku korist iz neustavnog ponašanja.

Protuustavno ponašanje

Ako je predsjednik svojim ponašanjem bio toliko protuustavno involviran u izbore da ga je potrebno bilo kazniti na ovako oštar način, nije li onda logično bilo i poništiti izbore koje je Milanović toliko kontaminirao?

– Poništavanje izbora bi bila velika pogreška Ustavnog suda Republike Hrvatske. Zašto poništavati izborni rezultat svih političkih stranaka i koalicija koji su dobili povjerenje birača na provedenim izborima i postupali su sukladno ustavnim i zakonskim odredbama? To bi bilo kažnjavanje svetog Nikole zbog Nikole, da se metaforički izrazim. Ustavni sud se fokusirao na onog aktera za kojeg je utvrdio neustavno ponašanje, a ostali ne trebaju snositi bilo kakve posljedice jer u tome nisu sudjelovali.

Predsjednik je prilično, za njegove kriterije, mirno primio to drugo Upozorenje Ustavnog suda i faktično se maknuo iz procesa formiranja većine u Saboru. Sada je čak u statusu žrtve jer mu, eto, nije dopušteno da ponovo bude premijer, a to je dobra pozicija za njegovo lansiranje kampanje za novi mandat, ako će se htjeti za njega natjecati. Je li sada Milanović u statusu favorita na predsjedničkim izborima krajem godine?

– Ne vidim po čemu bi bio u statusu žrtve, osim ako je žrtva vlastitog protuustavnog ponašanja. Vezano uz njegove buduće političke ambicije, zasad još nikada nismo s njegove strane čuli kako se namjerava ponovo kandidirati za dužnost koju trenutno obavlja. Mislim da je pretenciozno reći kako je on favorit na tim budućim izborima, s obzirom na činjenicu da u ovom trenutku ne znamo tko bi mu biti protukandidati niti postoji neko istraživanje javnog mnijenja vezano uz to.

Smatrate li možda problematičnim bliskost predsjednika Ustavnog suda Miroslava Šeparovića s pojedinim dužnosnicima HDZ-a, s kojima se i slika na ljetovanju?

– Ne vidim da bi tu nešto bilo sporno. Predsjednik Ustavnog suda može biti blizak s ljudima iz neke političke stranke i to samo po sebi nije nikakav problem. Bitno je da to poznanstvo ne utječe na način na koji on obavlja svoje dužnosti predsjednika Ustavnog suda niti na način na koji glasa na sjednici Ustavnog suda.

Jesu li za vas onda možda politički pristrana tri člana Ustavnog suda koja konstantno imaju izdvojeno mišljenju ili ih možda doživljavate kao pravne neznalice, za razliku od Šeparovića i većine u Ustavnom sudu?

– Ne vjerujem da se radi o političkoj pristranosti nego o tome da se, iako je to zapravo vrlo zanimljivo, uvijek baš to troje sudaca iz nekih razloga ne slaže s većinom na Ustavnom sudu. Opravdanost i utemeljenost njihovih stajališta se mogu pogledati u izdvojenim mišljenjima koja pišu. Mogu reći kako sam vidio i dobrih, ali i nekih koji su potpuno neshvatljiva. Primjerice, u jednom su napisali kako nije sporno da je Ustavni sud dio sudbene vlasti. To je netočno iz čitavog niza razloga i moram priznati kako sam bio jako iznenađen kad sam to pročitao. Nije u pitanju neka ustavnopravna finesa nego je to abeceda ustavnog prava.

Destruktivne ideje

Milanović je tijekom predizborne kampanje najavljivao ukidanje odnosno odumiranje Ustavnog suda u slučaju pobjede njegove političke opcije. Do toga još uvijek može doći ako do kraja godine ne bude zamijenjeno niz sudaca kojima mandat istječe početkom lipnja. Što bi značilo ako se to dogodi zbog izostanka političkog dogovora u Saboru?

– To bi bila velika pogreška za koju se nadam da se neće dogoditi. Izjave Zorana Milanovića oko Ustavnog suda treba promatrati u kontekstu njegovog osobnog, subjektivnog nezadovoljstva radom Ustavnog suda jer se on u nekoliko različitih situacija vrlo negativno izjašnjavao u sucima Ustavnog suda. Ukoliko bi 7. prosinca, nakon šestomjesečnog ustavnog produljenja mandata za deset sudaca Ustavnog suda istekao mandat, ne bi se zakonito i ustavno mogli provesti izbori za predsjednika Republike jer je upravo Ustavni sud taj koji nadzire ustavnost i zakonitost svih izbora. Hrvatska bi u takvoj situaciji bila jedina država članica Europske Unije koja je odlučila ukinuti Ustavni sud i prilično sam siguran da takve destruktivne ideje neće naići na razumijevanje zastupnika koji su izabrani na ovim parlamentarnim izborima. Kada bi se institucije ukidale zato što neki politički dužnosnici nisu zadovoljni njihovim odlukama, ne bi ostala nijedna. Znači li to da HDZ treba inicirati ukidanje Vrhovnog suda koji je potvrdio osuđujuću presudu Županijskog suda u Zagrebu za tu stranku? Naravno da ne. Destruktivne ideje treba odlučno odbaciti neovisno s čije strane dolaze.

Je li pravno izvedivo, ako bi to bilo potrebno, da Vlada ranije raspiše predsjedničke izbore, kako bi drugi krug bio prije nego što sucima kojima završava mandat istekne i tih dodatnih šest mjeseci?

– Temeljem Zakona o izboru Predsjednika Republike Hrvatske, Vlada je dužna raspisati predsjedničke izbore tako da se oni mogu održati najranije 30 i najviše 60 dana od dana isteka mandata. Ukoliko uzmemo u obzir da je predsjednik Republike Hrvatske prisegnuo 18. veljače 2020., proizlazi kako se ti izbori moraju održati između 18. prosinca 2024. i 18. siječnja 2025. godine, a to je nakon isteka produžetka mandata za deset sudaca Ustavnog suda. Njima mandat, ponavljam, ističe najkasnije 7. prosinca 2024. odnosno prije idućih predsjedničkih izbora.

Može li predsjednik prisegnuti pred nekim drugim ili to mora biti u prisustvu predsjednika Ustavnog suda?

– Ustav Republike Hrvatske u odredbi iz članka 95. vrlo jasno propisuje kako predsjednik Republike prije preuzimanja dužnosti polaže svečanu prisegu pred predsjednikom Ustavnog suda. Dakle, jedino i isključivo pred predsjednikom Ustavnog suda i on mora biti nazočan u trenutku polaganje prisege.