Cijela javnost potresena je prošlotjednim ubojstvom koje se dogodilo u Rijeci i to je trenutno top tema u gradu, svi imaju svoje mišljenje o tome što se dogodilo.

Nažalost, predviđam da će interes javnosti za temu nasilja, pogotovo nasilja prema ženama, ponovo nestati kad prođe prvotni šok oko cijelog slučaja, smatra Lorena Zec, koordinatorica razvojnih aktivnosti i psihologinja Udruge SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava.

– Mi koje radimo u ženskim i feminističkim organizacijama smatramo da je nasilje prema ženama javni problem i da bi se trebao sustavno rješavati, a ne samo u trenucima kada se dogodi tragedija.

Ubojstvo u Rijeci nazivamo femicidom jer je ubijena fizički slabija žena od strane jačeg muškarca kojeg je očito na neki način poznavala.

Nasilje prema ženama u javnom prostoru je svakodnevica za mnoge žene i femicid je samo ekstrem jednog kontinuiteta seksizma, mizoginije i nasilja, a femicid se događa jer se to nasilje banalizira, opravdava i u konačnici prihvaća od strane društva i institucija, kaže Zec.

Dodaje da ovu normalizaciju i neosuđivanje nasilja vidimo na mnogim razinama.

Kontekst femicida

Primjerice, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u svom izvješću za 2020. godinu donosi da se na bezuvjetne zatvorske kazne osuđuje manje od deset posto od svih počinitelja nasilja.

Naravno, kaže Zec, za žene je ponekad možda i opasniji privatni prostor, odnosno obitelj i partnerski odnos te znamo da se većina femicida ipak događa u takvom kontekstu gdje je ubojica član obitelji ili bivši ili sadašnji partner.

Privatno i javno nasilje se nadopunjuju i međusobno pojačavaju. Svojom interakcijom ovi oblici nasilja održavaju patrijarhalne društvene strukture koje žene i djevojke drže »na mjestu« i u kući i u javnosti.

– Često me pitaju raste li broj slučajeva nasilja prema ženama i je li istina da je ono sve brutalnije. Ističem da je nasilje prema ženama uvijek prisutno, čak i ako se ne vidi u statistikama i brojevima koje dobivamo od institucija.

U Hrvatskoj, primjerice, imamo porast kaznenih djela, a smanjenje prekršaja.

To objašnjavamo na razne načine, uključujući i brutalizaciju nasilja, ali i nepovjerenje prema institucijama koje žrtve imaju te nasilje prijavljuju tek kad postane izrazito opasno, odnosno prijeđe u sferu kaznenog djela, ističe Zec.

Nužne analize

Komentirajući konkretan slučaj u kojem je život na brutalan način izgubila žena, Zec kaže da je, s obzirom da trenutačno nema uvid u mnoge informacije koje su potrebne da bi se znalo na koji način promatrati ovaj konkretni slučaj, teško reći je li se mogao spriječiti.

– Relevantne državne institucije mogu i moraju napraviti analizu cijelog događaja te na temelju te analize donijeti zaključke o eventualnim propustima i preporukama kako da se u budućnosti oni spriječe.

Takve analize bi se trebale raditi nakon svakog femicida te bi rezultate trebalo komunicirati transparentno i u cilju dobre suradnje raznih dionika koji se bave temom nasilja prema ženama i pružanja podrške žrtvama.

Isto tako, važna je politička volja te donošenje odluka koje bi osigurale strateški promišljene, stručne i pravovremene preventivne programe kroz koje bi djeca od vrtićke dobi učila o rodnoj ravnopravnosti, tjelesnoj autonomiji, pristanku, asertivnosti, empatiji, nenasilnom rješavanju sukoba i slično, zaključuje Lorena Zec.